Svaki dan je Iddrisu čuvao jedanaest krava. Nedostajala mu je dvanaesta, koju je nazvao Zulaika, ali kad se sjeti da ju je otac prodao kako bi kupio televizor, i da otada mogu gledati utakmice iz najboljih europskih liga, brzo ga prođe žal na Zulaikom.


Zamišljao je da je tih jedanaest krava deset Realovih igrača plus trener Mourinho, i dok ih je tjerao, slagao ih je u formaciju 5-4-1. Jedanaesti igrač bio mu je golemi, lajavi pas Sharlly, u kojem je prepoznao Realovog defanzivca Pepea. Kravu koja je uvijek bila prva u formaciji i koja je predvodila ostale, Iddrisu je nazvao Mou. Znao joj je vikati Mou, a ona bi mu lijeno odgovarala mouuu, na što bi i ostale krave prozvale svoga trenera s dugim, lijenim mouuu. Najdeblju kravu nazvao je Benzema, a šarulju koja je uvijek išla po strani od ostalih, Marcelo.


Večeras je el-classico, veliki derbi Reala i Barcelone. Iddrisu se nadao da će Real konačno pobijediti mrske, podmukle padavičare iz Barcelone. Životni mu je san bio da on jednog dana postane prvi igrač iz Angole u prvoj postavi Reala, da obuče bijeli dres s brojem 9, izađe na Nou Camp, prođe Puyola i Piquea i zabije Barci, da mu cijeli stadion zviždi, a on da ih ušutkava prstom na ustima.


I tog Messija se može zaustaviti, razmišljao je, čvrsta obrana, kontre... Iako ga je uznemirilo kad je čuo da će se Real prema najavljenoj postavi opet braniti protiv Barcelone, i to na vlastitom stadionu, zaključi kako se jedino tako može igrati protiv Barcelone, jer njima uvijek pomažu suci, jer oni igraju u formaciji 4-3-3-3, s tri suca u napadu.


Sjetio se stare reklame za Pepsi, gdje su igrači Reala kauboji u obračunu s Manchesterovim, u gradiću na Divljem zapadu. Zamišljao je kaubojski obračun igrača Reala i Barcelone kod O.K. Corrala, gdje je on kauboj Reala, onako zgodan frajer kao nekoć David Beckham, gdje on predvodi Realove kauboje u pobjedi protiv Barcelone (kojima, naravno, cijelo vrijeme pomažu podmukli indijanci i meksički banditi s velikim sombrerima i zlatnim zubima), na kraju postaje šerif i daje preimenovati mjesto u O.K. Real. Ranč O.K. Real. Lijepo zvuči. Tako će jednog dana on postati bogat i moćan čovjek u Ziziwikimbeu u Angoli, imati svoj ranč na kojemu će mukati stotine debelih krava, i nazvat će ga O.K. Real.


Sunce koje mu je ponovno otelo hladovinu i stalo ga peći u po čela vrati ga u stvarnost.


Jedva je dočekao da sunce postane golema narančasta lopta koje se počela povlačiti iza brda. Sharllyjevo beskompromisno lajanje mu je pomoglo da okupi krave i potjera ih kući. Sunce je već zašlo kad je stigao. Obradova se ugledavši veliko imanje okruženo debelim zidom, koje je njegov otac Nkiambi naslijedio od njegovog djeda Ngende koji je nedavno umro. Odmah blizu kuće bila je štala za krave.


Ušavši u kuću, Iddrisu je, kao i prethodnih dana, zatekao Nkiambija u fotelji od trske kako ispija Coca-Colu. Nitko nije smio sjesti u Nkiambijevu fotelju od trske. Nkiambi, veliki ljubitelj nogometa i navijač Barcelone, dao bi žuti karton svakome koga bi ugledao u svojoj fotelji. Dva žuta značila bi crveni karton, odnosno strašne batine od kojih bi uistinu pocrvenjeo onaj koji se drznuo sjesti u fotelju od trske. Iddrisu-u je Nkiambi išao na živce i želio mu se toliko puta suprotstaviti ali uvijek bi zanijemio pred njim, osušilo bi mu se grlo i ne bi ništa rekao kad bi ga ovaj udario.


