.

Pogledajmo sledeći niz: patriotizam – nacionalizam – šovinizam – nacizam.

Pronađimo uljeza.

Devet od deset ispitanika će zaokružiti: patriotizam.

Nekako to jedino izgleda sasvim neupitno.

Ali.

Tačan odgovor glasi: ovo je trik-pitanje, jer u ovom nizu nema uljeza.

Svaki član ovog niza utemeljen je u pristranosti, isključivosti, koja je iracionalna i koja prikriva neki interes, a ne nešto plemenito i dobro za većinu. U gradaciji od naizgled neupitne, bezrezervne i bezazlene emotivne vezanosti patriotizma do smrtonosnog bezobzirnog zločinstva nacizma, svaki član niza povezan je sa narednim u zakonitom sledu.

Iskažimo to po ugledu na Klauzevicev uvid da se rat svodi na nastavak politike drugim sredstvima: nacionalizam je nastavak patriotizma drugim sredstvima. Šovinizam je nastavak nacionalizma drugim sredstvima. Nacizam je nastavak šovinizma drugim sredstvima.

Svaki član niza povezan je sa narednim u zakonitom sledu. S tim da sled uspostavlja uvek ista greška u izvođenju, u koracima. U čemu je ta greška?

Pokazaćemo na primeru karike patriotizam – nacionalizam. Nacionalizam je doktrina, ideologija, dogma javnog patriotizma. A patriotizam je privatni, pounutreni, intrisični nacionalizam. U tome je istost nacionalizma i patriotizma. Razlučuje ih samo forma predstavnosti, koja je ili javna ili privatna. Radi se o dva lica istog novčića. A novčić je inflatoran i devalviran i koruptivan, jer ga pokrivaju rezerve lažnog zlata pristrasnosti i mase, koje imaju prednost u odnosu na realan kvalitet i individualnu posebnost. Duh palanke sprovodi konverziju savršeno, bez ostatka.

Patriotizam i nacionalizam ideološki su međuzavisni kao proizvodnja i potrošnja ekonomski, kao sadržina i tumačenje u hermeneutici, kao tekst i kontekst u čitanju, kao klasa i kultura u poretku, kao jutro i veče u danu…

Podaništvo je akumulacija sredstava materijalne i mentalne prinude na služenje i pokornost zatečenom poretku. Patriotizam je najefikasniji i najobuhvatniji oblik podaništva prema poretku nacionalizma. I obrnuto: nacionalizam je najefikasniji i najobuhvatniji oblik patriotizma prema podaništvu.

Tako je nacionalizam opravdan patriotizmom. Potom se sled legitimacije prenosi – sled ulagivanja kolektivnoj nekritičkoj svesti duha palanke – sa nacionalizma na šovinizam, a sa šovinizma na nacizam. Duh palanke je u svom patriotizmu i nacionalizmu duh potencijalog nacizma, kaže Konstantinović. I zaista:

Gering predsedava 23. marta 1933. prvim zasedanjem novog Rajhstaga i već na prvoj sednici proglašena je amnestija za zločine i prestupe „počinjene u rodoljubivoj nameri“, to jest one koje su učinili nacisti tokom prethodnog vajmarskog perioda. Ova amnestija bila je dopunjena zakonom koji je poništio sve presude izrečene protiv nacionalsocijalista tokom 15 godina bezobzirnih zločina, nasilja i krvavih borbi za vlast u državi koja je iskusila posledice totalne vojne, političke, materijalne i moralne kapitulacije. Zakon je naređivao da se smesta puste na slobodu svi zatvorenici, da se njihova imena izbrišu iz sudskih kartoteka i da se izvrši povraćaj novčanih globa koje su bili platili. To je očigledan primer kako se patriotizmom legitimiše nacizam i kako se niz lako zatvara.

Možemo to nazvati prirodnom pristrasnošću pripadnika primarne lokalne zajednice, a možemo to drugim rečnikom nazvati instinktom čopora i pokornošću tabuu rodovsko-plemenskog porekla. Kako god rekli, svodi se na isto i to isto stoji na početku i na kraju ovog niza, bilo da znači toplinu zavičaja ili krvoločnu bezosećajnost nepojamnog zločinstva. To je potka krvi, kaže Konstantinović, a ne potka samosvesti i savesti.

Potka krvi jasno se vidi i ako se početni niz produži na drugu stranu od inicijalnog patriotizma. Jer patriotizam je tu osovina sa dva krila, sa dve hemisfere.

Šta u suprotnom pravcu sledi ispred patriotizma kao pristrasnosti i privrženosti svojoj političkoj, jezičkoj i biološkoj zajednici? Jedna još uža, striktnija, reduktivnija privrženost, jedna još jača srodnost: privrženost rodu i plemenu. To znači da je patriotizam nastavak privrženosti plemenu drugim sredstvima.

A kad smo tu, korak iza po grimiznoj potki krvi, već smo kod koda krvne osvete. To znači da je privrženost plemenu nastavak krvne osvete drugim sredstvima.

A za krvnom osvetom sledi varvarstvo. To znači da je krvna osveta nastavak varvarstva drugim sredstvima.

A još karika ispred: nisam siguran, valjda flora i fauna. To znači da je krvna osveta nastavak sveta divljine drugim sredstvima.

Zatim surova neumitnost hemijskih zakona, utemeljenih u fizičkim, koji su pak određeni apsolutnom slobodom i neizvesnošću subatomskog haosa duha palanke. To znači da je priroda nastavak neprestanih hemijskih akcija i reakcija drugim sredstvima, koji su opet nastavak fizičkih nužnosti drugim sredstvima…

Po Hegelu, ljudi se dele na one koji izvode principe iz naklonosti i na one druge koji izvode naklonost iz principa. U tome je sve: potka krvi ili potka samosvesti i odgovornosti. Da zaključim: opravdanje nacionalizma patriotizmom neuverljivo je i neodrživo.

Verujem da ovako razmišlja izdajnik, ali koji i kakav izdajnik? Izdajnik duha palanke.

Autor: Sreten Ugričić. Iz zbornika radova Fenomenologija duha palanke. Nova čitanja 'Filosofije palanke' Radomira Konstantinovića, Otkrovenje, Beograd 2008. str. 32-35.