Izdat 1999. godine, film redateljice Lynne Ramsay Ratcatcher prikazuje nam odrastanje u Škotskoj 1970-ih godina na veoma mračan i depresivan način, isprepleten pozitivnim scenama kao kontrast, i dalje nadmoćnim, naturalističkim scenama.

Radnja filma smještena je u Glasgow, u jedan getoizirani dio grada 1973. godine. U toku je štrajk smetljara što dodatno pogoršava već veoma loše uslove života u tom dijelu grada. Desetine plastičnih vreća sa smećem su razbacane po gradu, svuda su štakori i bolest. Svi se, jedno po jedno, iseljavaju odatle da bi se preselili u nove stanove koji se grade.

Film počinje sa dječakom koji se vrti obavijen zavjesama sve dok ga mama ne ošamari da bi prestao. To je kratka scena, ali nagovještava kako će se većina filma odvijati. Dječak koji se vrti predstavlja djetinju i nepatvoreno nevinu zabavu, nešto što bi svako dijete trebalo da ima; dok šamar kojeg dobiva predstavlja šamar i publici, vraća nas u stvarnost. Kroz film će se tako nešto više puta ponoviti, kao kada jedan od par prijatelja glavnog lika zaveže pacova za balon i pusti ga da odleti na Mjesec, što, komično, pacov i uradi. Na kraju se ispostavi da je sve to bilo na tv-u kojeg je glavni lik gledao.

Dječak koji se vrti obavijen zavjesama je Ryan, poznanik glavnog lika Jamesa. Iako film počinje sa Ryanom, on je tu svega nekoliko minuta jer se, tokom igranja sa Jamesom, utopi u kanalu. James, iako zna da je izazvao smrt svoga prijatelja, mada slučajno, nikome ne govori o tome i kroz čitav film se nosi sa činjenicom da je ubio nekoga. To ga tjera da na momente bude mnogo odrasliji nego što jest sa 12 godina, dok u drugim scenama vidimo povratak svojoj djetinjosti. To stvara zanimljiv kontrast u filmu.

Uskoro upoznaje i jednu djevojku malo stariju od sebe s kojom se uspijeva sprijateljiti, nakon što joj grupa starijih dječaka uzmu i bace naočale u kanal. Tim starijim dječacima ona, Margaret, služi za zadovoljavanje seksualnih potreba što je često popraćeno i raznim komentarima i dobacivanjima. James nije takav spram nje, i zbog toga se među njima razvija neobičan i nevin odnos koji im je potreban. Jedna od scena koje njih dvoje dijele je i scena u kojoj se zajedno kupaju i zabavljaju nakon čega slijedi scena gdje zajedno sjede na kauču i gledaju vijesti. Ponovno, tu se može primijetiti kontrast između prethodne, zabavne scene, i ove, scene koja nas vraća u stvarnost jer na vijestima govore o štrajku smetljara, kao i kod Ryana obavijenog zavjesama.

Kontrast između odraslog i djetinjeg Jamesa možemo se primijetiti u sceni susreta i upoznavanja Margaret i, premda vidi njene naočale u kanalu, laže ju da ih ne vidi, naspram kasnije scene gdje štapom pokušava da dohvati te naočale, iz svoje vlastite volje. Isti taj kontrast možemo vidjeti i kada autobusom odlazi negdje, ne znajući gdje, i dospijeva na neko gradilište koje je potpuno prazno. Tu se igra u pijesku, leži u kadi u wc-u jednog od već izgrađenih stanova i, nakon što vidi polje klasja, počne da trči i skače po njemu, a sve sa osmijehom na licu. Tu vidimo Jamesa kao malog dvanaestogodišnjaka za razliku od Jamesa kakvog vidimo u većini scena koje su smještene u gradu.

Jedini Jamesov prijatelj njegovih godina je Kenny, dječak koji mnogo voli životinje, ali koji kao da ne razumije da su to živa bića – pokušava da pošalje svoga bijelog pacova na Mjesec tako što ga zaveže za balon. Kenny je još jedan lik koji pada u kanal, ali, za razliku od Ryana preživi zahvaljujući Jamesovom ocu koji ga, u donjem vešu, na vrijeme izvlači iz kanala.

Taj detalj, donji veš, je bitan zato što nam dosta govori o Jamesovom ocu. Razlog zašto je izašao u donjem vešu da spasi Kennyja je zato što je u po dana spavao i nije imao vremena da išta obuće jer bi se do tad Kenny utopio. A razlog što je spavao u po dana je njegovo pijančenje. On je pijanica. Većinu vremena provodi pijan, pred televizijom gledajući fudbal. Svo to vrijeme je zloban prema Jamesu, ili barem se tako čini kada sve to gledamo iz njegove perspektive.

