Kad su u pitanju teme kojima se u pjesmama bave jugoslovenski bendovi, najzanimljivije je Atomsko sklonište. Rock pokret na zapadu prepun je angažmana na polju pacifizma i podizanja ekološke svijesti. U Jugoslaviji time su se samo bavili Atomci. Ti tekstovi nemaju naročit poetski kvalitet, ali ipak najvećim dijelom zbog njih Atomsko sklonište spada među najbolje jugoslovenske bendove.

S antiratnim i eko angažiranim pjesmama javit će se već s prvim albumom “Ne cvikaj generacijo“, objavljenim 1978; i to na početku albuma u pjesmi “Od rata do rata“ koju recituje djevojčica.

*

Čovjek je danas sve prazniji u duši,

I planetu Zemlju polagano ruši.
Od rata do rata, od vrata do vrata,
Prestaju da budu i mama i tata.
Uz cvijeće mlado raste crna droga,
I tko još tvrdi da ima boga?
Od rata do rata, od vrata do vrata,
Prestaju da budu i mama i tata.
Ostaće nam samo te betonske ruke,
I mrtva mora, bez valova i luke
Od rata do rata, od vrata do vrata,
Prestaju da budu i mama i tata.

*

Kad sam rekao da im pjesme nemaju naročit poetski kvalitet, to se ovdje ogleda u tom što ritam nije dosljedno proveden. Iako je svaki stih dvanesterac, cezura se ne poštuje. Rime su banalne, jeftine, infantilne, prvoloptaške, osnovnoškolske i mnogo toga se još lošeg ima o njima reći. Jedino dobro je sužavanje vremenskog raspona između ratova. Od rata do rata je postalo kao proći od vrata do vrata.

Ipak, za sve navedeno postoji opravdanje. Radi se o antiratnoj, angažiranoj poeziji sa snažnom porukom koja nastoji da dopre do što većeg broja ljudi preko muzike. Ona ima i edukativnu dimenziju i tu je infantilno prosto nužno, a ova pjesma podražava dječije pisanje poezije. Infantilno je u njoj dodatno potcrtano time što je govori djevojčica.

Nakon recitala slijedi pjesma po kojoj album i nosi ime.

*

Nebo je olovno, vjetar krešti,

Neki su već pobjegli u gudure.
Ti ne bježi, stani, stani,
Sjedi, jedi; sjedi, jedi.
Što te panika hvata,
Neće biti trećeg svjetskog rata.
Gospoda lažu, spiker krešti,
Neki su zaglavili u psihozi.
Ti ne bježi, stani, stani,
Sjedi, jedi; sjedi, jedi.
Što te panika hvata,
Neće biti trećeg svjetskog rata.
Nećemo valjda biti mi ta nesretna generacija,
Na kojoj će se izvršiti velika posljednja racija.

*

I ovdje su u pjesmu uključena djeca. Zadnji dvostih pjeva dječiji hor.

Treći svjetski rat je tema i treće pjesme koja ne ilustrira ništa novo u odnosu na već rečeno pa je neću navoditi.

Četvrta pjesma je interesantna. Zove se “Saznao sam dijagnozu”.

Prva strofa glasi:

*

Umjesto atomske bombe
Mogli ste pronaći lijek
Da proživim svoj vijek,
Da proživim svoj vijek.

*

U drugoj umjesto atomske imamo hidrogensku, a u trećoj neutronsku bombu.

Refren je:

*

Iako pjevam o ljudima
Napustila me sreća,
U cvatu civilizacije
Dvadesetog stoljeća.

*

Atomci su u ovoj pjesmi povezali globalni problem, o kojem niko osim njih u Jugoslaviji nije pjevao, s ličnim iskustvom jednog od članova benda. Pokazali su da sa životom običnog čovjeka u Jugoslaviji itekako mogu imati veze globalni problemi. Sergio Blažić, pjevač, bolovao je od raka limfnih čvorova od kojeg se nije uspio izliječiti.

Drugi album objavili su također krajem 70-tih. Nosi naziv “Infarkt“. Tu nema straha od nuklearne katastrofe, ali ima ispoljavanja ekološke svijesti i hipi svjetonazora. Posebno u pjesmi “Oni što dolaze za nama”. Pjesma je interesantna jer je ironijska, ali dijelom i proročanska. Dio onoga što se u pjesmi prorokuje se ostvarilo. Ostatak ćemo sačekati, kao i treći svjetski i nuklearni rat.

