• Ako živim svjetovnim životom, mogu biti bez boga. Ali, čim pomislim odakle sam došao kad sam se rodio i kuda ću otići kad umrem, moram priznati da zaista postoji to nešto odakle sam došao i kuda ću otići. Moram priznati da sam na ovaj svijet došao od nečeg nepojmljivog i da odlazim nečemu isto tako nepojmljivom. I eto, to nepojmljivo od čega sam došao i čemu hodim ja nazivam bogom.


• Poznati Boga moguće je samo u sebi. Dok ga ne nađete u sebi, nećete ga naći nigdje.


• Postoji ovakva arapska priča:
Lutao Mojsije po pustinji i odjednom začuje kako se neki pastir moli bogu: "O, Gospode", govorio je pastir, "kako bih samo volio da dođem k tebi, da postanem rob tvoj! Sa kakvom bih te radošću obuvao, prao ti noge i ljubio te, češljao ti kosu i čistio ti haljine, spremao kuću tvoju i donosio ti mlijeko od stada svoga! Željno je tebe srce moje..."
Ču ove riječi Mojsije, rasrdi se silno na pastira i reče: "Ti huliš boga! Jer, u boga nema tijela; nisu mu potrebne ni haljine, ni kuća, ni posluga. Govoriš ružno!"
I pastir se ožalosti. Nije bio u stanju da zamisli boga bez tijela i tjelesnih potreba; i, ne mogavši više da se moli i služi bogu, zapade u očajanje. A onda bog reče Mojsiju:
"Zašto si odbio od mene vjernog slugu moga? Svaki čovjek ima svoje misli i svoje riječi da ih iskaže... Što za jednoga nije dobro, za drugoga je dobro; što je za tebe otrov, to je za drugoga med slatki. Riječi ništa ne znače, jer ja gledam srce onoga koji se meni obraća".


• Nemoguće je razumom pojmiti šta je bog i šta je duša u čovjeku; isto tako, teško je zamisliti da boga nema i da nema duše u čoveku. (Pascal)


• Lažne vjere su one vjere koje ljudi primaju ne zato što su im potrebne duši, već zato što olako vjeruju onima koji ih propovijedaju.


• Ako ljudi žive u grijesima i sablazni, duša im ne može biti mirna. Savjest ih guši. I stoga im je potrebno da ili sebe oglase krivim pred ljudima i pred bogom i da prestanu da griješe - ili da i dalje žive grešnim životom i čine loša djela i svoja zla djela nazivaju dobrim. Za takve ljude su i izmišljene lažne vjere, po kojima je čovjeku mogućno da živi lošim životom i, istovremeno, da sebe drži ispravnim.


• Zlo je što ljudi ne poznaju boga, ali je još gore kad ljudi priznaju za boga i ono što nije bog. (Laktancije)


• Kažu da je bog stvorio čovjeka po obrazu svom; ipak, čini se da bi prije trebalo reći da je po svom liku čovjek stvorio boga. (Lihtenberg)


• Nikad ljudi ne čine zla djela sa većim spokojstvom i uvjerenošću da su u pravu nego onda kada ih čine u ime lažne vjere. (Pascal)


• Eto u čemu je prava vjera: ne u obredu, ne u žrtvi, već u sjedinjavanju sa ljudima.


• Ako ono što se oglašava kao zakon božji ne zahtijeva ljubav, onda se radi samo o ljudskoj umišljenosti, a ne o zakonu božjem.


• Ljudi već odavno ne vjeruju u stare običaje, ali im se ipak pokoravaju; svatko, naime, misli da će ga većina ljudi osuditi ako se više ne bude pokoravao starim običajima, u koje već odavno niko ne vjeruje.

 


Izvor: Lav Tolstoj, Put kroz život, ATENEUM, Beograd