:
„Ponašanje ovaca je predvidljivo i nepromjenjivo. (...) Ovce se uvijek pridružuju svom stadu i poslušno, bez razmišljanja slijede pastira koji ih štapom tjera prema zelenoj livadi. Mi kažemo: to su ovce i razumijemo ovakvo ovčarsko ponašanje.


Potom, s druge strane ulice, vidimo grupu ljudi okupljenu oko čovjeka na govornici koji maše štapom i pokazuje im na uzrok njihove boli. On govori: Oni drugi ljudi odgovorni su za vašu bijedu, nesreću i beznačajnost. Vi ste bolji od njih. Govornik energično pokazuje prema 'krivcima'. Stado ga slijedi. Slijede ga u uništenju 'zlih ljudi koji su odgovorni za njihovu bijedu, nesreću i beznačajnost'. Slijede ga kao ovce, bez razmišljanja.


Ili, na drugom uglu vidite novu skupinu ljudi. Zagledali su se u veliki ekran s kojega im se obraća neka nasmijana osoba i pokazuje predmet koji će im donijeti zadovoljstvo. Ako kupite ovaj automobil, osjećat ćete se kao numerirani agent James Bond ili Bruce Willis u filmu 'Umri muški'. Dobit ćete novu živost, snagu, muževnost, bit ćete voljeni i cijenjeni... Sve je to u ovom automobilu; da ne povjeruješ. Prodavač je vrlo sposoban i s lakoćom uvjerava promatrače kako će dobiti sve te odlike duha ako kupe skupi automobil. On zna, ostali slijede. Kupuju 'čarobni automobil' koji će svima ostalima pokazati njihovu važnost, bogatstvo, moć i muškost. Slijede ga kao ovce i na njima ne primjećujete ni traga razmišljanju kao ni kod prethodne grupe ljudi-ovaca.“


Za razumijevanje sintagme „put ovce“ može pomoći i reklama koja nas iritira u zadnje vrijeme, reklama „ovce i novce“. Inače, ovca Gregor iz reklame ipak nije original, nego posuđenica iz Švedske, gdje hara njezin alterego, ovca Frank s motom „born to be cheap (sheap)“. Ali ako netko misli da je ta reklama glupa, vara se: ona je upravo genijalna. S jedne strane dovoljno iritirajuća da ju svi upamte i pričaju o njoj – kao ja sada – a s druge strane ta reklama funkcionira kao ogledalo za sve potrošače koji ju gledaju. Da, ta nam reklama suptilno poručuje: vi ste ovce, a tv-ekran je ogledalo u kojem se ogledate.


Iako se na internetu mogu pročitati lamentiranja kako je „ovce i novce“ reklama „krajnje arogantno nastojanje da se korisnika poistovjeti s ovcom“, ili „besramni udar na inteligenciju i dostojanstvo potrošača“, po mom mišljenju poruka te reklame je zabrinjavajuće istinita. Jer njeni ciljani korisnici uglavnom i jesu ono što ih „krajnje arogantno nastojanje“ želi predstaviti: ovce.


Jer to su ljudi koji se satraše u lajanju političarima i vjerskim vođama, ali sami ne žele preuzeti ni mrvicu političke ni vjerničke odgovornosti. To su ljudi koji se uvijek brane floskulom da „ja kao pojedinac ne mogu ništa uraditi“, floskulom koju istovremeno koristi nekoliko milijuna ljudi. To su ljudi koji ili ne vide što im se radi, ili vide, ali ignoriraju ono što vide. Ti ljudi su gomila poslušnih ovčica koje svog čobana prate čak i na vlastito klanje ili šišanje (pljačkanje) do gole kože.


Tek kad izrabljivanje ovaca dođe do vrhunca vrhunaca, kad više nema prostora za dalje pogoršavanje, moguća je neka, redovno krvava pobuna tih ovaca. Dotad, ovce šute, trpe, pasu najgore moguće sadržaje koje im nude njihovi vođe, i, naravno, bleje. Bleje pred vođom, bleje pred tv-om, bleje u bogomolji, bleje na koncertu. Bleje i bulje jer im je ušima i očima tako najugodnije i najbezbolnije. Glasanje drugačije od blejanja na koje su navikli zaboljelo bi njihove uši, ali barem bi ih pročistilo i otvorilo za kvalitetnije i ljudskije sadržaje. Razumijevanje i pronicljivije promatranje svijeta u kojem žive, umjesto pasivnog buljenja, zaboljelo bi njihove oči, ali barem bi im oči zasjale punim sjajem. Ovako su bezbojne, neutralne do ništavila.


