Nikola Tesla je jedina osoba rođena na Balkanu čije ime i značaj znaju – i otkrića koriste – baš svi odrasli ljudi koje sam kroz život upoznala, bez obzira na kontinent s kojeg dolaze ili jezik kojim govore. Potpuno sigurna u tu tvrdnju, a bez da sam velikoj većini tih ljudi ikad i pomenula Teslu i njegova djela, sigurna sam i u još nešto: da mnogo njih ne povezuje to ime sa istinskim značajem njegovog rada, a čijim se plodovima svakodnevno služe.

Ovaj tekst, pomalo osoban kao i samo iskustvo upoznavanja Tesle, nastaje nakon studiranja na Univerzitetu koji je on pohađao, i posjete njegovom rodnom mjestu, nekadašnjoj kući a današnjem muzeju. Život, odnosno studij u dvije evropske zemlje me uvjerio da u izvanbalkanskom svijetu postoji imaginarna ladica za ljude s Balkana. Kao i sve druge ladice, i ona je ponekad zatvorena dozom generaliziranja i predrasuda, a ponekad ne – u zavisnosti od osobe u čijem se ormaru nalazi ova ladica. Ipak, uvijek postoji neka razlika između „nas“ i „njih“, kao i sa svim drugim nacijama – i to je uredu. Ponekad je to „ć“ u našim prezimenima, ponekad slavenski akcenat stranih jezika. Nikola Tesla nije u ovoj ladici. To nema veze ni s njegovim atipičnim prezimenom, ni s činjenicom da je govorio 8 jezika bez slavenskog akcenta. Tesla je svojim vanserijskim dostignućima prevazišao okvire kategorizacije ljudi. Zapravo, u jednom periodu, nije uopće bio posmatran kao čovjek sa ovoga svijeta od strane ostalih.

Vjerujem da niko ne zna sve što je poznato o Tesli. Količinu informacija koja postoji o njegovom liku i djelu nije moguće sagledati za jednog života, a kamo li procesuirati u punom značaju. Razumjeti stvari koje je on razumio zahtijeva veliko tehničko znanje i otvoren um. Svjesna nedostatka svog znanja, u potrazi za tajnom genijalnosti Nikole Tesle fokusirala sam se na zanimljive detalje njegovog životopisa.

1856. godine Tesla je rođen u selu Smiljan u današnjoj Hrvatskoj. To je selo koje je prema popisu stanovništva iz 2011. godine imalo 418 stanovnika, a čija je stranica na Wikipediji detaljnija na engleskom nego na hrvatskom jeziku - možda zbog različitog interesa za Teslin život, a možda i zbog neizostavljanja dijela o ustaškom pokolju 506 Srba 1941. godine, koji se desio ispred pravoslavne crkve u Smiljanu. Pola stoljeća ranije, svećenik te crkve bio je Teslin otac Milutin, a prije njega otac Nikoline majke Đuke. Crkva se nalazi na svega desetak metara od kuće obitelji Tesla, dijela današnjeg muzejskog kompleksa.

Lijevo na fotografiji je nekadašnja kuća Tesline porodice, a desno crkva u kojoj je služio njegov otac; Izvor: autorica

Rođen kao četvrti od petero djece u porodici, u dobi od pet godina suočava se s prizorom bratove smrti. Dane, stariji Nikolin brat, pada s konja i umire, a Tesla kroz život u nekoliko navrata izjavljuje da desetljeća koja su u međuvremenu prošla nisu ni najmanje izblijedila sjećanje na tu scenu. Uprkos tragediji, porodica Tesla pokazuje razumijevanje i blagost za svog konja arapske rase, i prisjećaju se kako je jednom prilikom taj isti konj spasio oca Milutina od vukova. Nakon ove velike nesreće, počinju i napadi.

Mnogo je priča o Tesli koje današnji čovjek, svakodnevno bombardiran vulgarnom propagandom i potpuno izrežiranim životnim tokovima – bez imalo spontanosti, cinično odbacuje kao pretjerivanja i kićenje mita o ovom genijalcu. Jedna od njih je priča o velikoj oluji, munjama i gromovima na noć kad je tačno u ponoć rođen Nikola. Mnogo nevjerovatnije od ovoga bile su tad sve njegove ideje, pa ih danas koristimo bez razmišljanja. Druga slična priča je ona o vizijama, napadima svjetlosnih zraka koje se pred njegovim očima pojavljuju pomiješane sa idejama ili sjećanjima. Današnja medicina je to opisala kao pojavu srodnu epilepsiji, iako postoje oprečna mišljenja i pojava nije jasno definirana.

