Priča o dodjeli Nobelove nagrade za književnost Bobu Dylanu aktualizirala je nakratko staru temu – postoji li poezija koja se pjeva (osim ako nije riječ o uglazbljenim stihovima priznatih pjesnika) ili se tu samo radi o „tekstopisanju“, ili još pogrdnije „stihoklepstvu“. Naš kolumnist Amer Tikveša pisat će u narednom periodu o pjesmama koje su se prvotno pojavile na „nosačima zvuka“ a koje smatra poezijom. U drugom tekstu o toj temi bavi se pjesmom Šal od svile Darka Rundeka.

*

Ja sam bio pogrešan
Kad sam ti stavio ruku na rame,
Tamo je držao dugo
I govorio riječi.

Ja sam bio pogrešan
Kad sam tražio da mi kažeš
Koja si strana.
Postoje pravila igre,
Ti znaš da ne možeš sama.

Ispod svih tih zastava,
Što vijore svud oko nas,
Ne postoji mjesto,
Gdje mog'o bih stati,
Visoko dignuti ruke
I pjevati našu pjesmu.

Protiv volje umiješan
U staru zavjeru strana,
U staru zavjeru nada,
Ja sam jednoga dana
Slučajno našao put
Ispod svih tih zastava što vijore.

Kapi s oboda,
Sada padaju na uže i gun,
Ja sam slobodan,
Neka s moga vrata vijori
Šal od svile.

*

Pjesma Šal od svile pojavila se 1985. na albumu Bolero grupe Haustor. Postoji jedan paradoks u vezi s njom. Ona se mnogima sviđala i sviđa i danas zahvaljujući tome što su je pogrešno tumačili. (Moguće da ima i onih kojima se iz istog razloga ne sviđa.) To pogrešno tumačenje kaže da pjesma govori o samoubistvu. Brojne su usmene rasprave u kojima se morao naći svaki fun ex-Yu rocka gdje je ova pjesma bila u centru pažnje i na taj način tumačena. Postoje, zahvaljujući internetu, i pisani tragovi takvog tumačenja, po raznim muzičkim forumima i, generalno, stranicama na kojima je pjesmu moguće slušati.

Ono što navodi na krivi trag jest riječ „uže“. U jugoslovenskoj urbanoj svakodnevici s kraja 20. vijeka, u kojoj je ova pjesma nastala i doživjela svoju najveću popularnost, uže teško da je i moglo imati druge konotacije osim samoubilačke. Logika, međutim, nije uvijek u skladu s konotacijama. Kapi padaju s oboda šešira. Da bi imale teoretsku mogućnost da padaju na gun, samoubica mora biti u uspravnom položaju, dakle obješen. Kako padaju na uže? Uže steže vrat te kapi ne mogu dospjeti do njega. Mogu samo padati na neko uže koje je odbacio kad se krenuo vješati, što bi bilo pjesnički loše izvedeno jer uključuje detalje koje je teško pretpostaviti i unosi u priču radnju (bacanje užeta na pod) koja je nebitna za poentu pjesme. No, to nije smetalo da tumačenje ode na pogrešnu stranu. Uže je uslovilo da i ostale stvari u pjesmi budu protumačene u pravcu samoubistva.

U tom pravcu može ići i tumačenje pridjeva „pogrešan“. On nema fiksirano značenje kad se odnosi na emotivno stanje osobe te može sugerirati i uzaludnost. Odnos između dvije osobe u ovoj pjesmi najlakše je shvatiti kao ljubavni. Pošto je ljubav neuspjela, eto još jednog razloga za samoubistvo. Tu je i neprilagodljivost. Atmosfera se također može čitati kao suicidalna - kišovito je, mračno. No, pjesma govori suprotno.

Data je skica kauboja: uže, gun, obod šešira, šal. To je ujedno i najprecizniji opis u pjesmi, koji ne može navesti ni na šta drugo. U momentu kad se lirski subjekt otkriva kao kauboj, on je sam, tako da se pred slušaocem/čitaocem već stvara s epitetom „usamljeni“. Usamljeni kauboj je jedna od ikona američke kulture koja je u Jugoslaviji mogla sijati punim, američkim sjajem. Svakom bliska zahvaljujući, prije svega, westernima i stripovima. Sugestivan je, privlačan, lako se identificirati s njim, pa ga se prihvata automatski, bez osviještenosti za ideološku dimenziju njegovog lika. Za ovu pjesmu, međutim, ona je važna.

On je, u westernima, na razmeđu civilizacija i kultura. Jedna je zapadnjačka, iz čije je perspektive ustvari jedino ona civilizacija. Druga je indijanska, koja nije imala mogućnost samopredstavljanja, moguće ju je bilo upoznavati samo iz perspektive ove prve, zahvaljujući kojoj je dobila prefiks „divljačka“ ili „primitivna“. Usamljeni kauboj je neko ko te opozicije u sebi pomiruje. I s jedne i s druge strane može biti i često jest prihvaćen. Recimo, jedan od kultnih westerna i usamljenih kauboja je Usamljeni osvetnik. On se sa svojim indijanskim prijateljem bori protiv nepravde. Svjestan je uzajamnog animoziteta kultura kojima pripadaju i njihove nepomirljivosti, ali njegova etika nadilazi te opozicije, rasne, prije svega, a onda i spomenute „civilizacija – primitivizam“ i druge.


