Igra imitacije: Život jednog genija

  

Mislilo se da je Benedict Cumberbatch ispunio očekivanja u glumljenju ekscentričnih, katkad i genijalnih muškaraca. No, sada je u Igri imitacije igrao matematičara Alana Turinga, koji je ujedno socijalno nesposoban, genijalan i nemilosrdno otvoren naspram tuđih slabosti i vlastitih briljantnih uspjeha, kao jedan majstorski detektiv iz Baker Streeta. Međutim, ovdje prestaju sličnosti, jer Alan Turing je za vrijeme Drugog svjetskog rata radio u Bletchley Parku, Buckinghamshire, na strogo povjerljivom projektu britanske vlade o dešifriranju stroja Enigme, s kojim nacisti šalju kodirane poruke njihovoj vojsci. Enigma je glasila kao neprovaljiva, no Turing je bio ubijeđen da će uspjeti pomoću jedne moderne mašine. Bio je sjajan matematičar – i homoseksualac u vremenu kada je to bilo kažnjivo.

Prema scenariju Graham Moorea, priča nam režiser Morten Tyldum u filmu Igra imitacije – Strogo povjerljiv život o životu sjajnog matematičara i izumitelja Turingova stroja, ali nije previše vjeran povijesnim činjenicama. Radije u priču ubacuje ruskog špijuna kojeg Turing prema izvorima nikada nije sreo. Budući da Turing upravo njemu povjerava da je homoseksualac, postaje ucijenjen i tako podiže napetost u filmu. Prema filmu također je i dešifriranje Enigme prije svega Turingova zasluga, dok je doprinos drugih sveden na detalje. Turing je do dešifriranja došao u jednom pabu, promatrajući pametnog i zgodnog kriptografa i šahovskog majstora Alexandra Hugha (Matthew Goode) pri flertovanju. Mnogo žalosnije je da Morten Tyldun nije izostavio neljupko i nezgrapno inscenirane ratne scene kao i Turingovo navodno osobno sudjelovanje u odluci da dešifriranje Enigme zadrže kao tajnu. Čini se kao da Tydlumu ovdje fali povjerenja u publiku, jer im očito ne vjeruje da shvaćaju užas rata i stratešku važnost držanja u tajnosti dešifriranja Enigme.

Prizor iz filma, Alan i Joan

A da film i dalje zabavlja i pokreće prije svega je zasluga glumaca. Benedict Cumberbatch doduše ne nudi nove facete, ali se dobro snalazi kao genije Alan Turing. Daje nam da prepoznajemo stalnu napetost, u kojoj se Turing nalazio zbog svoje briljantnosti i homoseksualnosti. Alex Lawther je izuzetno odigrao Alana Turinga u mlađim godinama i donosi nam do izražaja njegovu pamet, ali i njegovu bol koju osjeća stalnim iskustvom drukčijega. Upravo je njihova zahvalnost da film uopće funkcionira kao biografijski film o Alanu Turingu – te kompenziraju neke nedostatke scenarija.

[Među nedostatke scenarija mogli bismo ubrojiti i dvije stvari s matematičkog aspekta. U jednoj sceni, prikazujući mladoga Turinga, prikazuje se nastavnik matematike koji dokazuje da broj 'korijen iz 2' nije racionalan. Tek što je krenuo izvoditi dokaz, presječen je Turingovim “nestašlukom“ – nakon što je to “riješio“, poručuje jednostavno da je sat gotov i da se vide u idućem polugodištu. Nijedan ozbiljan nastavnik ne bi ostavio zadatak na pola kao da je već gotov i pozdravio studente do daljnjega. U drugoj, dok Turing i Joan sjede na travi i rade zadatke, Joan mu razriješava jednu dilemu navodeći ga da upotrijebi Eulerov teorem. Nema sumnje da je pametna Joan imala što reći Alanu, ali teško je pretpostaviti da on u bilo kojoj prilici ne bi mogao primijeniti nešto tako jednostavno kao što je odgovarajući Eulerov teorem. Dojam je da scenaristi i redatelji nisu bili do kraja svjesni da će film gledati i matematički obrazovane osobe, pa su išli s idejom da je dovoljno spomenuti bilo što u vezi matematike. Opaska: F.Š.]

Na Cumberbatchtovoj strani je dobra posada. Keiri Knightley ne preostaje dovoljno prostora da kao Joan Clarke objasni nezahvalnu ulogu nadarenih žena četrdesetih godina prošlog stoljeća. Ali donosi do izražaja kako je teška borba žena u Bletchley Parku i unutar društvenih konvencija. U svakom slučaju najveći potencijal filma leži u odnosu između Alana Turinga i Joane Clarke: ona je prepametna žena za ulogu na koju je društvo prisiljava, on je homoseksualac i mogao bi zbog toga završiti u zatvoru. Na kraju se nameće pitanje, kako bi Turingov život protekao da je u odlučujućim trenucima slušao pametnu Joan. Pored toga, Charles Dance kao Turingov nadređeni djeluje izrazito militantan dok Mark Strong kao obavještajac djeluje u tajnosti.

U cjelini je Igra imitacije – Strogo povjerljiv život, prije svega zbog dobre glumačke posade, zanimljiv i dramatičan biografski film. Samo, zašto je Morten Tyldum izostavio prikazati nagriženu jabuku, koja je pronađena pored mrtvog Alana Turinga, ostat će nam zagonetka.

[Alan Turing, 1912-1954, britanski matematičar, logičar, filozof, matematički biolog i pionir kompjuterskih nauka, koji je dešifriranjem Enigme – njemačkog stroja za šifriranje, pomogao pobjedi Saveznika u Drugom svjetskom ratu. Procjenjuje se da je zahvaljujući njemu rat skraćen za dvije godine i spašeno oko 14 milijuna ljudi. 1952. godine osuđen je zbog homoseksualnih djela, a kao alternativu zatvoru prihvatio je tretman kemijske kastracije. Slomljen zbog toga, izvršio je samoubojstvo trovanjem cijadinom, u svojoj 42. godini. Britanska kraljica Elizabeta II posthumno mu se ispričala u ime britanske vlade i naroda 2013. godine. Op. F.Š.]

Sonja Hartl kino-zeit.de

S njemačkog Darko Pejanović

Prometej.ba 02/2015