Ponadam se da ću kupovinu u mesnici brzo završiti, jer ispred mene je stajala samo jedna vremešna gospođa. Ispostavit će se dugog čekanja vrijedna.

- Izvolite, kono - obraća joj se mesar.

- Dat ćeš mi kilo faširanog, da je nešto meko.

- Ovaj vam je komad dobar - pokazuje mesar na jedan u masi meni istih.

- A šta misliš o ovom? - pokazuje gospođa na drugi u masi meni istih.

- To vam je tvrdo.

- Ne čujem, šta kažeš? Nisam ponijela vražji aparat.

- Tvrdo, komšinice, tvrdo.

- Dobro, sine, de ti po svom. Samo ćeš mi tu bjelinu odvojit. Imam cuke pod prozorom pa da njima dam.

Mesar s krajeva odreza bjelinu, a ona insistira da cijelom površinom komada izreže i tanku bijelu kožicu. Što mesar i učini išareteći očima kasirki da mu je preko glave takvih zahtjeva.

- Neće tu bit kila, Boga mi, vidim ja.

- Evo sad ćemo vidjeti šta kaže vaga.

- Boga mi dobro kaže, a meni se učinio malehan, ne ponesem naočale pa ne vidim. A imaš li šupljih kostiju ko za supe?

- Imam.

- I to vole glodat, daćeš mi dvije-tri.

Mesar ih baci na vagu, a ona će:
- Ako mi možeš svaku na pola, pa ću im ja to raskuhat da omeči, onda će oni to uslast.

S vage mesar one kosti prebaci do pile.

- Žao mi ih, Bog ih ne ubio, eno onom jednom neko nogu prebio, sve je vuče za sobom.

- Bog će ga kaznit - ironično će mesar.

- Šta kažeš, ne čujem od te pile?

- Ništa, kono, ništa - i s onim kostima opet na vagu.

- A nešto su gologuze. Da ti meni ovu jednu s mesom - pokazuje gospođa u komadinu što se prostrla preko pola frižidera.

Mesar bezpogovorno skinu jedne kosti, izvadi pokazani i poče ga rezati.

Kasirka sažaljivo pokuša da gospođu odvrati od kupovine:
- Ama gospođo, to vam je skupo, koljenica, penzije male, snaći će se cuke...

- Šta će se snać, što se ti ne snađeš? Neće gologuze kosti jest, u pravu je gospođa - mesar tobož galami na kasirku a sve joj namiguje.

- Čitam ja sad jednu knjigu gdje piše da treba bit plemenit, posebno prema životinjama. Ništa one s nama nemaju a zbog nas pate - starica će na njihovu kao fol prepirku.

- Pozlatila mu se ko je to napiso - kaže mesar.

- A ove kobasice...

- Hoćete i to? - požuri mesar da proda.

- Neću. Neće to da jedu. Ja mislim da u tom ima hemikalija. Oni ih nanjuše pa neće. Kupila sam im jednom i neće pa neće. Na kraju im, nećete vjerovat, vrane pojele kobasice. One hoće.

- A da ih kupite vranama? - pita mesar.

- Šta kažeš?

- Ništa, ništa, onako ja...

- Koliko sam dužna?

- Kilo junetine 14 maraka, tri kile koljenice 21 marka, sve zajedno 35 – reče kasirka tužno ko da će njoj pare iz džepa otići.

Starica drhtavom rukom vadi novčanicu od 50 KM, jedinu u novčaniku i kaže:
- E da vi samo vidite kako će se oni meni sad obradovat. Niko mi se tako ne obraduje...

- Samoća je najgora bolest – kaže kasirka nakon što je gospođa izašla.

- I proda puno mesa – odgovori mesar.

Amer Tikveša/Prometej