(O politici i ratovima)

U našem dobu ne postoji nešto što se zove 'držati se van politike'. Sve bitne stvari tiču se politike, a politika sama po sebi temelji se na laži, prijevari, obmani, mržnji i shizofreniji.

Sva ratna propaganda, sve to vrištanje, laži i mržnja - sve to dolazi od strane ljudi koji niti ne ratuju.


(O istini i slobodi)

Sam koncept objektivne istine polako napušta svijet. Laži ulaze u povijest.

U vremenima obmane, istina postaje revolucionarni akt.

Novinarstvo je pisanje o onome što je zabranjeno - sve ostalo je marketing.

Prijetnje slobodi govora, pisanja ili djelovanja, iako često trivijalne kada su izolirani slučajevi, postaju snažnije kada se gomilaju i, ako se na to ne obrati pažnja, vode ka generalnom nepoštivanju prava građana.


(O načelima vladajuće partije)

Neznanje je moć.


(O građanima)

Dok se ne osvijeste, neće se pobuniti, a dok se ne pobune, ne mogu se osvijestiti.


(O osiromašivanju rječnika)

Zar ne razumiješ da je cijela svrha novozbora da suzi opseg mišljenja? Na kraju ćemo misaoni zločin učiniti doslovno nemogućim jer neće više biti riječi kojima bi se izrazilo mišljenje suprotno našem.


(O prepravljanju činjenica)

Dan za danom i gotovo minutu za minutom, prošlost se ažurirala. Na taj se način svako predviđanje od strane partije moglo pisanim dokumentom dokazati kao ispravno, i ni jedna vijest, ni jedno mišljenje koje bi bilo u suprotnosti s potrebama trenutka, nije smjelo ostati crno na bijelo. Sva je povijest bila palimpsest, izbrisana do nepostojanja pa ponovo ispisana tačno onoliko puta koliko je potrebno.


(O kataliziranju emocija)

Ogavna ekstaza straha i osvetoljubivosti, želja da se nekog ubija, da se nekog muči, da se maljem smrska nečije lice, prožela bi cijelu skupinu ljudi poput električne struje, pretvarajući čovjeka u iskežena luđaka koji urla.


(O vladajućoj političkoj partiji)

Od člana Partije se očekuje da nema osobnih osjećaja i da neprekidno živi u oduševljenju. Očekuje se da gori u neprekidnom žaru mržnje prema stranim neprijateljima i domaćim izdajnicima, u stalnom trijumfu zbog pobjeda i u stalnom samoponiženju pred mudrošću i snagom Partije.


(O kontroli uma)

Znati i ne znati, biti uvjeren da govoriš potpunu istinu dok govoriš brižljivo ispletene laži, imati istodobno dva mišljenja koja se uzajamno poništavaju, znati da su proturječna a vjerovati u oba, upotrebljavati logiku protiv logike, nijekati moral dok se istodobno na njega pozivaš, vjerovati da je demokratija nemoguća, a da je stranka čuvarica demokratije, zaboravljati sve što je potrebno zaboraviti, a onda to sve vratiti u sjećanje onog momenta kad se to traži, da zatim opet sve spremno zaboraviš, a iznad svega, primjenjivati isti postupak na sam postupak.

Tekst i ilustraciju pripremila: Ena Kukić