Kao božica i svećenica iz božanske obitelji Vana, Freya [1] (Mardol, Vanadis ili Sir) simbolizira različite aspekte ženskosti, uključujući, primjerice, sferu magičnih moći i nesputane spolnosti. Mnogi autori mitske prikaze Freye tumače kao poticaj ženama da za domovinu budu spremne žrtvovati sve, uključujući čak i vlastitu nevinost i spolnost. Pa ipak, pojedini mitski događaji prikazuju je kao odgovornu majku i suprugu, do te mjere nježno povezanu sa svojim ženskim dužnostima da neki znanstvenici, na temelju još nekih pojedinosti, vide u njoj drugi nomen Odinove žene Frigge. Kod kontinentalnih germanskih naroda Freya (ili Frija) je povezana s Odinom kao njegova supruga i smatrana je božicom braka, germanskim ekvivalentom Here ili Junone. Riječ je, dakle, o jednoj božici koja u sebi objedinjuje osobine Freye i Frigge, za razliku od nordijskih naroda koji su štovali dvije odvojene božice od kojih je prva predstavljala slobodnu ženu i “čarobnicu”, dok je druga bila savršena supruga i majka. Vjerojatno su obje božice služile kao model za žene koje su trebale biti snažne, neovisne i odlučne bez obzira jesu li one ljubavnice, dobre majke, supruge, liječnice ili čarobnice. [2] Osim ovih bračnih i obiteljskih veza, Freya je smatrana i gospodaricom vatre koju često koristi u bitkama kao oružje ili kao sredstvo kojim prikriva svoj bijeg.

Rođena iz incestuozne veze Njorda sa svojom sestrom, Freya je nadasve bila Vanadis, odnosno istaknuta “božica Vana”, jedino žensko božanstvo iz ove obitelji, koje je, na počecima vremenâ, otišlo živjeti među Ase. [3] Kao privlačna pojava ljupkosti i gracioznosti, božica je ispod svojih savršenih tjelesnih crta krila urođenu zloću. Možda pretjerano, pripovijedale su se duhovite pričice o njezinim ljubavnim avanturama i raskalašenim izletima u kraljevstvo sladostrašća. Kako bi dvostihom zapečatili božičinu lascivnu i veselu neumjerenost, stari su Nordijci s obzirom na to voljeli ponavljati riječi koje joj je uputila Hundla, stara proročica koja je, ne zna se kako, živjela među bogovima: “Ti voliš otrčati u noć... poput koze s jarcima lutalicama...”.


Iz zbirke nordijskih mitova i razmišljanja o njima Svijet nordijskih mitova, koju je priredio Miroslav Jurešić. Ovo je 24. tekst

Dajući oduška svome sarkazmu, i Loki ju je također teško optužio da je nimfomanka, spremna da s bilo kime zadovolji svoje želje i spolni nagon, bio on bog, patuljak ili vilenjak. Uostalom, premda je to bilo posve dopušteno među Vanima, optuživana je i za incestuozni spolni odnos s bratom Freyom. Izuzetnu Freyinu razuzdanost i njezinu nesputanu seksualnu energiju opjevali su pjesnici mangsonga, strogo zabranjene ljubavne poezije, koja je, izražavajući elementarne nagone, ipak cvjetala u ložnicama, djelujući poput afrodizijaka u stihovima. Upravo u takvoj jednoj pjesmi pripovijedalo se o tome kako je Freya došla do Hildsvinija, “Borbenog vepra”, veličanstvenog primjerka sa zlatnim čekinjama sjajnim poput čekinja Freyovog vepra. Govorilo se da je božica darovala svoje ženske čari dvojici patuljaka imenom Dain i Nabi, te je provela s njima jednu vatrenu strastvenu noć. U zoru je, kao znak njihove nježne odanosti, dobila ovu dragocjenu životinju.

