Taz: Gospođo Filipović, Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine je zatvoren od 2012. godine. Zašto?

Marica Filipović: Službeno je to zbog financiranja, a zapravo ga politika jednostavno ne želi. U imenu nosimo „Bosne i Hercegovine“ i stoga smo zajednička institucija, međutim u Bosni se odluke donose na razini entiteta. Ovaj problem je zabetoniran Dejtonskim sporazumom koji je zemlju podijelio na Republiku Srpsku i bošnjačko-hrvatsku federaciju. Mogli bismo reći je ova situacija sa Zemaljskim muzejom slika stanja u cijeloj državi.

A u entitetima ne postoji interes za jednim državnim muzejom?

Točno. Ne postoji zajedničko ministarstvo kulture nego postoji neko čudno Ministarstvo civilnih poslova, koje je sastavljeno od 19 resursa a jedno od njih je zaduženo za kulturu. Za nas je situacija eskalirala 2010. nakon izbora. Cijelu jednu godinu nije uspostavljena državna vlast. Zatim je 2011. Ministarstvo civilnih poslova izdvojilo tek 150 000 eura po kulturnoj instituciji, koji su se mogli koristiti samo za konkretne projekte a ne za plaće i operativne troškove. Ova promjena je za nas bila kobna. Nakon toga smo još godinu dana bili otvoreni dok nismo 4. listopada 2012 – točno 124 godine nakon otvaranja muzeja – zabarikadirali ulaz u Muzej.

Na prvi pogled se čini da je Bosna ponosna na svoju povijesnu baštinu.

Da. No, kao što sam rekla, danas je u politici važna samo nacionalnost i religijska pripadnost. Država je etnički očišćena, mnoga sela i gradovi su napušteni, dok su se drugi višestruko povećali. Mnogo se toga promijenilo, a mi kao folkloristi nismo mogli istražiti ni dokumentirati kako se u ratu i nakon njega u BiH promijenila demografija, društvena interakcija i životna kultura. Malobrojni projekti, kojima smo se uspješno mogli prijaviti u ministarstvo, dobivali bi jako malo novaca te su naša istraživanja trajala jako kratko.

Kako je stanovništvo reagiralo na zatvaranje?

Mnogi umjetnici i intelektualci diljem svijeta, tako i ambasade, podržali su nas sadržajno i moralno. Novine su također iscrpno izvještavale a bile su i demonstracije. Bosanci vole svoj Muzej, ovdje su bili kao djeca, tu su dovodili svoje goste, također znaju da je to političko pitanje i da se ne radi o manjku novca.

Međutim, angažman je opao. Zašto?

Mnogi su ljudi premoreni i rezignirali su. Nezaposlenost u Bosni je preko 40 posto. Primjera radi, ovaj mjesec nisu uplaćene mirovine. Radnici fabrika dobivaju pak plaću, ali im se ne uplaćuje mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Kako se urušila Jugoslavija ovdje je zavladao najgori oblik kapitalizma i imperijalizma. Uništene fabrike i poduzeća nakon rata su prodavani za sitniš, u nadi da dolaze nove investicije. Stoga ne postoji više socijalno osiguranje. Stanje Muzeja je samo preslika stanja u državi: društvo je podijeljeno u religijom definirane nacije, te na ultrabogate i jako siromašne. Uza sve to dolazi sveprisutna korupcija, od potrage za poslom, kod liječnika, do upravnih organa i politike.

Iako vam od 2011. ne daju plaću, dolazite ipak u svoj muzej?

Da nismo tu postavke bi sigurno bile u ruševini. Voda bi se slijevala niz zidove a grijanje ne bi radilo. Očito ovi u politici nisu svjesni da ni jedan drugi muzej u Bosni ne posjeduje ovako značajan i opsežan arheološki, etnološki i prirodno-znanstveni sastav – i to iz svih dijelova zemlje.

Od čega živite vi i ostali radnici muzeja?

Na različite načine. Neki obavljaju poslove za druge muzeje. Meni su pak pomogla djeca i rodbina, te sam imala i jednu veliku izložbu. Neki pak rade teške fizičke poslove kako bi prehranili svoje obitelji.

AKCIJA UMJETNIKA

Akcijom „Ja sam muzej“, umjetnici iz BiH su ponovno ukazali na katastrofalno stanje Zemaljskog muzeja. Najznačajnija kulturna institucija zemlje je od 2012. zatvorena jer je Vlada smanjila odnosno ukinula potporu. Sada otvorena izložba fotografija „Čuvari Muzeja“ predstavlja uvod u nizu filmskih projekcija, koncerata i drugih kulturnih akcija, kojom se želi povećati šansa ponovnog otvaranja muzeja, kako veli Ines Bulajić iz kampanje. Ako se financiranje ne osigura do listopada 2015, prijeti potpuno gašenje. Etnologinja i zamjenica direktora Zemaljskog muzeja BiH u Sarajevu, Marica Filipović, još uvijek je optimistična da će se Muzej spasiti.

O koliko se novca radi?

Godišnje bi nam trebalo oko 700.000 do 800.000 eura.

Postoji li nada za skorašnje ponovno otvaranje?

Da, naravno. Novi ministar civilnih poslova, Adil Osmanović, u svibnju je obećao riješiti problem. Moguće je da ćemo otvoriti portu za javnost već u rujnu ili listopadu.

Koliko je to realno?

Vjerujem da će se ministar potruditi, ali je njegov utjecaj ograničen.

Što ako Muzej ostane zatvoren?

...tada bi se moglo desiti da Zemaljski muzej BiH zatvori svoja vrata zauvijek. Još jednu godinu bez primanja ne bismo izdržali. Nitko ne zna što bi se dogodilo Muzeju i poznatoj Hagadi, kodeksu Židova Sefarda, koju su donijeli u Bosnu nakon progona iz Španjolske, kada bi on ostao zatvoren. Već sada strahujemo od pljački.

Thomas Brock, Die Tageszeitung, 08/2015

S njemačkog preveo Darko Pejanović

Prometej.ba/fš