Pišući o sebi, Tesla opisuje ove vizije kao detaljne napade inspiracije. Bljesak bijelog i žutozlatnog svjetla bio bi pomiješan sa slikama nepostojećih stvari koje će kasnije biti napravljene, ili sa sjećanjima iz djetinjstva. Njegovo ejdetsko (fotografsko) pamćenje omogućilo mu je za mene najimpresivniju stvar: potpuni dizajn završen u glavi. On nije skicirao i zapisivao tijekom svog inovatorskog procesa. Nakon što bi u glavi projektirao određeni mehanizam, iscrtao bi finalne nacrte i odmah ga izgradio. Nikad se nije desilo da nešto ne funkcionira kao u njegovom umu – „A zašto bi se i desilo“, rekao bi on, „stvari su u mojoj glavi potpuno egzaktne“.

Prve, a ujedno i finalne skice jednog od Teslinih projekata, muzejska postavka; Izvor: autorica

To fotografsko pamćenje donijelo mu je nevolje u srednjoj školi koju je pohađao u Karlovcu, jer su nastavnici mislili da vara pri rješavanju zadataka i ispita. Baš kao i danas, izvrsnost je često puta bila kažnjavana od strane onih koji je nisu imali. Četverogodišnju gimnaziju završio je za tri godine, a pravi problem uslijedio je potom: obolio je od kolere. Nakon devet mjeseci prikovanosti za krevet, otac mu je obećao da ga neće tjerati da se bavi vjerskim poslovima, i da će mu omogućiti najbolji inžinjerski studij ako ozdravi i oporavi se. Godinu dana kasnije, Tehnički Univerzitet u Grazu dobio je svog najpoznatijeg studenta.

Tesla je kao student nastavio fascinirati položivši dvostruko više predmeta nego što ih je bilo u nastavnom planu prve godine. Dekan fakulteta je poslao pismo njegovom ocu, i napisao „Vaš sin je prvoklasna zvijezda.“. Nakon očeve smrti godinama kasnije, Tesla je prebirući pisma ocu pronašao još pregršt koverti Milutinu, upućenih s fakulteta. Profesori su pisali njegovom ocu s namjerom da ga upozore na Nikoline uznemirujuće radne navike. Naime – on nije spavao više od dva sata dnevno.

Bilo bi zanimljivo znati pravu priču o Teslinom posrnuću na trećoj i posljednjoj godini fakultetskog obrazovanja u Grazu, kad nije odolio pošasti kockanja i kad je izgubio stipendiju za školovanje. Da, najveći svjetski izumitelj nikad nije zvanično diplomirao. Nakon toga dolaze godine života u Gospiću, Pragu, Budimpešti i Francuskoj. Za to vrijeme je, poput kralja Midasa iz grčke mitologije, sve što dotakne pretvarao u zlato. Unaprijedio je gomilu tehničkih uređaja radeći za različite firme i smislio mnogo novih izuma, koji će tek godinama kasnije biti realizirani. Poučavajući u gospićkoj gimnaziji, pokazivao je stricu fotografije Nijagarinih vodopada i uvjeravajući ga kako će jednog dana upotrijebiti tu ogromnu energiju. Dvadeset godina kasnije, stric je već umro, a Nikola je ostvario svoj momački san.

Sve geografske stanice Teslinog života i djela; Izvor: autorica

Nemoguće je, stoga, o Tesli pisati sasvim hronološki, kad su se u tom umu stvari dešavale desetljećima ranije nego što bi bile realizirane, i uticale na njegova kretanja kroz nadolazeće godine. Neke su stvari ipak bile konstantne, prateći ga kroz svih osamdeset i sedam godina. Mnogi koji su ga upoznali govorili su o eleganciji njegove visoke pojave. Sva je odijela davao šivati prema mjerama iz mladosti, jer u posljednjih 50 godina života nije primijetno mijenjao kilažu. Insistiranje na umjerenosti u materijalnim stvarima dovodilo ga je do granica pristojnosti, pa je jednom prilikom otpustio sekretaricu zbog prekomjerne težine. Njegov odnos prema ženama često je komentiran u aspektu celibata, dok je meni zanimljivija bila izjava iz 1926. u kojoj naziva žene dominantnijim spolom i izražava čvrsto uvjerenje da će svijet budućnosti voditi one, kao u pčelinjem svijetu. Ipak, u njegovim se intervjuima mogu vidjeti različiti stavovi o ulozi žena u društvu, a ponekad i negativno mišljenje o toj „zamjeni uloga“ koju predviđa. Nepravedno bi bilo nazvati ga mizoginistom, a pravedno – zanemariti taj aspekt njegovog života u korist saznavanja mnogo bitnijih stvari.

Nakon Evrope, 1884. godine emigrira u New York gdje započinje i priča o njegovom nemesisu Edisonu. Teslino prosocijalno, altruističko djelovanje svojim znanjem i talentom kontrast je svijetu u kojem se kretao Edison. Zaposlivši se u firmi takvog čovjeka, Tesla je dobio ponudu da riješi naizgled nerješiv problem u zamjenu za basnoslovnu sumu novca. Naravno, problem je riješio kroz nekoliko mjeseci, i potom došao da potraži isplatu, a Edison mu je rekao: „Ti ne razumiješ američki humor“, i ponudio malu povišicu. Nikola Tesla dao je otkaz.

