Udžbenik „Monoteističko troglasje“ donosi osnovne informacije o trima religijama koje tradicionalno djeluju na prostorima BiH: židovstvu, kršćanstvu (katoličanstvu i pravoslavlju) i islamu, i to ne samo onima koji vjeruju i pripadaju nekoj religijskoj zajednici da upoznaju one druge, nego i onima drugih svjetonazora. Osnovna ideja knjige je pokazati kako vjera ima potencijal iz kojeg možemo zajednički stvarati bolje društvo i bolje međuljudske odnose. Udžbenik je dostupan i na internetu (http://tpo.ba/bos/dokument/mtrwebtpo.pdf) . Prema riječima urednice Zilke Spahić-Šiljak „Monoteističko troglasje“ nudi alternativu onima koji ne žele pohađati vjeronauk, ali i dobru nadopunu onima koji pohađaju vjeronauk. Struktura knjige temelji se na okviru i smjernicama grupe domaćih i stranih stručnjaka koja je na inicijativu Goethe Instituta načinila Nastavni plan i program za interreligijsko obrazovanje u školama u BiH. Knjiga je podijeljena u šest cjelina.


Prva cjelina pod naslovom „Zajedništvo kao načelo religija“ govori o nastanku i razvoju židovstva, kršćanstva i islama, zatim o praznicima, obredima zajedništva, te o predstavama religija o raju i životu poslije smrti. Prikaz povijesti nastanka religija predstavlja sve tri monoteističke religije ravnopravno, bez vrednovanja, gradiranja, uljepšavanja. Cjelina o nastanku religija završava tekstovima koji govore o težnjama jedinstvu i suradnji među religijama.


Druga cjelina, „Etika – dobročinstvo i religije“, govori o specifičnostima židovske, kršćanske i islamske etike, o Dekalogu kao zajedničkoj baštini i temelju abrahamskih religija, o zakonu taliona u svetim spisima abrahamskih religija, o zlatnom pravilu. Iznimno je lijepo obrađen Dekalog, u dva posebna tekstna okvira (kao na dvije kamene ploče!), i to pod naslovom „Deset velikih sloboda“, što poručuje kako zapovijedi nisu svrha samima sebi, nego su donesene radi veće slobode čovjeka. Donesena je i interpretacija Dekaloga od strane Hansa Künga. Na kraju poglavlja obrađena je međureligijska inicijativa „Deklaracija za svjetski etos“ Hansa Künga s tekstom Koalicija onih koji vjeruju i onih koji ne vjeruju u Boga umjesto zaključka.


Treća cjelina nosi naslov „Mir, nenasilje i mjesto za drugoga“ i govori o nespojivosti vjere s nasiljem, o miru kao zajedničkom iščekivanju čovječanstva od religija, o aktivnom nenasilju, o dostojanstvu ljudske osobe i bližnjega. U sklopu ovog poglavlja doneseni su svi važniji citati iz svetih spisa triju monoteističkih religija koji govore o miru. Umjesto zaključka cjeline, doneseno je deset zapovijedi za uspješan i plodotvoran dijalog, a ispod slika skupine različitih mladih ljudi u zajedničkoj molitvi.


Četvrta cjelina pod naslovom „Porodica i religija“ obrađuje obiteljski odgoj, obrede inicijacije u zajednicu svih triju religija, obrede sahrane, religijsko uređenje stana i kuće, podjelu obaveza u obitelji, važnost institucije braka. Obrađena je i za naš kontekst uvijek škakljiva tema bikonfesionalnih brakova.


Peta cjelina „Religija – država – društvo“ govori o odnosu vjere i suvremenog svijeta, i vrlo je vrijedan prilog za stvaranje nove klime na našim prostorima tradicionalno obilježenim nezdravim oblicima isprepletenosti religije i politike. Ovdje su obrađene teme religioznosti i pripadanja, religije i nacije, odnosa religijskih zajednice i države, te pitanje religijskih sloboda u sustavu ljudskih prava. Autor Dino Abazović je vrlo precizno i jednostavno analizirao pojmovlje koje pripada temi odnosa religije, države i društva. Zastupa se zdrav odnos razlikovanja i međusobne suradnje države i religije.


Posljednje, šesto poglavlje, govori o kulturnom doprinosu triju monoteističkih religija arhitekturi, slikarstvu i glazbi. Tu se govori o povezanosti umjetnosti i religije, o odgovorima religija na ljudska pitanja, o svetim mjestima religija, o graditeljstvu (uglavnom vjerskih objekata), o slikarstvu i duhovnoj glazbi. Posljednja obrađena tema u knjizi su primjeri multireligijske glazbe (govori se o poznatom bh. međuvjerskom zboru Pontanima).


Cijeli je udžbenik solidno ilustriran, u boji, a raspored teksta, izbor fonta, i omjer stilskih efekata na tijelu teksta privlačan je za čitanje. Izabrane slike ne samo da nigdje ne smetaju posredovanju poruke teksta, nego, naprotiv, savršeno nadopunjuju poruku teksta. Već šarenilo kolaža na naslovnici knjige privlači čitatelja da malo zaviri. Jezik knjige je primjeren višim razredima srednjih škola. Poneki su dijelovi mlađim čitateljima ipak malo teži. Najvažniji pojmovi i ličnosti precizno su obrađeni u zasebnim tekstnim okvirima i pisani drugačijim fontom. Udžbenik je obogaćen odličnim izborom ravnomjerno raspoređenih citata iz svetih spisa, koji uvažavaju kontekst iz kojih su uzeti, kao i kontekst u koji se umeću da bi potkrijepili neke tvrdnje. U izboru citata mogu se naći i riječi pisaca, filozofa i umjetnika koji govore o stvarima vjere na sekularne načine, i to približava tekst udžbenika raznim grupama čitatelja. Nakon svake cjeline donesena su na jednostavan način sročena pitanja i zadaci, koji pokušavaju povezati naučeno znanje sa svakodnevnim situacijama, i ne ograničavaju se na puko memoriranje, nego potiču na samostalno razmišljanje. Metodologija udžbenika nije govor s visoka, nego pojednostavljeno, širem krugu čitatelju blisko, posredovanje osnovnog znanja o religijama i njihovim zajedničkim perspektivama.


Udžbenik obiluje tematiziranjem dijaloga, pluralizma, ekumenizma, prikazujući čovjeka kao biće zajedništva i dijaloga. Govor o nužnosti suradnje i s onima koji ne vjeruju, potiče na prihvaćanje raznih svjetonazora te vjerskih pitanja i sumnji kao nečeg legitimnog, nečega što se treba radije shvatiti kao širina i bogatstvo čovječanstva, negoli kao neprijateljsko i opasno za vjernike. Smatram kako je knjiga vrlo uspješno ostvarila zacrtane ciljeve: posredovanje osnovnih informacija o monoteističkim religijama, njihovih zajedničkih osobina i specifičnosti, prikazivanje zajedništva u različitosti kao osnovne poruke svih triju religija, te poziv na suradnju u izgradnji boljeg, pravednijeg i mirnijeg svijeta. Usvoje li čitatelji ovog udžbenika barem minimum onog što im se željelo posredovati, ionako velik uspjeh ove knjige biti će još potpuniji. 


*MONOTEISTIČKO TROGLASJE, ur. Zilka Spahić-Šiljak i Dino Abazović, RABIC, Sarajevo 2009., 164 str.


Marijan Oršolić | Prometej.ba, 22. 1. 2013.