Istražujući predjele nepoznatog zadovoljstva, božica je jedanput, pomoću samo njoj poznatih čarolija, pretvorila jednog svog ljudskog ljubavnika u divljeg, ali dobro “obdarenog” vepra. Ovaj koitus u znaku animalnosti pribavio joj je nezaboravne doživljaje i ožiljke. Freyin je vrat bio ukrašen Brisingamenom, “Ogrlicom Brisingija”, draguljem poznatim po svojoj neusporedivoj ljepoti u čitavom Asgardu, koji joj je davao moć gospodarenja tuđim umovima. Također i o porijeklu ove ogrlice kružile su pakosne priče u kojima se insinuiralo da je božica koristila ars amatoria kako bi zavela cijeli narod patuljaka (točnije Brisingije) u nastojanju da zadobije ovu neprocjenjivu ogrlicu. [4] Prema jednoj drugoj predaji, načinila su je četiri patuljka koji su se zvali Alfrig, Berling, Dvalin, Grer, a Freya im se navodno odužila tako što je provela jednu noć sa svakim od njih. Kada bi nosila Brisingamen, niti jedan muškarac, bilo smrtnik, bilo bog, nije mogao odoljeti ovoj božici. Ogrlica je također davala moć vojsci na čiju bi stranu Freya stala.

Kada bi kretala na sveti sabor na glavnom trgu u Asgardu, božica bi se, zaodjevena u sjajnu odjeću, uspinjala na blistavu kočiju. Njezinu je prelijepu kočiju vukao par mačaka, životinja čija je plahost i netrpeljivost prema bilo kakvom vezivanju bila poznata. Ovaj par mačaka simbolizirao je Freyinu ljubavnu nesputanost, njezino biće odano samo i isključivo neuhvatljivoj bujici strasti i želja. Ipak, gotovo kao da žele opovrgnuti prethodno skiciranu sliku, poznate su i Freyine nezgode u zemlji gigantâ. Ovdje je, premda je mogla uživati u snažnoj seksualnoj ljepoti gigantâ iz Jotunheima, više nego jednom prijezirno odbila njihove bračne ponude. Upravo zbog obrane njezine časti, Thor je često morao bučno, ali i učinkovito intervenirati, razbijajući njihove lubanje i raspršujući loše skrivene pűtene želje.

Osim toga, poznate su i njezine patnje zbog izgubljene ljubavi, koje je Freya proživljavala zbog izvjesnog Odura [5], kako izgleda jedinog njezinog zakonitog muža. Tajanstveni Odur često je ostavljao svoju privlačnu suprugu zbog odlaska na duga putovanja u puste predjele, umiješan u tko zna kakve pustolovine. Čini se da je glavni razlog ovih njegovih odlazaka bila upravo spomenuta ogrlica Brisingamen, odnosno način na koji je božica došla do nje, a za što je saznao od Lokija. Za to ga je vrijeme sirota Freya, dršćući od ljubavi, uzaludno pratila, prolijevajući tople suze koje su se odmah pretvarale u kaplje zlata, ako bi pale na zemlju, ili jantara, ako bi pale na stabla. Zbog toga se u stihovima starih nordijskih poema često može naći izraz “Freyine suze”, kao metafora kojom se označavalo zlato ili jantar.

Neprestano božičino lutanje uzrokovalo je umnažanje njezinih epiteta, poprimajući povremeno imena i obilježja lokalnih božanstava poput, primjerice, Mardol i Gefn, čije je značenje često zagonetno. Tijekom braka s vječnim lutalicom Odurom, Freya je donijela na svijet dvije ljupke djevojčice pod imenom Hnos i Gersemi. Njihova su imena, kao što se običavalo u tim vremenima, simbolizirala njihove osobine, pa je tako ime Hnos značilo “Dragulj”, a Gersemi “Ures”. Ipak, njihova je ljepota izmicala svakom opisu i epitetu.Frejashield