*

Oni što dolaze za nama,

Imat će samo betonirane pejzaže,
Nosit će na glavi zelene kape i šešire,
A iz očiju cvjetovi će da im vire.
Oni što dolaze za nama,
Slušat će samo cvrkut plastičnih ptica,
Imat će u osmijeh,
U osmijeh, namještena lica.
Oni što dolaze za nama,
Imat će sterilizirane osjećaje bez klica.
Oni što dolaze za nama,
Imat će i u WC-u,
I u WC-u, televiziju.
Sklapat će prijateljstva putem kućnog kompjutera.
Oni što dolaze za nama,
Umjesto šljivovice ispijat će čaše etera.

*

Taj njihov ironijski otklon spram budućnosti i uspješno prorokovanje, pored tematskog odabira, također ih čini u tekstualnom smislu jednim od najbitnijih bendova u Jugoslaviji.

Sve se nastavlja i na trećem albumu koji se pojavljuje 1980. i nosi naziv “U vremenu horoskopa”. U istoimenoj pjesmi nalaze se i stihovi koji potvrđuju prethodno rečeno:

*

“U vremenu transplatata
I uspješnih dijaliza
Novi bubreg bi poželjela
I čudesna Mona Liza.”

*

Talent za proricanje, ali bez ironije, vidljiv je i u pjesmi “Gazi opet čizma”:

“Po svijetu, dok te volim, gazi opet čizma,

Uskrsle sablasti neonacizma.”

Pjesma u kojoj će se Jugoslavija ogledati i to 10 godina nakon njenog objavljivanja je “Moramo zamoliti prolaznike”, s albuma “Extrauterina“ iz 1981.

*

Utopit će se ovi dani

u ono što nas čeka
a stanica sa koje se polazi
bit će pusta i daleka.
Moramo zamoliti prolaznike
da ne gaze onaj dio grada
u kojem se nekad voljelo
a sad se, eto, strada.
Pričali su mi, dok smo bili djeca,
da ljudi žele ljubiti,
sad na vratima kucaju vojnici
tražeći nešto za ubiti

*

Nakon “Extrauterine”, Atomsko sklonište ne bavi se više pacifizmom i ekologijom, nema ni prorokovanja, samim tim ni ironije spram budućnosti. Razlog je taj što je Boško Obradović, dotadašnji autor tekstova, prekinuo saradnju s bendom. Nakon “Extrauterine”, Atomci u tekstualnom smislu postaju nebitan bend. Boško Obradović bio je pjesnik koji je dao bendu i ime. Tako se zvala njegova pozorišna predstava iz 1968. godine. Uradio ju je po vlastitim i po stihovima svjetske antiratne poezije. On je osnivač benda mada nije bio njegov član. Također, snažno je uticao na njihove scenske nastupe u periodu njihove saradnje, od 1977. do 1981.

U Jugoslaviji nije bilo benda na koji je snažniji pečat ostavio jedan pjesnik od Atomskog skloništa. Već sama ta činjenica dovoljna je da se Atomsko sklonište razmatra kao poetski relevantan fenomen jugoslovenske kulture. Ono se može posmatrati i kao pjesnički angažirani projekt. Ono što je Obradović uspio jest da u jugoslovensku muziku uvede na svjetskom nivou politički relevantne teme. Dobrim dijelom zahvaljujući tome Atomsko sklonište je postalo izuzetno popularan bend na prostoru cijele Jugoslavije. To je također kuriozitet jer je bend iz Pule. Krajem 70-tih, ali i poslije, rock bendovi su rijetko postajali masovno popularni na prostoru cijele države ako nisu bili iz jugoslovenskih centara. To su bili glavni gradovi jugoslovenskih republika i pokrajina. Pa može se reći da ni iz nekih centara nisu dolazili masovno popularni rock bendovi. Iz Skoplja je stigao Leb i sol. Priština je ostala bez relevantnog rock benda u jugoslovenskom kontekstu. Atomci su, međutim, uspjeli.

Njihova aktuelnost, kad su ovdje spomenute pjesme u pitanju, ne blijedi ni danas. U njima se uživa kao i u svim ostvarenim proročanstvima – s izvjesnom dozom poštovanja i čuđenja.


Amer Tikveša, Prometej.ba