Ima situacija u kojim zlo brzo djeluje, silno, sa snagom koja guši. Dobro, naprotiv, djeluje u pravilu laganije, njemu treba vremena da se pokaže i dokaže. Dobro stoga stiže često prekasno i – gubi.


*


Z., koje sudbina nije štedjela, daje mi savjet: „Završi svaki dan riječima – tako dobro kao da danas neće više nikada biti!“


*


Kada se čovjek suoči sa zaprekom koju ne može uništiti, on počne sam sebe uništavati. Ta je strašna veza uzrokom očaja i depresije, izvor alkoholizma i ovisnosti od droge.


*


Fanatizam daje čovjeku više energije nego što to čine blagost i dobrota. Stoga je fanatiku lakše nametnuti svoju volju i učvrstiti svoju moć.


*


Što se naviše penjao, to je postao sve distanciraniji, hladniji, zlobniji. A kad je izgubio fotelju postao je opet pristupačan i sasvim podnošljiv čovjek.


*


Rješenje konflikta pomoću kompromisa ovisi o nivou kulture. Što je viši kulturni nivo, tim su veće mogućnosti da se nađu kompromisi.


*


Problem rasizma jest problem kulture. Rasist je primitivan, glup čovjek. Agresivni sektaš. Prostak. Ljudima koji se smatraju nečim višim nego što jesu u stvarnosti ili nego što zaslužuju da budu, treba rasizam kao mehanizam vlasti i precjenjivanja samoga sebe. Kao trampolin koji ih baca u visinu. Glupak traži nekoga tko je još gluplji od njega kako bi imao potvrdu da on sam nije takav. Traži lošijeg od sebe kako bi u usporedbi ispao bolji. Treba mu netko koga će on prezirati, jer mu to daje osjećaj nadmoći i pomaže mu da zaboravi da je nitko i ništa.


*


Što je viša razina na kojoj se počini neki zločin, to je veća vjerojatnost da se neće okvalificirati kao zločin nego kao nužan politički šahovski potez.


*


Razumjeti prošlost, dati da ona ponovno oživi. Problem pri tome nije samo u nedostatku izvora nego i u ograničenosti naše predodžbene moći. Predočiti si ljude koji ne poznaju elektricitet i tisuću drugih stvari poput zrakoplova, telefona, kina itd. – predočiti si njihovo gledanje na svijet, njihovo poimanje prostora i vremena. To je problem koji ne možemo zadovoljavajuće riješiti. Stoga niti smo u stanju gledati u budućnost niti napraviti izlet u prošlost. Jer naše je mišljenje usidreno samo u jednoj vremenskoj razini – u sadašnjosti. Pa i u ovoj ono se ponaša nesigurno i nespretno.


*


Čovjek može samome sebi postati takav problem da nema više dovoljno vremena baviti se bilo čim drugim.


*


Radi se na stvaranju društva bez pamćenja. U takvom društvu laž ostaje nekažnjenom. U njemu nema nikakvog značenja šta je rečeno i šta je još do jučer bilo na snazi. Nedostatak pamćenja ostavlja laži slobodan prostor.


*


Što viši cilj sebi postaviš, to ćeš biti sve usamljeniji.


*


Laž: ako se zlo može potisnuti s pomoću laži – je li u tom slučaju dopušteno lagati?


*


Što vrijeme i godine dalje odmiču, to u samima sebi otkrivamo sve teže protivnike.


*


Kineska književnica Nien Cheng (Život i smrt u Šangaju) dospjela je za vrijeme kulturne revolucije u zatvor. Jedino živo biće u njezinoj ćeliji jest pauk. To, kako pauk plete mrežu, daje joj snagu. Pauka vodi prirodi nagon za preživljavanjem. „Moram i ja tako“ – zaključila je Nien Cheng.


*


Izmislili smo strojeve koji nam omogućuju da ne mislimo.


* * *


Autor ovih aforizama i zapažanja je poznati poljski novinar i pisac Ryszard Kapuściński (1932-2007). Objavljeni su u njegovoj knjizi Lapidarij. Jedan dio aforizama, zapažanja, slika i bilješki preveo je s njemačkog Jozo Džambo za Bilten franjevačke teologije Sarajevo, XXXV (2007/2008) 1-2, 139-142. Na Prometeju smo ih prvi put objavili 2011. godine.