Preporučujemo prvi tekst u rubrici Pop poezija: O pjesmi Divlji badem Đorđa Balaševića


Sa sviješću o toj njegovoj nepripadnosti treba čitati sintagme „stare zavjere strana“ i „stare zavjere nada“ u koje je lirski subjekt bio „protiv volje umiješan“. Zavjera uključuje tajnu. Tajna se odnosi na planiranje djela koje neko treba učiniti na štetu nekog drugog. No, ovdje nije riječ o zavjerama pojedinaca, već o zavjerama strana. Strane u kontekstu pjesme podrazumijevaju neprijateljski odnos – zaraćene strane, naprimjer. To ne mora nužno biti oružani sukob, ali uključuje uništenje one druge strane. Kakav god sukob bio, radi se o borbi na smrt, koja, opet, ne mora imati svoj kraj. Strane podrazumijevaju i omasovljenost sljedbe. Osim tajne planiranja, koju sam spomenuo, postoji još jedna. Ona o uzrocima sukobljavanja kao i posljedicama borbe te eventualne pobjede. U tu tajnu, u istinu i karakter sukoba ustvari, upućeni su malobrojni, koji sljedbenicima, masi, prodaju velike priče – o slobodi, boljoj budućnosti, drugi, vječni bolji svijet i slično. Kreatori zavjere, oni koji od nje profitiraju, su u dvostrukom zavjereničkom odnosu, s jedne strane prema neprijateljima, s druge prema sljedbenicima. Sljedbenici, svi ti s voljom ili protiv nje „umiješani“ u zavjere, imaju tu „veliku priču“ zbog koje se bore, imaju nadu. Njihova borba protiv sljedbenika druge strane nije ustvari ništa drugo do borba nada koje funkcionišu po principu zavjere. Zastave su amblemi tih strana i nada među kojima je teško biti svoj i odakle je teško naći put izlaza.

Nasuprot zastavama stoji šal od svile koji predstavlja individualizam. Karakteriše ga lakoća, jarkost boje, upečatljivost, čvrstoća materijala (neuništivost), sve, dakle, neki pozitivni atributi, nasuprot onih kojima se mogu opisati zastave ispod kojih se proliva krv.

Zastave predstavljaju i komunikaciju, tačnije njen nedostatak. Zahvaljujući njima prepoznajemo ko je ispod njih. Nisu dovoljne karakteristike čovjeka kao pojedinca, već ideološke, kolektivno identitarne, upisane u zastavu. Takva komunikacija je lažna i opterećena predrasudama. I jezik kao sredstvo komunikacije pokazuje se pogrešnim. Otud na početku pjesme ono kad lirski subjekt kaže da je bio pogrešan kad joj je „stavio ruku na rame/ tamo je držao dugo i govorio riječi“. Ne kaže šta joj je govorio, koje riječi, jer su sve pogrešno razumljive i besmislene. To da joj je držao dugo ruku na ramenu, govori o prisnosti, o intimizaciji s nekim, no i to je nedovoljno da bi se s nekim moglo biti svoj. Dakle, ljubavni odnos koji je u pjesmi diskretan, ali ipak osjetan, nije od onih koji bi pjesmu mogli označiti kao ljubavnu. Ljubav je data kako bi se pokazala njena precijenjenost, kako se ne radi ni o čemu vrhunaravnom ili bezuslovnom. Ona je, također, ideološki kontaminirana i uslovljena: „Postoje pravila igre/ ti znaš da ne možeš sama.“

Pjesma je i univerzalno iskustvena, što joj još daje na kvalitetu. Sve u njoj rečeno moguće je prepoznati uvijek i svuda. Svuda se vijore nečije zastave. I uvijek su se vijorile. Svuda ima i usamljenih kauboja. Oni su objedinjeni u ovoj pjesmi. Taj jedan je nadišao samog sebe i prerastao u simbol. Nije više samo lik divljeg zapada, nego je moguć i na drugim vremensko-prostornim koordinatama.

I sve je rečeno s minimumom jezičkih sredstava, što je opet moguće tumačiti u skladu s viđenjem jezika u ovoj pjesmi kao neuspjelog komunikacijskog sredstva. Jezik u ovoj pjesmi služi da se stvore slike, koje onda u uzajamnom odnosu stvaraju značenja. Tako da se za „Šal od svile“ može reći da svojim formalno-stilskim obilježjima savršeno odgovora onom što se njome htjelo reći. Tj. i ta obilježja itekako doprinose značenju. U tekstualnom smislu radi se vjerovatno i o najboljoj Rundekovoj pjesmi.

(Amer Tikveša, Prometej.ba)

Pratite nas na facebooku: https://www.facebook.com/prometej.ba/