Kalvarija (eng. Calvary) je irski film redatelja Johna Michaela McDonagha. Film obrađuje život jednog malog mjesta te stalnu komunikaciju župnika (oca Jamesa) i njegove pastve. Zajednica je veoma živopisna, to kaže i otac James u razgovoru sa svojom kćerkom Fionom: „Razne stvari se ovdje događaju.“ Republika Irska slovi za konzervativnu katoličku zemlju zbog velikog utjecaja Katoličke crkve na društveno-politička zbivanja. Razvod braka je tek legaliziran 1997. uz strogo protivljenje Crkve, ali ono što minimalizira sliku konzervativnosti je referendum za istospolne brakove. Naime, Irska je prva zemlja u svijetu koja je putem referenduma legalizirala istospolne brakove (do sad su istospolni brakovi legalizirani samo u parlamentima). Čak je 62,1% građana Irske glasalo “za”, dok je 37,9% bilo “protiv”. Kada se to pretoči u brojke znači da je istospolne brakove podržalo 1 201 607 birača, a protivilo se njih 734 300. Ukupan odaziv na referendum bio je 60,5 posto. Ovo je bila vrlo iznenađujuća odluka za tu već znanu konzervativnu državu. Irsku su potresali i mnogi skandali vezani za svećeničku pedofiliju. To pitanje se proteže i kroz film pa pođimo. Radnja filma traje od nedjelje do nedjelje.

Film počinje scenom u ispovjedaonici, otac James sjedi unutar i ispovijeda vjernike. Dolazi mu jedan vjernik kojeg mi ne vidimo i kaže mu da je prvi seks doživio dok je imao sedam godina (silovao ga jedan svećenik i analno i oralno), što je trajalo pet godina iz dana u dan. Taj svećenik je umro. Otac James ne zna šta da mu kaže. Vjernik mu odgovori da nema koristi ubiti lošeg svećenika, treba ubiti dobrog, jer bi to bio šok te kaže ocu Jamesu da će ga ubiti u nedjelju na plaži i to zato samo što je nevin.

S ocem Jamesom živi i otac Leary. Njih dvojica vode razgovor oko Veronice koja ima modricu na oku te James želi otići porazgovarati s njom zbog toga.

Sutradan otac James odlazi biskupu da popričaju o prijetnji ubistvom izrečenoj tokom ispovijedi. Biskup kaže ocu Jamesu pošto vjernik nije tražio iskupljenje i pokazao pokajanje da nije ispovijed u pitanju te slijedi dilema da li prijaviti tu prijetnju policiji. Tog dana Jamesu dolazi kćerka Fiona iz Londona u posjetu i on vidi zavoje na njenim rukama i zamjećuje da se htjela ubiti rezajući vene, ali bezuspješno. James je, prije no što je postao svećenik, bio oženjen. Nakon što mu je žena umrla zaredio se. Otac James ima i psa po imenu Bruno. Odlazi s Fionom u lokalnu kafanu Lynch's bar, tu se svakodnevno odigravaju razne pijanke, noći plesa, uglavnom cijeli društveno-zabavni život.

Osim oca Jamesa, oca Learyja, Fione, Veronice, još je tu mnogo živopisnih, Veronicin muž Jack, Simon (doseljenik iz Obale Slonovače). Otac James se brine i za jednog lokalnog starog pisca te mu donosi alkohol, knjige, čokoladu, a ovaj od njega traži pištolj tvrdeći da ne želi doživjeti dane i mučiti se u neznanju tko je, nazivajući tu odluku pragmatizmom. Tu živi i lokalnog narcisoidni bogataš Michael Fitzgerald. Funkciju inspektora u ovom mjestu vrši Stanton, kojeg otac James zatiče jedne noći u društvu Leona (homoseksualac prostitutka).

Jedan od stanovnika ovog mjesta je i mladić Milo. On ima problema s pristupom djevojkama, nikad nije imao djevojku te počinje pričati Jamesu o samoubistvu te mu govori da želi u vojsku. James mu na to kaže da samo psihopate idu u vojsku za vrijeme mira motivirani željom da nauče kako je ubiti nekoga te da takve sklonosti ne treba tražiti u suvremenom društvu, Isus je tako mislio. Ali Milo misli da bi bijes riješio u vojsci. Otac James ga pita je li pokušao to učiniti gledajući pornografiju te mu savjetuje da ode van grada gdje će sresti mlade žene slabijeg morala. Pri odlasku Milo mu se zahvaljuje govoreći kako je korisno o takvim stvarima pričati otvoreno.