-Jelo je na stolu, pozdravi ga Nkiambi ne svraćajući pogled s televizora.


-Opet mlijeko i pire od jama (vrsta povrća), progunđa Iddrisu. Večerao je, a onda sjeo pored Nkiambija i obojica su šutke gledali televiziju. Sve dok u sportskom prilogu na kraju dnevnika nije počela priča o velikom derbiju Reala i Barcelone.


-Opet će ih Barca zgaziti, nasmija se Nkiambi.


-Ovaj put Real dobiva sigurno, samo ako suci budu pravedni, ogorčeno će Iddrisu.


-Vi Realovci samo o sucima pričate, a otkad ja znam za Real iz Madrida, taj klub je miljenik sudaca. I moćnika. Djed mi je pričao kako je španjolski diktator Franco jednom rekao da za imidž fašističke Španjolske „više vrijedi i znači Real Madrid nego sve ambasade i ministri vanjskih poslova“. Ti umišljeni pokvarenjaci su uvijek kupovali sve najbolje igrače radi promocije režima.


-A Barca to kao danas ne radi, pobuni se Iddrisu.


-Oni barem stvaraju igrače! A koga je to Real stvorio? Kupili su Kaku, jednog od najboljih igrača svijeta, da im sjedi na klupi! Real je jedan obični komercijalni klub!


-A Barca nije? Ma daj! Nisu li upravo oni reklamirali Bet-and-win kladionicu? To mi je odmah bilo sumnjivo, mora da nešto mute s kladionicama i sucima!


-Pa dobro, a koga sad reklamiraju? Unicef. Nije li to plemenito? Nije li taj Unicef mnogo pomogao nama u Africi?


-Jest mi i taj Unicef plemenit, pored tih lažnih humanitaraca mogli bismo svi komotno od gladi pocrkat. A ta Barca reklamira Unicef samo zato da im oni štimaju suce i da osvajaju trofeje na račun poštenih klubova kao što je Real!


-Real pošten klub?! To su licemjeri kakvih nema u svijetu sporta! Pa oni su križ s vlastitog grba nedavno skinuli radi šeikovih naftnih dolara! Da, da, šeiku križ smetao, i oni ga uklonili! Uostalom, sine, mani se Unicefa, pa nije Unicef zabijao golove Realu, nego Ronaldinho, Messi, Xavi, Iniesta. Pa Real u zadnje vrijeme vazda glatko gubi od Barce. 5-0, 0-3, 2-6, rezultati su za koje nisu zaslužni suci.


-Kako nisu, svaki put neopravdano isključe po nekoliko igrača Reala?!


-Čuj neopravdano, ovi ubiše, svaki start idu u kost?! Sine, Barca je trenutno najbolja na svijetu i džaba ti pričat drugačije. Rezultati sve govore.


-Mora bit najbolja kad uvijek igra u formaciji 4-3-3-3. Znaš zašto su izgubili zadnju utakmicu u Primeri?


-Zašto, kiselo će već pomalo nervozni Nkiambi.


-Zato što su odmarali suce za el-Classico!


-Vrlo smiješno. Barci ne treba pomoć sudaca kad imaju Messija, u onoj formaciji 4-3-3-3, o kojoj ti govoriš, on vrijedi za četvoricu!


-Bolji je Ronaldo od njega. Kompletniji igrač.


-Ma koji Ronaldo? Messi pored Realovih igrača prolazi kao pokraj strašila na polju, a Ronaldo ne može proći dva igrača za cijelu utakmicu! Zato mi je Barcelona draža, zbog tog čudesnog Messija, ali i zbog Rivalda koji trenutno igra u našoj Angoli, i zbog toga što u Barci igra više crnaca. Real je oduvijek bio rasistički klub, čak i boja dresa im je skroz bijela!


