Kao visoko funkcionalni lik u unutarnjim simboličnim dinamikama nordijskog božanskog društva, Balder je utjelovljenje neokaljane nevinosti koja je izdana zbog tuđe zlobe. U tom smislu, s onu stranu zastarjelih interpretacija koje u njegovom slučaju opažaju duh drevnih rituala prisutnih u više ili manje “primitivnim” kulturama, ovaj nevini Odinov sin može se smatrati mitskom projekcijom onog posebnog pesimizma koji, uostalom, obilježava tragično viđenje svijeta vlastito antičkoj nordijskoj kulturi. Kao simbol ubijene nevinosti i dobrote, njegova će tragična smrt označiti početak konačne propasti svijeta i borbe između sila dobra i sila zla. [1]

Iz zbirke nordijskih mitova i razmišljanja o njima Svijet nordijskih mitova, koju je priredio Miroslav Jurešić. Ovo je 18. tekst

U hladnim proljetnim danima, kada sunce blago miluje obronke planina, cvjetaju nježne vlati jedne biljke koja se rijetko može pronaći kao i sva druga zemaljska svjedočanstva božanske savršenosti. Zbog njezine izrazito bijele boje, antički nordijski pjesnici, kao dubinski poznavatelji arkanskih simboličnih usporedbi, zvali su ovu biljku “Balderovom obrvom”. Međutim, oni su veoma dobro znali da svojom usporedbom mogu samo približno opisati izuzetnu bjelinu i neokaljanu čistoću njegove božanske kože. Odinov i Friggin ljubljeni sin, “Gospodin” među bogovima (to je bio njegov naziv) samom je svojom nazočnošću isijavao svjetlost blistave jasnoće, neizmjerno obasjavajući božansku utvrdu. Kao neusporedivo vidljivo isijavanje plemenitih vrlina koje su nastanjivale Balderov duh, ova svjetlosna aura nije bila razdvojena od njegova tijela izuzetne ljepote, skladne sinteze dražesnih snenih crta. Balderovo srce nikada nije bilo dotaknuto podlostima, grubošću i pakostima koje su se ponekad mogle sresti čak i među bogovima. On je bio blag, imun na svako zlo i nesklon svakoj zloći.

I pored svega toga, u njegovim djelima i riječima nikada se nije očitovalo zadovoljstvo samim sobom, iritantna sigurnost koja obezvrjeđuje svako savršenstvo. S izuzetnom rafiniranošću i otmjenošću, oblikujući fraze slične čipki izrađenoj od riječi, Balder je smireno izražavao svoje mišljenje, ne prezirući čak ni neozbiljne razgovore. Međutim, kao tragičan znak okrutne sudbine, njegovi mudri savjeti, sazreli s ozbiljnošću i spoznajom, nikada nisu prihvaćani jer su se možda sukobljavali sa širećom zavišću koja ga je okruživala. [2] Zajedno s Nanom, svojom nerazdvojnom družicom kako u životu tako i u smrti, Balder je stanovao u nebeskim krajevima Breidablik (Širokogled), mjestu na kojemu ništa nije bilo tamno, jer je svaka stvar, kroz svoju providnost, pokazivala svoju nutarnju prirodu. Ovdje zle rune nisu imale nikakvog učinka, budući da tamo ništa nečisto nije moglo prodrijeti. Njegova je osnovna zadaća bila da štiti Sol (Sunce) i Manija (Mjesec) na njihovu putu nebom.

Kao bog tjelesne ljepote koja je prije svega bila povezana s duševnom dobrotom, Balder je bio otac Forsetija, božanstva zaštitnika mira među ljudima, onoga koji izglađuje svaki spor i uklanja svako nerazumijevanje. Ostali Balderovi nazivi odražavali su tužne konačne događaje iz njegova života nad kojim je, poput neopozive presude, prijeteći visjela tragična i bolna sudbina. Balder je bio nazivan “Neprijatelj Hodera”, slijepog boga i svoga brata koji ga je, nagovoren od Lokija, ubio grančicom imele, savladavši na taj način neranjivost koju mu je majka osigurala. Pored toga, u brzom slijedu događaja, nazivan je još i “Vlasnikom Hringhornija”, ogromne lađe na kojoj je bila podignuta njegova pogrebna lomača; zatim, “Gospodarom Draupnira” jer je čarobni Odinov prsten bio stavljen na njegovo mrtvo tijelo kao izuzetna poputbina za putovanje na drugi svijet; “Helinim pratiteljem”, budući da ga je po njegovom dolasku u kraljevstvo mrtvih Helheim postavila pored sebe, pozivajući ga da zajedno s njom vlada nad pokojnicima.

Balderova tragična smrt

Međutim, najtužniji naziv, koji sažima izuzetnu tragičnost čitavog njegovog života, svakako je bio “Bog suza”, jer je jedini uvjet koji je Hel postavila za njegov povratak u svijet živih bio da sva živa bića oplakuju njegovu smrt. Jedino Loki, podlo poprimivši izgled jedne stare vještice, nije plakao, osudivši na taj način Baldera na mračno izgnanstvo. Usprkos pretrpljenim patnjama, Balder će sačuvati svoju dobrotu i bit će spreman da nakon uništenja starog svijeta utemelji novo i pravednije božansko društvo.

_______________________________

[1] Treba naglasiti da postoje različite interpretacije mita o Balderovoj smrti. Prema nekim autorima, on je povezan s godišnjim vremenskim ciklusima vremena bilo da je riječ o zimskom skraćivanju i ljetnom produljivanju dana bilo da se radi o izmjeni godišnjih doba. U tom kontekstu, Balderova smrt ima neke analogije na mezopotamskom i mediteranskom području u figurama poput Attisa, Tammuza, Adonisa, Ozirisa i Orfeja. Međutim, podrobnijom analizom dolazi se do zaključka da Balderov lik ipak ne posjeduje jasne karakteristike nekog božanstva plodnosti te da za njega nije predviđen povratak iz svijeta mrtvih u vrijeme buđenja prirode (kao što je to, primjerice, slučaj s Perzefonom u grčkoj mitologiji), nego tek nakon konačne propasti ovoga svijeta. Jedna druga grupa autora u Balderovoj smrti vidi tipično odinsko žrtvovanje, budući da nije bilo neuobičajeno da Odin kroz ritualno žrtvovanje stvarno ubije ratnike koje želi imati sa sobom kako bi ostvario neke svoje ciljeve. Balder bi u tom slučaju nalikovao figuri poput legendarnog junaka Vikara, dok bi slijepi bog Hoder bio tek jedna od mnogobrojnih Odinovih manifestacija. Treća pak interpretacija u ovom bogu nevinosti i svjetlosti vidi figuru Isusa Krista kao posljedicu snažnog kršćanskog utjecaja u vrijeme formiranja ovoga mita. Međutim, i pored nekih sličnosti kao što su silazak u kraljevstvo mrtvih ili njihov drugi dolazak kako bi obnovili ovaj svijet, postoje i neke razlike koje ne treba zanemariti. Primjerice, Isus treći dan uskrisava od mrtvih, dok Balder ostaje u njezinoj vlasti bez obzira na sva nastojanja bogova da ga vrate među žive.

[2] Prema nekim predajama, Balder je posjedovao izuzetnu mudrost i znao je sve što će se dogoditi, osim trenutka svoje smrti i načina na koji će umrijeti.

.