Kako genijalno uočava Natalija Princi u svom daljnjem razrađivanju „puta ovce“, „najveći problem 21.st. jesu neutralni ljudi – oni u čijim očima nema iskre duha (...) Zlo 21.st. je neutralan čovjek. On je šuplji provodnik svih ideja, dobrih i loših. Njegov je mozak pasivan i pokreće ga volja drugog čovjeka. On slijedi sve oblike propagande: komercijalne i političke. On nema ni jedne originalne misli. Pažnju neutralnog čovjeka lako je privući energičnim govorima, bučnim koncertima, gozbama, zavodljivim plesačicama i mnoštvom šarenih svjetlećih reklama. Boje, glasovi i svjetlo privlače pažnju umrtvljena uma. Privlači ih blještavilo jer u sebi nemaju ništa, osim duboke tmine.“


Kakve dakle veze ima ovaj ogled o „putu ovce“ s prethodnim tekstom o komercijalnoj eksploataciji glazbe i naci-glazbenicima? Pa upravo sve osobine komercijalne glazbe nabrojane u prethodnom članku imaju za cilj od čovjeka napraviti ovcu, od ljudi stado, od njihove kulture jednoglasno blejanje. Kad pred sobom imate duhovno mrtve, neutralne ljude, bez iskre u očima, koji živnu tek na mirise, okuse, i zvukove, glazba može biti savršeno sredstvo da se te ljude izmanipulira, usmjeri u željenom pravcu, kao što pastir usmjerava ovce galamom, a pas lajanjem na njih.


Pa ako je prethodni tekst prikazao problem eksploatacije glazbe i problem prisutnosti naci-glazbenika, ovaj tekst donosi i drugu stranu problema: postojanje ogromnog broja ovaca, odnosno ljudi, koji slušaju naci-glazbu i veličaju naci-glazbenike. Poredbe radi, u povijesti problem nije bilo samo postojanje ljudi poput Staljina ili Hitlera, nego postojanje milijuna ljudi koji su ih bezrezervno podržali, ili koji su neutralno promatrali dok su ovi ostvarivali svoje monstruozne planove.


Kad već pričamo o glazbi, a spominjemo Hitlera, da vam kažem kako me ozbiljno zabrinjava sljedeće pitanje: šta očekivati od omladine koja sluša Cecu, Mariah Carey i Justina Biebera, kad je omladina koja je slušala Wagnera i Lily Marlen obožavala Hitlera, izazvala svjetske ratove, holokaust, konc-logore? Ako su se nacisti nadahnjivali Wagnerom a opet imali izopačenu svijest i izazvali tolika zla, kakva li je tek svijest i potencijal zla kod onih koji se nadahnjuju Cecom, Gocom i Žaretom, „Jasenovcem i Gradiškom starom“ i pjesmama o Naseru Oriću? Sudeći po tome, crno nam se piše.


Pa ipak, da se primijetiti da su komercijalni pjesmuljci u svim svojim varijantama iz godine u godinu sve lošiji i kraće traju. Možemo se nadati jednom sveopćem zasićenju mladih ovim smećem, jednom sveopćem iscrpljenju vladajuće nekulture koje će nastupiti zbog vlastite ništavnosti i unutrašnje promašenosti i praznine. Jer, povijest je pokazala da zlo ne umire od kritike, nego se samo raspadne od unutrašnje promašenosti. Dotad, ono najbolje što možemo je gajiti vlastitu kulturu i posredovati ju u odnosima s ljudima, i to je nešto što svi možemo učiniti. I, ako je ikako moguće, a svakako jest, nastojati da ne budemo ovce nego ljudska bića.

_________________________


PREPORUKA FILMA: Pogledati kultni film „Oni“ („They live“), redatelja Johna Carpentera iz 1988.

PREPORUKA KNJIGE: Natalija Princi, „Adamu s ljubavlju“

Bonus tipTop 10 najgorih pesama u istoriji - peti dio! (za one koji su preživjeli video-zapise iz prva dva dijela)