-Daj stari, ne pričaj gluposti! Rezervna boja dresa im je crna! I u Realu je bilo naših, na primjer ona dvojica Diarra ili Adebayor. A što se tiče tog tvog Messija, da ti ispričam jedan vic. Kaže, doveo Messi curu u stan, nakon nekog vremena ona izlazi iz wc-a i ugleda dragog u krevetu sa dva muškarca. 'Leo, šta je ovo?!' upita ga iznenađeno, a on će: 'Oprosti draga ali ja ti ne mogu zabiti bez Xavija i Inieste'!


-Haha, vrlo smiješno, kiselo će Nkiambi, nego da ja tebi ispričam koji vic o Realu i Ronaldu. Jesil čuo da španjolski nogometni savez razmatra da poništi utakmicu između Barce i Reala zato što je ekipa Reala igrala bez lopte? Ili da Mourinho nakon prve utakmice s Barcom, kad su ono primili petardu, nije više 'The Special One', nego je 'The Special Five'? Ili kad mali Ronaldo dolazi kući i plače, pa ga pita mama: 'Šta je sine, opet Barcelona?'


Iddrisu se pravio da su mu vicevi smiješni, ali u sebi je kuhao.

U to uleti Keyondria, Nkiambijeva žena, a Iddrisuova majka, i stade im prigovarati.

-Otkako je stari Ngenda umro, ti Nkiambi ništa živo ne radiš, samo sjediš u toj fotelji i gledaš televiziju! A ti, mali, okrene se Iddrisu-u, samo pričaš o tom eklesiku.


-Classico, ženo, El-classico, džejmsbondovski ju ispravi Nkiambi.


-Što se stalno raspravljate i svađate oko tih gluposti, to je sve nebitno za život, bitnije je da obojica ne pravite budale od sebe!


-Ma šta ti znaš ženo, ovo su muške stvari, zagrmi Nkiambi, a Keyondria ljutita napusti sobu.


Uto netko pokuca na vrata. Bio je to Zowa, Nkiambijev brat. Zowa je bio zemljoradnik. Čim je zasjeo kod njih, stade im pričati o najgoroj godini od pamtivijeka za zemljoradnike i rekao da ga ova godina opasno podsjeća na tu. Bilo je to prije trinaest ljeta. Te se godine ništa nije dogodilo u pravo vrijeme - ili je bilo prerano, ili prekasno. Prve su kiše zakasnile, a kad su došle, trajale su vrlo kratko. Jarko sunce je spržilo sve zelenilo, a pijesak je palio tabane kao žeravica. Te je godine Zowa po cijeli dan gledao u nebo tražeći znakove kišnih oblaka, a cijelu noć ležao je budan. Suša je trajala osam tjedana, pa su jamovi koje je posadio uginuli.


A kad je kiša napokon došla, padala je kao nikad prije. Danima i noćima lijevala je bez prestanka, pa je uništila hrpe posađenih jamova. Sunčano razdoblje, koje bi inače uvijek došlo usred kišne sezone, nije se pojavilo. Jamovi su pustili raskošno zeleno lišće, ali gomolji nisu mogli rasti bez sunca. Užasna godina!


Ta priča nije nimalo zanimala Nkiambija i Iddrisua, i Zowa se čudio kako to da ih ne zanimaju priče o poslu i bitnim stvarima u životu, a po cijele dane raspravljaju o nekim tamo nogometnim klubovima koji uopće nisu na njihovom kontinentu!


-Blago vama kad nemate drugog posla osim raspravljati se o Realu i Barci, konačno će Zowa, a ovoj dvojici nije bilo pravo. -Idem ja, a vi gledajte utakmicu, reče i ode.


Nkiambi je nešto gunđao protiv njega, a Iddrisu otvorio Colu koju mu je otac kupio u gradu (odnosno, bolje reći, verziju Cole za zemlje trećeg svijeta).