Jedan od prikaza Freye kao božice putenog zadovoljstva

Kao posljedica pretpostavki i nagađanja, smatralo se da se iza tajanstvenog Odura krije Odin, otac bogova. I božica iz obitelji Vana posjedovala je čudesni ogrtač od sokolovog perja, čarobnu odjeću koja joj je davala sposobnost letenja poput Odinove supruge, omogućujući na taj način izvođenje dodatnih zaključaka i nagađanja o njezinom pravom identitetu. Međutim, srodnost Freye s Friggom ne završava ovdje. Male zlatne ogrlice, odnosno male kopije njezine čuvene Brisingamen, stavljane su oko vratova rodilja kako bi se od njih udaljili zli utjecaji. [6] Freya je, dakle, uzurpirala i područja pod zaštitom “Gospodarice Asa”, gotovo kao da želi zauzeti njezino mjesto i u pučkoj pobožnosti. [7] Osim toga, u Freyinu su čast slavljeni i obredi seksualnog karaktera koji su možda imali orgijsku pozadinu, iako ne u tako velikoj mjeri kao što je to bio slučaj s njezinim bratom Freyom, premda su u Švedskoj pronađeni ženski kipići s raširenim nogama, koji su, prema nekim autorima, apotropaični prikazi Freye.

Osim toga, drsko se uključujući u tipično ženski simbolični svijet, i ona je bila smatrana zaštitnicom plodnosti i rodnosti, te djeliteljicom novih života i skupljenih bogatstava. S obzirom na to, čini se da su dva Freyina epiteta, Horn i Sir, bili hotimice skovani. Horn, što znači “Tečno gnojivo”, ima nakanu ukazati na dobrohotno djelovanje ove božice na usjeve, čineći ih rodnima upravo onako kako bi to učinilo gnojivo. Sir, što znači “Prasica”, aludira na izuzetnu sposobnost razmnožavanja svinja kao životinja odabranih za simbol prosperiteta, što je tipična metafora karakteristična za božanstva plodnosti. Među životinjama koje su bile posvećene Freyi nalazio se sokol kao izvrstan grabežljivac oštroga vida što nedvojbeno upućuje na činjenicu da je božica imala čarobna sokolova krila pomoću kojih je poprimala oblik ove ptice i letjela po svim svjetovima nordijskog univerzuma. Osim toga, njezin vidovnjački pogled usporediv je s oštrinom vida ove grabežljivice. Kao ambivalentna životinja koja je veoma vješt i prepreden lovac s noćnim navikama i koja je svjesna svoje gracioznosti i ljepote, mačka također spada u Freyine životinjske simbole.

Međutim, Freya je među ljude i bogove donijela i neke druge plodove od kojih posebno treba istaknuti magiju seidr koja je bila pod njezinom nadležnošću. Iako se vrhovnim posjednikom i čuvarom ovoga umijeća smatrao Odin kao poznavatelj intimnih tajni runa i s njima povezanih magijskih postupaka, ipak je među bogovima Freya obnašala funkciju velike čarobnice. Štoviše, upravo je ona, možda tijekom nekog njihovog ljubakanja, poučila Odina arkanskim tehnikama magije seidr. [8] Proroštva do kojih se dolazilo u stanju žestokog transa tijekom kojega se doživljavalo jasna viđenja prošlih i budućih događaja te mogućnost da se nekome na daljinu naudi, zarobljavajući odabrane žrtve u labirinte verbalnih čaranja i onemogućujući im bilo kakav pokret, samo su neke moći koje pruža magija seidr. Osim toga, zahvaljujući svojim vidovnjačkim sposobnostima i moćima, Freya poznaje budućnost svijeta i obnaša funkciju gospodarice nordijskih vještica, vidovnjakinja i vračara.

Gotovo kao da želi zatvoriti život i smrt u jedan jedinstveni ciklus, Freya, gospodarica ljubavne strasti kao nositelja neograničene životnosti, obavljala je i još tužniju zadaću primalje poginulih u ratu. I u ovim mračnim okolnostima nalazimo je uz Odina, s kojim popola dijeli mrtva tijela ratnika zbog čega ju se smatralo i božicom smrti. Ovaj Freyin mračni karakter potvrđuje i činjenica da ona spada u božanstva koja se vole pojavljivati noću. Jašući uz bok oca bogova, ona je odabirala svoje junake, određene da budu okupljeni u Folkvangu, “Ravnici narodâ”. [9] Ovdje su, u društvu božice, sjedili na brojnim stolicama u prostranoj dvorani Semrumnir, što znači “Palača sjedala”, čeznutljivo promatrajući čudesni izgled i nježne crte lica prelijepe Freye. Kada nastupi vrijeme sumraka bogova i eshatološke bitke protiv sila zla, Freya će biti na čelu valkira koje će povesti protiv mraznih gigantâ. Bit će to jedina bitka u kojoj neće moći koristiti oružje svoje neopisive ljepote, bitka iz koje božica ljubavi neće izaći živa.