Ovo je treći tekst u rubrici Sedma умјетност

Zanimljiva je scena odlaska oca Jamesa u bolnicu kako bi dao sakrament bolesničkog pomazanja jer je u prometnoj nesreći nastradao jedan Francuz (bori se za život, minimalni izgledi), a njegova žena je preživjela. Zanimljiv se razgovor odvija između žene stradalog Francuza i njega. Otac James govori da ljudi često gube vjeru, proklinju i Boga i ljude, a ona tvrdi da onda nisu imali snažnu vjeru. On joj na to kaže: „Da, ali što je vjera? Za većinu je to samo strah od smrti i ništa više, i to je sve, jako lako se izgubi.“ U razgovoru s kćerkom, točnije za vrijeme njene ispovijedi, on tvrdi da je Bog milostiv, a granica njegove milosti još nisu postavljene. Otac James odlazi u zatvor osuđenom ubojici Freddieu Joyceu. Gazda kafane Brendan Lynch se žali ocu Jamesu zbog dugova koji ga progone i banaka te ga kritikuje zašto on u svojim propovijedima ne govori o bankama koje žele baciti ljude na koljena te ga pita je li i to grijeh, na što otac James kaže da jest... Ostalo pogledajte!

Može se lako zaključiti da je ovo neka vrsta religioznog filma, ali ne bih ga nazvao samo tako jer većina filmova prožetih religioznim temama su površni, trijumfalistički, filmovi jeftinih emocija, hvalospjeva i jednostranosti, a ovaj film nije takav. Jedan od takvih filmova je God's Not Dead u kojem trijumfalistički jedna muslimanka postaje kršćanka, svećenici se pomole pa im automobil upali, profesor ateist doživi nesreću pa postane veliki vjernik... itd. Kalvarija je ozbiljan film u kojem su prožete teme kršćanstva, grijeha, svakodnevnog života te brojnih pitanja o Bogu, oprostu, milosrđu. Zanimljiva je zajednica ljudi koji žive ovdje, daju nam sliku o ne baš tako konzervativnom irskom društvu te nam predstavlja sasvim otvorenu Irsku u kojoj prije svega vlada otvoreni i bez predrasuda izgrađen um.

Naslov filma crpim iz teksta fra Ivana Šarčevića „Između neba i zemlje“ objavljenog 2002. godine u kojem između ostalog piše: „No, grešnost je zalog svetosti. Samo grešan čovjek svjedoči Boga. Nema savršenih svećenika.“ Otac James razgovarajući i vršeći svoju službu u ovom irskom mjestu nikada ne osuđuje svoje sugovornike, niti njihove grijehe krajnje intime moralizirajući ih, on kritikuje rat (razgovor s Milom), materijalizam, želju za posjedovanjem, rasipnost (Michael), podjeća na papu Franju. U filmu se kritikuje i crkveno bogatstvo (Michael) i nepropovijedanje o bankama i kapitalizmu (Lynch), pedofilija. Otac James govori Leu kako mu je potrebna pomoć, ne nabijajući mu na nos njegovo bavljenje prostitucijom, još i njegovu homoseksualnost, a zna se koji je stav službene Crkve po pitanju toga. Otac James otvoreno s Milom priča o njegovim seksualnim frustracijama, ne osuđujući ga i ne govoreći mu da se „hvata“ krunice kad god se nađe u takvoj situaciji, što imamo običaj čuti od brojnih duhovnika. Otac James mu savjetuje kako da se riješi svog problema ne želići glumiti pred njim nekog bezgrešnika, od Boga poslanog čovjeka koji je spoznao svako rješenje za sve zemaljske probleme. Pristupa Milou želeći kroz povjerenje i iskren razgovor pomoći, što Milo izuzetno cijeni i poštuje.