James ne voli fudbal, dok ga njegov otac iznimno voli, i zbog toga mu kupuje kopačke koje James ne želi. Način na koji mu baca te kopačke je veoma hostilan. Kada na vrata pozvone ljudi za nove stanove da bi vidjeli u kakvim uslovima porodica živi i da li im treba novi stan, zato što su to stanovi koje gradi vlada upravo za ljude u teškim uslovima, James otvara vrata i budi svoga oca koji, opet, spava u po dana. Stan je u užasnom neredu, kao i otac, ali James jedva čeka da se presele u novi stan i zbog toga ih i dalje pušta u stan, umjesto da ih moli da dođu neki drugi put. Otac ga, nakon što odu, napada što ih je pustio u stan u ovakvom stanju i prijeti mu da, ako ne dobiju stan, da je on sam kriv za to. Tu ponovno vidimo raskorak između primorano odraslog Jamesa i djeteta.

U sceni sa kopačkama se otvoreno protivi svome ocu, dok u drugoj, kada dolaze ljudi za novi stan on je sretan što je napokon dočekao da dođu ti ljudi jer to znači da će uskoro dobiti novi stan koji će biti dovoljno velik za cijelu porodicu. Također, kao i šamar Ryanove mame na početku filma, očeve riječi da će, ako ne dobiju novi stan, to sve biti Jamesova krivica nas vraćaju u stvarnost.

Pored oca, tu je i njegova mama koja je mnogo bolja prema Jamesu od oca. Kada kroz prozor vidi malog Ryana koji se utopio, strah je da to nije James i, nakon što se on vrati kući, grli ga. Njena najupečatljivija scena je kada napravi zabavu za sebe i djecu, nakon što Jamesov otac dobije medalju za hrabrost zbog toga što je spasio Kenny-a. Umjesto muzike koju mlađa sestra želi, pušta neku muziku iz svoje mladosti i zove ih da plešu sa njom. Na kraju James počne plesati pa se i mlađa sestra uključi. Nakon toga vidimo Jamesovog oca koji se vratio kući posjećen jer se potukao sa nekim delikventima i sa onim kopačkama koje baca Jamesu.

Osim oca i mame, James ima i dvije sestre. Mlađa sestra je uvijek sretna i nevina, bez obzira na situaciju. Igra se sa Jamesom, spava sa njim i slično, kako je i uobičajeno za takav odnos. U isto vrijeme, njegova starija sestra je obrnuto od nevinosti. Nekoliko nam scena daje dojam da je seksualno aktivna i znatiželjna, poput prljavih i modrih koljena. Dosta se svađa sa Jamesom oko raznih stvari, ali i to je normalno.

Razlog mog fokusa na likove u filmu, umjesto na priču je taj što nema mnogo priče. Nema neki koherentni narativ kao u većini filmova. Prije bi se moglo reći da su to neke povezane ili nepovezane epizode svakodnevnog života predstavljene kroz glavnog lika, kao što je to i u stvarnom životu. Zbog toga bi nekome film mogao biti dosadan, spor, ali sve to je namjerno tako. Priča služi da nam pokaže prisilno odrastanje jednog dvanaestogodišnjeg dječaka tokom štrajka smetljara koji traje devet sedmica, a u velikoj siromaštini i prljavštini sa slučajnim ubistvom prijatelja kao katalizatorom za to odrastanje. James nije želio da ubije Ryana, ali ga je ubio. Iako ga niko, osim Kennyja, nije vidio, on je to i dalje uradio, i on to sam za sebe zna i nosi se time onako kako može - kao dijete. Zbog toga je njegov odlazak na gradilište toliko bitna scena. Pokazuje nam šta James želi, a to je sloboda, kao što i svako želi, sloboda od krivice, sloboda od prljavštine i kotilišta pacova, sloboda od svog, stalno pijanog, oca. Što još više doprinosi udaru scene u kojoj, nakon što se vraća na to gradilište, pošto je gradnja završena, sve je pozatvarano i zaključano. Zabrana ulaska u zgradu u kojoj je bio slobodan, zato što su vrata zaključana, predstavlja zabranu slobode i djetinje nevinosti, kao da su vrata te prošlosti i bezbrižnog djetinjstva zatvorena i zaključana. Ali, na kraju vidimo da možda i nisu. Neću pokvariti kraj, ali kraj je veoma pozitivan i iskupljiv. Daje nadu za likove koje smo tokom filma upoznali, a posebno Jamesu.

(Faris Bukvić, Prometej.ba)