__________________

[1] Freya na staronorveškom znači “žena” ili “žena vođa” (frau na skandinavskom i njemačkom).

[2] Freya vjerojatno predstavlja neku vrstu božice majke koja je čašćena u mnogim antičkim društvima. U njezinoj se pojavi može zapaziti trostruka uloga ljubavnice, supruge i božice smrti. Uloga je ljubavnice jasna imajući u vidu njezinu veoma izraženu seksualnost i njezin lutalački karakter. Što se tiče Freyine supružničke uloge, ona je vidljiva prije svega u njezinom vjernom iščekivanju voljenog muškarca, dok se funkcija božice smrti ogleda u prikupljanju duša junaka poginulih na bojnim poljima. Osim svega navedenoga, ova božica posjeduje i osobine čarobnice i vještice što su tipične funkcije drevnih ženskih božanstava. S obzirom na činjenicu da objedinjuje u sebi sve božanske aspekte, za Freyu se nedvojbeno može reći da je najveća nordijska božica.

[3] Prema nekim teorijama, u izvornom mitu Freya je ustvari bila Odinova kćer i valkira kojoj je kasnije promijenjen identitet u božicu ljubavi iz obitelji Vana. Za ovu je promjenu vjerojatno zaslužan Snorri Starluson koji joj je u svojim djelima pripisao neke nove osobine i moći. To je posebno vidljivo u činjenici da drevni Nordijci nipošto nisu mogli tolerirati spoj Freyine svećeničke funkcije s njezinim osobinama spolno nesputane žene bez skrupula.

[4] Postoji i jedna verzija pripovijesti koja Freyu prikazuje kao Lokijevu žrtvu, budući da joj je upravo on ulio u srce pohlepu za zlatom zbog čega je krišom otišla do patuljaka i tražila da joj naprave ogrlicu.

[5] Nema puno podataka o Odurovom identitetu pa se ne zna čak ni je li bio bog, vilenjak ili čovjek. Pretpostavlja se da je ustvari riječ o Odinu, a da mu je Freya druga žena. Također postoji i mišljenje prema kojemu je Freya zapravo drugo ime za Frigg, jer ona postoji samo u predaji sjevernih Germana. Tako bi par Odur i Freya bili zapravo Odin i Frigg. Bilo kako bilo, budući da je riječ samo o nagađanjima bez nekih čvršćih znanstvenih dokaza, Odur se smatra Freyinim suprugom, a ona se općenito ne poistovjećuje s Frigg.

[6] Prema nekim izvorima, žene koje bi umrle na porođaju odlazile bi Freyi, dok su ostale pripadale Friggi koja je također bila zaštitnica rodilja i čuvarica obitelji.

[7] Za razliku od braka Odina i Frigg, koji predstavlja skladnu i vjernu instituciju domaćinskog tipa, brak Odura i Freye simbol je senzualne i strastvene ljubavi. Iako su obje božice zaštitnice braka, ipak se pretpostavlja da svaka od njih štiti različite tipove ljubavi koje par izmijenjuje u raznim situacijama.

[8] Prema nekim drugim predajama, bilo je obratno. Naime, budući da je potjecala iz božanske obitelji Vana koja je bila poznata po prakticiranju spomenute magije, Freya je Odina uvela u tajne magije seidr.

[9] Običaj i izreka “Dame imaju prednost” vjerojatno dolazi baš iz činjenice da je Freya birala ubijene ratnike prije Odina. Vjerojatno je bila i glavna valkira. Zbog svega toga, nekad je nazivana i Valfreya – Gospa ubijenih.