Karl J. Kuschel, »Židovi, kršćani, muslimani. Podrijetlo i budućnost«

O čemu se radi? Naime, medijska kuća Svjetlo riječi izdala je na hrvatskom jeziku kapitalno djelo poznatog njemačkog i svjetskog  profesora teologije i međureligijskog dijaloga Karla Josefa Kuschela: „Židovi, kršćani, muslimani. Podrijetlo i budućnost“ („Juden – Christen – Muslime. Herkunft und Zukunft“), u prijevodu Ladislava Fišića. Studija je popraćena sadržajima koji se očekuju pri izdavanju ovako ozbiljnog djela: Proslov, Epilog, Citirani izvori i skraćenice, Literatura, Riječ zahvale, Kazalo imena i poseban Predgovor hrvatskom izdanju. Knjiga je tehnički odlično uređena tako da su kompatibilni vanjski izgled i sadržaj studije. 

Autor u ovoj dosta opširnoj studiji zagovara otvoreno mišljenje kao suprotnost izolirajućem, totalitarnom mišljenju, koje završava u fundamentalizmu. (Fundamentalizam je u svojoj biti nespojiv s  vjerom i najviše se protivi samoj naravi vjere, jer iskrenu vjeru karakterizira otvorenost.) U studiji su obrađene neke važne teme koje su zastupljene u svetim spisima židova, kršćana i muslimana. Prije prelaska na govor o Adamu i Evi u drugom dijelu, autor najprije naznačuje poticaje vjerskih predstavnika i teologa koji su preduvjet da bi se trijalog mogao pošteno voditi. Zatim, u slijedećim dijelovima studije, s iznimnom analitičnošću, obrađuje teme vezane za Nou, Mojsija, Mariju i Isusa te Abrahama. Teme su obrađene tako što se autor svaki put spušta u dubinu svetoga teksta Biblije i Kur'ana i odatle nastoji izvući konsekvence za utemeljenje bratsko-sestrinskih odnosa među vjernicima ovih triju religija. Na temelju svetih tekstova pokušava i uspijeva otkriti dodirne točke između židova kršćana i muslimana, ali ne dopuštajući bagateliziranje razlika. 

Zbog opširnosti studije (750 stranica), zadržat ćemo se kratko samo na njezinom šestom dijelu: „Abraham ili: rizik povjerenja u Boga“ (631-712). Tema o Abrahamu obrađena je u četiri poglavlja. Autor se najprije na spirali vremena spušta u dubinu židovskih, kršćanskih i muslimanskih svetih tekstova i tu otkriva koje značenje ima Abraham za svaku religiju posebno. Naglašava (str. 632s) da se bez Abrahama ne može zamisliti ni židovstvo niti počeci kršćanstva ni islam:

Židovstvo se svodi na Hebrejskom Biblijom posvjedočenu liniju Abraham – Sara – Izak – Jakov, koji se nakon borbe s Bogom zove Izrael.

Kršćanstvo se svodi na Isusa Krista, o kojem se već u prvoj rečenici Novog Zavjeta kaže: „Rodoslovlje Isusa Krista, sina Davidova, sina Abrahamova“ (Mt 1,1).

Islam se – utemeljen u naviještanju proroka Muhameda – svodi na liniju Abraham – Hagara – Jišmael.

 

Abraham je povjerovao u Božja obećanja i postao je posrednik blagoslova za Izrael, i ne samo za Izrael, nego i posrednik Božjeg blagoslova za „jedno obnovljeno čovječanstvo“ Za židove je s Abrahamom jednom zauvijek povezano posebno izabranje kao Božjeg naroda. (666)

Za kršćane se vjera u raspetog, uskrišenog i Bogu uzvišenoga Krista legitimira u Abrahamovoj vjeri. Kršćanski sveti spisi, posebno Pavlovi, govore da je Abraham otac svih koji u Krista vjeruju, koji stoje pred Bogom opravdani bez podlaganja Halaki. „Ključna rečenica pavlovske teologije Abrahama glasi: »Otac svih nas pred Bogom«! Pogledaju li židovi i kršćani na Abrahama, oni će spoznati, što u dubini znači »vjera«: nadati se »protiv svake nade«, »ne sumnjati u Božje obećanje«, biti uvjeren u to »da Bog može učiniti što je obećao« (Rim 4,18-21).“ (645-646) 

 

Abraham također, kako zaključuje autor na temelju svetog teksta, utjelovljuje prastijenu islamske vjere. „U to spada da se radikalno odbacuje svaki oblik vjerskog štovanja ili veličanje zemaljskih vrednota ili osoba kao »idolatrijski« i time protubožjih. Sve se vrednote ili osobe pred Bogom reduciraju na njihov pravi status: ljudsko djelo, ništa osim djelo praznih ruku. Ništa i nitko ne smije stupiti na stranu ili čak na mjesto Boga: nijedan čovjek, nijedan ideal i nijedna stvar, nijedan kolektiv i nijedna nacija. Abraham je u Kur'anu slika odricanja svakog oblika idolatrije“ (657-658). Muslimani su uvjerenje da su s islamom kao trećom objavljenom religijom obnovili neizopačenu Abrahamovu prareligiju. Abrahamova vjera kao borbenog monoteista legitimira vjeru koju Kur'an očekuje od svojih naslovnika. (666)

 

U nastavku šestog dijela autor pokazuje da i židovi i kršćani i muslimani imaju pravo na Abrahama, i da se s pravom mogu zajedno nazivati Abrahamovom djecom. Na više mjesta u knjizi citira riječi koje je Ivan Pavao II izgovorio prigodom otvaranja jednog katoličko-muslimanskog simpozija u Rimu, pozdravljajući muslimanske sudionike 1985. riječima: „Kao što sam često prigodom drugih susreta s muslimanima rekao: vaš i naš Bog jedan je i isti i mi smo braća i sestre u Abrahamovoj vjeri.“ Autor dalje zagovara „abrahamsku ekumenu“ i govori o temeljima na kojima bi se trebala graditi. 

U Predgovoru hrvatskom izdanju pod naslovom „Bosna i Hercegovina kao izazov za Europu“, autor navodi pojedina imena i djela bosanskohercegovačkih mislilaca koji su doprinijeli i koji doprinose iskrenom i poštenom međureligijskom dijalogu. Neki od spomenutih „naših“ ljudi: Kemal Bakaršić, Ivan Lovrenović, Enes Karić, Dževad Karahasan, Mile Babić i dr. 

Knjiga ima posebnu važnost za nas u Bosni i Hercegovini. Bez sumnje je veliki doprinos za izgradnju bratsko-sestrinskog povjerenja među vjernicima koji uzor svoje vjere traže u Abrahamovoj vjeri. I sam Kuschel fasciniran je slikom naše zemlje kao otvorene kuće s „četiri ulaza“!