Kao epizoda koja u svojim sekvencama upućuje na jedan tajanstveni simbolični svijet, pripovijest o zaljubljivanju Freya izazvala je živi interes znanstvenika iz indoeuropskih institucija. Među brojnim motivima prisutnima u mitu, moguće je naći tragove nekih temeljnih struktura institucije braka na koju se oslanja cjelokupno nordijsko društvo i koja svojim kodeksima formira i uređuje složene društvene veze.

Prekršivši sveta pravila božanske hijerarhije, jednoga je dana Frey zasjeo na Odinov tron pa je s toga čarobnog mjesta mogao vidjeti sve ono što se događalo u devet svjetova (slika dolje). Veličanstvena viđenja privukla su radoznalost boga uronjenog u kaleidoskopski vrtlog tisuća različitih prizora koji su potjecali iz dalekih zemalja. Međutim, božanske su oči na poseban način bile očarane jednim prizorom nevjerojatne ljepote. Na sjeveru, u sniježnim zemljama nastanjenim gigantima, ugledao je nepoznatu mladu giganticu koja se uputila na obližnje imanje. Privučen čistoćom njezinih crta lica, Frey je s rastućim zanimanjem pratio njezine korake i lagane kretnje. A kad je položila bijelu ruku na kvaku vrata, svuda se naokolo raširila blaga i blistava svjetlost koja je prelazila granice Jotunheima, razlijevajući se sunčevom jasnoćom po morima i nebesima čitavog svijeta. Međutim, odmah nakon toga, djevojka je nestala iza vrata pa se ona nebeska čarolija i atmosfera sna, nastala samom njezinom prisutnošću, raspršila u ništa, ostavljajući Freya u očajanju.

Gospodar obilja, ljubavnik za kojim su uzdisala mnoga ženska srca, bio je zanesen tim blistavim slikama i za kratko vrijeme postao je žrtva najuzbudljivije i najbolnije ljubavne strasti. Možda je to bila kazna za njegov grijeh umišljenosti. Vrativši se na svoje posjede, Frey je bio shrvan tugom koja pogađa smrtno zaljubljene. Ljubomorno skrivajući svoju ljubav, izgubio je želju za jelom i pićem, za snom i govorom. Njegovi su pokreti odavali apatičnu ravnodušnost mrtvaca. Blijed i ispijen, bog bi se povlačio u kut, te bi izmučen i tužan satima nepomično sjedio pogleda neprestano upravljenog prema sjeveru gledajući samo njemu vidljive likove. Prateći kako mu sin iz dana u dan propada, Njord je pozvao Skirnira, Freyovog vjernog prijatelja i slugu, te ga zamolio da razgovara s mladićem i otkrije uzrok njegovih nutarnjih nemira. Ugledavši pratioca iz mnogih pustolovina, Frey je živnuo i drhtavim mu glasom ispričao o svojoj ljubavi. Rekao mu je za djevojku koju je uvijek u svojim snovima priželjkivao, a do koje nije uspijevao doći u životu. Zatim je nadodao da sunce može izlaziti tisuće dana, ali da će za njega uvijek biti duboka noć ako ne bude mogao zagrliti prelijepu giganticu.


Iz zbirke nordijskih mitova i razmišljanja o njima, koju je priredio Miroslav Jurešić. Ovo je 32. tekst

Kao vjeran prijatelj, Skirnir je ohrabrio Freya i potaknuo ga da mu ispripovijeda pojedinosti prizora koji je promatrao. Tako je shvatio da se radilo o kćeri giganta Gimira imenom Gerd [1] čiju su ljepotu mnogi veličali. Duha olakšanog ispoviješću, Frey je zamolio svoga prijatelja da se uputi u Jotunheim, u Gimirove zemlje i zatraži djevojčinu ruku, nudeći joj u zamjenu što god bude željela. Međutim, računajući na skrivene zasjede na koje bi mogao naići u ovoj misiji, vjerni je Skirnir zamolio boga da mu dadne jednog konja sposobnog da odvažno preskoči oganj i prezire svaku opasnost. Povrh toga, tražio je i Freyov mač, nepobjedivo oružje koje se, snagom magičnih runa urezanih na blještavom čeliku, sâmo moglo suprotstaviti bijesu desetina gigantâ. Konačno naslutivši tračak nade u turobnom raspoloženju koje ga je već danima morilo, Frey je dragovoljno udovoljio prijateljevim molbama, te ga zamolio da požuri ispuniti svoje poslanje.