Neko vrijeme su šutjeli i čekali utakmicu, a onda Nkiambi, ne mogavši više izdržati, opet započe: -Mourinho priča samo o nekim zavjerama. Podsjeća me na Hutue, kad su izvršili genocid nad Tutsijima. Tada su stalno u propagandi govorili kako su oni ugroženi, kako su svi na strani Tutsija i rade na uništenju Hutua, a zapravo su oni ti koji su ubijali i uništavali. Tako i Real, svi govore o zavjeri protiv njih, o simuliranju drugih igrača, a zapravo su oni ti kojima pomažu suci, koji simuliraju i mlate protivnike! Kad god gube, odmah udaraju! Toliko je primjera kad su suci pomogli Realu, a Barca oštećena u prvenstvu, ali Mourinho je uvijek šutio o tome, kao da se podrazumijeva da bi im suci trebali pomagati.


Ni Iddrisu nije ostao dužan: -Barcelona cijelo vrijeme provocira Real. Svi oni prekršaji i startovi samo su rezultat provokacije podmuklih Barceloninih padavičara Alvesa, Busquetsa, Pedra, ili onog patuljastog glodavca Messija.


-Čuj, Barcelona cijelo vrijeme provocira Real? A kako ih to provocira, tako što ih pobjeđuje? Šta bi trebali, gubiti od Reala, da ih ne provociraju? A Mourinho, kao, nikog ne provocira. Real je glup klub. Jedan jedini trofej koji su zadnjih godina osvojili ispadne im pod kotače autobusa, haha!


U Iddrisu-u je sve kuhalo.

-A osim Ramosa, tu je i onaj umišljeni zalizani muškoljubac Ronaldo...

Iddrisu je kiptio.

-A šta reći tek za onog prašumskog majmuna Pepea, ponovno će Nkiambi, koji igra kao da je pušten iz kaveza, čak je počeo i suigrače udarati! Samo kad se sjetim kad je ono nagazio Messija, ili kad je udario Danija Alvesa...


-Ono uopće nije bio faul! Ono je bila obična simulacija onog pokvarenog zdepastog jazavca Danija Alvesa!


-Ma čisti faul je bio, svatko je vidio...-Ma nije faul, nego gluma.-Faul-gluma-faul-gluma-faul-gluma, i onda odjeknu šamar na Iddrisuovom licu. Jel ovo sad faul, a, jel faul, bjesnio je Nkiambi. Iddrisu munjevito ustane, izađe iz sobe, vrati se s pištoljem i ispali dva hica u Nkiambijeva prsa. A jel ovo faul, jel faul, eto ti tvoj crveni karton! A onda, kad je došao sebi i ugledao prestravljenu Keyondriu kako drži ruku na ustima, oprezno je prišao Nkiambiju i počeo ga tresti plačući: Tata, tata, jesi li živ?


Natpis na krvavoj Nkiambijevoj košulji Barca – Mes que un club, izgledao je tako mizerno i cinično, dok su ga pospremali u plastičnu vreću. Keyondria je gorko plakala, a Sharlly tužno cvilio za Nkiambijem i Iddrisuom.


Iddrisuovi poslijepodnevni snovi o ranču na kojem će mukati stotine krava i koji će nazvati O.K. Real, rasplinuli se sa zalaskom sunca.

           

***

 

Termin za piće i razgovor o mogućnostima španjolske reprezentacije na dolazećem Euru dogovoren je još u tunelu Santiago Bernabeu, nakon zadnjeg El-classica. Cassillas, Xabi Alonso, Ramos, Puyol i Xavi sjedili su u luksuznom kafiću u centru Madrida i ispijali koktele. Razgovarali su o honorarima koje bi trebali dobiti ako obrane titulu europskog prvaka, o slavlju za Cassillasov rođendan, a izbjegavali su temu El-classica da se ne bi uvukli u nekakve besplodne rasprave.


-Nek se navijači svađaju oko toga, mi imamo prečeg posla, često je znao reći mudri Cassillas kad bi energični Ramos htio započeti raspravu oko El-classica s Xavijem koji je bio poprilično dosadan tip: pričao je samo o Barceloni i njenoj omladinskoj školi, jedva da je znao pokrenuti kakvu drug(ačij)u temu.