I nakon nedjeljne ispovijedi on nastavlja izvršavati svoju službu i živjeti kao da se ništa nije desilo, sasvim normalno komunicira sa svima (mi do kraja ne možemo shvatiti tko je bio u ispovjedaonici u nedjelju na početku filma). Otac James ne bježi od svijeta i od grijeha, ne zatvara se u svoju kuću, u topli dom netaknut vanjskim „grešnim“ svijetom, ne želi postavljati granice gdje je grijeh, a gdje nije, omogućava ljudima da koriste slobodu, znači da sami mogu birati hoće li griješiti ili neće, ne zatvara se u sebe i preuzima odgovornost za svoju pastvu, ne bježi u ezoterično-okultnu religioznost koja od čovjeka ne traži zauzetost, strogost i žrtvu za dobro drugog, što je u središtu istinske religioznosti, nego mu pruža neku vrstu zabave, užitka, igre i zaborava (A. Kristić). Otac James živi svoje svećenstvo konstantno, ne postoji dioba: jedno ponašanje za oltarom, jedno van crkve i oltara. Kroz stalne razgovore svjedoči i o sumnji i čvrstoći vjere, posebno pričajući sa ženom stradalog Francuza. Odlazi u posjet osuđenom zločincu, što mu otac Leary prigovara. Otac Leary predstavlja primjer beskarakterne osobe, koja čini svoju službu samo radi sebe, u cilju nazamjeranja drugome prožetog dodvoravanjem i ljigavošću. On svećeničko zvanje doživljava kao sasvim običan posao koji ima svoje radno vrijeme za razliku od oca Jamesa, a James ga u bijesu i pod utjecajem alkohola poredi s računovođom, spočitavajući mu na taj način nedostatak empatije i integriteta. Otac Leary djeluje kao neostvaren čovjek.

Otac James postaje žrtva u strahu od ubistva i to zbog pedofilije, koja nije strana - posebno u Irskoj. Slučajevi pedofilije su dobro prikrivani, u zadnje vrijeme sve češće izlaze na vidjelo i papa Franjo se prethodnih dana osvrnuo na pedofiliju u svećeničkim redovima: „Osobe odgovorne za brigu o toj djeci uništile su njihovo dostojanstvo. Duboko nam je žao zbog toga i tražimo oprost. Suosjećamo sa žrtvama u njihovim patnjama i oplakujemo ovaj grijeh. Grijeh svega počinjenoga, grijeh jer im nije pružena potpora, grijeh šutnje i negiranja, grijeh zloupotrebe ovlasti. Želim da se ponovno angažiramo na tome da se takvi zločini među nama više ne počine. Kada je ovo pitanje posrijedi, primijenimo ovdje jasno i iskreno nultu toleranciju." Jasno je vidljivo teško suočavanje s teretom pedofilije jer ispaštaju brojni dobri svećenici, ali je vidljiva i nedovoljna angažiranost Crkve u rješavanju tih slučajeva (slučaj sa svećenikom poslanim u Afriku nakon razotkrivene pedofilije koji ocu Jamesu kroz razgovor otkriva Stanton).

Ljudi su skloni idealizirati ili dovoditi u potpuno negativan kontekst ljude koji obavljaju vjerske službe. Predodžba nikad nije tako niti crna niti bijela. Tako da u ovom filmu imamo dva različita predstavnika. Jedan je oportunist, kompromiser, ni sam ne zna zašto je svećenik, birokrat, takoreći partijski aparatčik. Tip ljudi koji se povinuju bogatašima bez obzira na izvor njihova bogatstva, takvi nisu rijetki i često zbog financijske podrške od strane moćnika su spremni na užasne kompromise na štetu svoje pastve. Drugi prihvata ljude bez osude, bez podcjenjivanja i sam se trudi biti bolji, ne želeći nametati svoje mišljenje kao konačno, bazirajući se na konkretnu pomoć, shvatajući da samo kroz iskren razgovor se može postići pokajanje i okretanje nove stranice. Ne izigrava Boga, ne uzima svoje djelovanje kao direktnu Božju akciju. Završit ću riječima fra Drage Bojića iz knjige „Zlato i tamjan“, a odnose se na svećenike koji inzistiraju na stvarima na kojima nije inzistirao otac James: „Riječ je najčešće o neobrazovanim zatucanim nacionalistima – sitnim dušama i mediokritetima koji ne podnose duh, mišljenje i drugačijost i koji iz vlastite frustriranosti, ograničenosti i tuposti mrze sve što je ljudsko, što je plemenito, što je dijaloško, pluralno i sekularno. Među njima su i tobože "novi karizmatici" – jahači ovozemaljske apokalipse, navjestitelji pakla i đavola, inspektori za moralizatorske inventure i seksualni moral, eksperti za ljudske genitalije.“

(Danijel Rajić, Prometej.ba)