Neki pripovijedaju da je Gerd, čim je doznala za Freyove želje, bez ikakva oklijevanja prihvatila laskavu bračnu ponudu. Međutim, stari su nordijski pjesnici donosili jednu drugu verziju. Govorili su o Skirnirovoj lukavosti i vrijednosti koje je morao imati da bi savladao prepreke postavljene na put braku njegovog gospodara s mladom giganticom. Danima i noćima jahao je vjerni sluga, prolazeći nepoznatim zemljama, dok nije iscrpljen stigao na Gimirove posjede. Gigantovo boravište čuvali su divlji psi, ogromne zvijeri koje su prijeteći režale, pokazujući zube svakom nezvanom gostu. Koristeći se svojim čarobnim naoružanjem, Skirnir je ipak uspio zaobići čudovišne životinje.

Privučena lajanjem pasa, Gerd se pojavila na vratima i pozvala neznanca da popije čašu medovine. Iznenađena hrabrošću viteza koji je došao tko zna otkuda, Gerd ga je upitala je li možda neko božanstvo, jedan od Asa ili Vana ili pak jedan od svijetlih vilenjaka. Božanski glasnik joj je odmah obznanio razloge svoga putovanja te joj je, poštujući drevne predaje, ponudio jedanaest zlatnih jabuka, dragocjeni ljubavni zalog za otkupljenje njezine slobode. Međutim, djevojka je srdito prezrela zlatni dar, odbijajući bračnu ponudu i govoreći da se nikada neće vezati ni s jednim od Asa, ugrožavajući na taj način njegovo poslanje. Kao vješt ceremonijer, Skirnir je ponovio ponudu, dodajući posljednji neprocjenjivi dar, Draupnir, Odinov čarobni prsten, ali je Gerd još prezrivije odbila ponudu, rekavši da posjeduje dovoljno zlata u svome trezoru i da se može nakititi dragocjenostima neusporedive vrijednosti i ljepote, dostojnima kraljice gigantâ.

Napustivši put ljubaznosti popločan dragocjenim darovima, Skirnir je tada pokazao naoštrenu oštricu svoga mača i prijetećim je tonom upozorio Gerd da se uvreda njezinog odbijanja može sprati samo njezinom krvlju. Nimalo uplašena, Gerd je počela veličati sposobnosti nepobjedivog ratnika, po kojima je njezin otac bio poznat u čitavom Jotunheimu. Gimir se sigurno ne bi povukao i suočio bi se sa svakim tko bi mu pokušao skinuti čak i jednu dlaku s glave. Uporno odan svome poslanju, Skirnir je odlučio pribjeći magiji runa, najmoćnijem oružju, jedinom u stanju savladati bilo koji buntovni duh. Pokazavši joj jednu vlažnu granu, zaprijetio je da će je magijom osuditi na propast ukoliko ne promijeni mišljenje, te je počeo nabrajati muke koje će je snaći. Bit će protjerana u mračne dubine Helheima odakle će izaći preobražena u užasno čudovište. Koji je god gigant bude pogledao, ona mu neće moći odoljeti i spremno će zadovoljiti i njegove najbesramnije želje. Uznemirenost i tjeskoba zajedno sa žudnjom i pomamom bit će jedini osjećaji koje će proživljavati kada, prolijevajući rijeke toplih suza, bude proklinjala svoju drskost. A na koncu, umjesto prelijepog Freya, udat će se za giganta s tri glave koji će je pojiti smrdljivom kozjom mokraćom serviranom u prljavim čašama, a ne svetom božanskom medovinom koju je odbila.