I upravo dok su nazdravljali, na tv-u se ukaza reportaža iz Angole. Dok su se strani reporteri lešinarski naguravali da snime što bolju fotografiju mrtvog oca, španjolski tv-reporter donio je sliku mladića ubojice i govorio kako se opet pokazalo da je utakmica Reala i Barcelone više od sporta i da je svađa zbog te utakmice opet odnijela jedan život. Tv-reporter je podsjetio kako je prije desetak godina u španjolskom gradiću Villar Chinchilla navijač Reala ubio susjeda pekara, navijača Barcelone, jer je ovaj slavio pobjedu Barcelone.


-Gdje je uopće ta Angola, upita neiskusni Ramos.

-Negdje pored Bosne, mislim, odvrati Puyol, to je područje stalnih građanskih ratova.

-Zar nije Bosna u Aziji, umiješa se Xabi Alonso. To je muslimanska zemlja, a većina muslimanskih zemalja je u Aziji.

-Ima muslimana i u Africi. Ja mislim da su Angola i Bosna možda i susjedne zemlje, ponovno će Puyol.

-Eh te, budale, svađaju se oko nas, ko da se mi mrzimo, a mi ovdje zajedno koktele ispijamo, zaključi Xavi.

-To je samo sport, zbog kojeg neki zarađuju, a neki se kolju, pridometne mudri Cassillas slegnuvši ramenima i podigavši obrve.

 

Marijan Oršolić

 

ČINJENICE

 

- Iako su imena likova izmišljena, ovaj tekst je nažalost rađen prema istinitim događajima.

- Dana 27.10.2000. u malom mjestu Villar Chinchilla, 40 km od Albacetea, 57-godišnji navijač Reala upucao je navijača Barcelone – inače svog susjeda - nakon utakmice Barcelona-Leeds. Navijač Reala, misleći da je Barcelona izgubila od Leedsa, otišao je proslaviti ispaljivanjem vatrometa. Međutim, Barcelona je u zadnjim minutama izjednačila i lokalni pekar, navijač Barcelone je to proslavio vatrometom. Navijač Reala je to shvatio kao provokaciju, otišao kući po lovačku pušku, vratio se i ubio susjeda.

- Dana 9.12.2011. u Luandi, glavnom gradu Angole, sedamnaestogodišnjak je s dva hica iz pištolja ubio 48-godišnjeg oca nakon svađe oko utakmice Reala i Barcelone. Susjedi svjedoče da su obojica u raspravi oko El-classica izgubili kontrolu i započeli sukob koji je tragično završio. Mladić je u bijegu. Nije najjasnije tko je od njih navijao za Real, tko za Barcelonu, ali su obojica bili jednako žustri. Barcelona je dva dana poslije dobila derbi 3-1 u Madridu.

- Dok španjolski nogomet proživljava vjerojatno najsjajnije trenutke u povijesti, klubovi iz Primere grcaju u dugovima. Prema posljednjim podacima, Real je dužan 589 milijuna eura, a Barcelona 578. Sve ovo izaziva revolt građana u zemlji koja ima 5 milijuna nezaposlenih i od kojih vlada traži više žrtve, dok s druge strane žmiri na ogromne dugove nogometnih klubova.

 

POUKE

-     Nekad su se ljudi u Africi ubijali radi međuplemenske mržnje, a danas se ubijaju zbog Reala i Barcelone. Nogomet je uz religiju i naciju postao novi faktor razdvajanja i sukobljavanja ljudi.


-      Blago državama poput Angole, Bosne i Hercegovine i sličnih, koje imaju tako visok standard da su njihovim stanovnicima najveće brige rivalstvo Reala i Barcelone te borba Ronalda i Messija za titulu najboljeg strijelca Primere.


-       Kupovanje najboljih i medijski najisplativijih igrača svijeta – koje su u raznim fazama svoje povijesti prakticirali i Real Madrid i Barcelona – je jedan veliki cirkus iza kojeg nema rada nego samo trošenje novca poreskih obveznika.


-      Biti ili ne biti, vjerovati ili ne vjerovati, Platon ili Aristotel, Stones ili Beatles, Borba ili Mladina, nekad su bila osnovna pitanja egzistencije naših predaka, a danas je najvažnije pitanje postalo: Barca ili Real.