U našim krajevima postoji (najčešće roditeljski) savjet: „Uči, inače ćeš kopati kanale“. Osim naukom, Nikola fascinira i obaranjem okorjelih zakona balkanskog roditeljstva. Nakon pokretanja vlastite firme i nedostatka interesa ulagača, genijalni naučnik kopao je kanale za dnevnicu od dva dolara da bi preživio. Krajem te naporne godine, u zimu 1886. upoznao je Browna i Pecka, bankara i advokata uvježbane u uspostavljanju malih inovatorskih kompanija. Oni su mu organizirali laboratorij na Manhattanu, uz dogovor da se eventualna zarada dijeli na tri dijela. U ovoj prostoriji rođen je indukcijski motor na izmjeničnu struju, ubojito oružje predstojećeg rata.

Rat struja bio je krvoločan koliko i bilo koji arhetipski rat. S jedne strane istosmjerna struja i Edison, a s druge izmjenična struja i Westinghouse, koji je primijenio Tesline izume i zaposlio ga kao savjetnika. Naravno, Edison je pokušao poniziti suparnike, koristeći metode pristale današnjim bosanskohercegovačkim političarima. Koristeći argument da je izmjenična struja opasna, podvrgao je stotine pasa i konja udarima jedne i druge struje, pri čemu su od „njegove“ struje „samo“ teško povrijeđeni, dok od „Tesline“ struje umiru. U tadašnje vrijeme, baš kao i danas, neuk narod je bilo veoma lako usmjeriti u željenu stranu sijanjem straha. Rat je završen u korist izmjenične struje kad se Edison povukao iz posla sa strujom i fokusirao na željezne rude.

Usporedba Teslinog i Edisonovog koncepta struje – muzejska postavka; Izvor: autorica

Ponovo se isprepliću prošlost i budućnost, kao i sa većinom Teslinih doživljaja. Sredinom sedamdesetih, dok se oporavljao od kolere, čitao je knjige Marka Twaina. U svojoj autobiografiji piše kako su mu one pomogle pri oporavku. Dvadeset godina kasnije, eksperimentira sa rentgenskim zrakama, a na fotografijama iz laboratorija pojavljuje se upravo Twain, u ulozi dobrog prijatelja i konduktora struje. One godine kad je Tesla kockao u Austriji, Edison je izumio mikrofon a Twain je izdao Pustolovine Toma Sawyera. Dva desetljeća su ih dijelila od pojavljivanja u istim novinskim člancima. Za Teslu ništa nije bilo nemoguće i nedostižno, a ponajmanje ljudi, bez obzira na gotovo 7000 kilometara i naizgled nepremostive kulturološke razlike.

Još neke epizode iz Teslinog života stoje u kratkim natuknicama poput post-it listića u mom sjećanju na posjetu muzeju i predavanja. Svaka od njih čuva priču dovoljno bogatu i vrijednu za čitav tekst. O tornju za bežični prenos energije, o laboratoriju u Colorado Springsu i famoznim slikama gdje čita Ruđera Boškovića u sobi gdje frcaju višemetarske iskre, o izumu radija, Kolumbovog jajeta, o Nijagari, požaru i gubitku – i džentlmenskoj pomoći samog Edisona, o stotinama drugih stvari: Teslin je život zaista bezgranično fascinantan.

Ako bi priču o Tesli trebalo nekako završiti, to zasigurno ne bi bilo pripovijedanjem o hranjenju golubova i njegovoj smrti u sobi 3327 New Yorker hotela. Smrt je uistinu najmanje zanimljiv detalj spram života plodonosnog čitavom čovječanstvu. Nekako se neprikladnim čini i konstantno korištenje prošlog vremena, jer je njegovo djelo vremenom samo prisutnije, te pripada i budućnosti.

U jednoj od prvih prostorija muzeja, nalazi se zid ispunjen knjigama. Poznati Teslin citat, „Od svega na svijetu – najviše volim knjige“ govori nam o ostvarenoj životnoj ljubavi, onoj koja pomaže svim tuđim ljubavima već čitavo stoljeće.

Nikola Tesla je najvažniji čovjek sa Balkana, jer utjelovljuje najvažnije dijelove slagalice ljudskog progresa. On je mogao biti rođen bilo gdje, a eto, rođen je kod nas. Čovjek koji je rasvijetlio svijet u amanet nam je ostavio - energiju.

Energija (grč. ἐνέργεıα: rad, učinak) je sposobnost životne djelatnosti, prirodni entuzijazam, korisna snaga.[Merriam-Webster rječnik]

(Ena Kukić, Prometej.ba)