Izgovorivši ovaj popis halucinantnih patnji, Skirnir je dograbio granu te je, praćen pozornim pogledom djevojke, u nju urezao tri rune koje su simbolizirale pohotu, ljubavno ludilo i pomamu, predajući Gerdinu sudbinu tajanstvenom misteriju odinskog alfabeta. Dobro poznajući moć ove čarolije i njezine zlokobne posljedice, mlada je gigantica izgovorila obrednu formulu “Zdravlje tebi”, koja je u antičkoj nordijskoj kulturi značila pristanak na brak, moleći pritom Freyovog glasnika da izbriše rune i poništi prokletstvo. Prije nego je otputovao, Skirnir je zatražio od djevojke da odredi datum vjenčanja. Gerd mu je rekla za jedan proplanak usred šume zvane Bari [2]. Tamo će za devet dana izjaviti svoju ljubav Njordovom sinu. Uzjahavši na leđa svoga konja, mladić je brzo odgalopirao prema Asgardu, sretan što je rastjerao ljubavne muke svoga gospodara i prijatelja. Naravno, Frey ga je čekao na pragu svoga doma i, ne sačekavši da siđe s konja, upitao ga je kakve su vijesti. Saznavši datum i mjesto željenog ljubavnog sastanka, darovao je svoj mač vjernom Skirniru. [3] Međutim, uskoro se začula Freyova tjeskobna pjesma koja je izražavala njegovu nestrpljivost. Kako može čekati još devet noći? Kako može preživjeti mučnu želju? Veoma brzo mladenačka vatrenost prepustila je mjesto razumu te je, nakon što je proteklo utvrđeno vrijeme, Frey okrunio svoj ljubavni san i kušao je Gerdine ženstvene slasti. [4]

_______________________________

[1] Gerdino se ime može povezati sa staronordijskim terminom gardr što znači “ograđeni”. To upućuje na mogućnost da je riječ o božanstvu obrađenih polja i zemlje. U tom kontekstu, njezin brak s Freyom može biti interpretiran kao mit zemljoradničkog karaktera u kojemu polja uhvaćena u stisak oštre zime bivaju razbuđena sunčevim zrakama, utjelovljenima u figuri Skirnira čije ime znači “Blistavi”. Prema jednom drugom tumačenju, iza mita o Gerd i Freyu krije se alegorija rođenja i života. Naime, kao što je već rečeno, Gerd je bila toliko lijepa da je mogla stvarati vlastitu svjetlost, dok je Frey osiguravao rast biljaka pa se njihovo sjedinjenje može promatrati i kao proces nastanka i razvoja života.

[2] Ovaj naziv šume potječe od staronordijske imenice barr što znači “ječam”.

[3] Kao što je već rečeno, riječ je o čudesnom i blistavom maču koji se nikada ne može slomiti. Međutim, Frey će ga ipak dragovoljno ustupiti svomu prijatelju zbog ljubavi prelijepe Gerd, iako je to njegovo najbolje oružje. Imajući u vidu ratnički karakter nordijskih društava u kojima se podcjenjivalo žrtvovanje oružja zbog žene, jasno je da je ova pripovijest vjerojatno nastala kao opomena svima onima koji se prepuštaju strastima i emocijama, ne vodeći računa o posljedicama koje odatle mogu proizići. Frey će zbog ove svoje nepromišljenosti tragično izgubiti život na koncu vremenâ kada se bude borio protiv giganta Surta.

[4] Brak Gerde s Freyom ima svoju paralelu u braku gigantice Skadi s bogom Njordom. U oba se slučaja uočava simbolizam tijesnog jedinstva između sila smrti i tame, s jedne strane, te sila rađanja i plodnosti, s druge strane. Osim toga, prema nekim autorima, Gerd je ustvari božica tla, što je u mnogo čemu približava božici Nerthus. Međutim, neke druge pojedinosti upućuju na to da bi ona mogla biti i valkira. Primjerice, do njezinog se doma može doći samo svladavanjem mnogih opasnosti, dok ime njezine majke Aurbode može biti čitano i kao Orboda (Ona koja daje strijele) što je tipično ime jedne valkire.