Niži nordijski bogovi

Kao ponekad jednostavni nomeni i oskudno dokumentirane božanske figure, uključene u mitsko-obredne kontekste čije su nam karakteristike nepoznate, postoje mnogobrojni tzv. “niži” bogovi u nordijskom panteonu. Iako su postali predmetom brojnih studija i učenih spekulacija arheologa, povjesničara religije i stručnjaka za nordijsku kulturu, oni su ipak sve do danas zadržali tajanstvenost koja ih je okruživala u mitovima u kojima se pojavljuju.

Kao nestajuće figure koje su obitavale u tradicionalnim pripovijestima i usmenom ustrojstvu nordijske religije, “bogovi bez povijesti”, božanstva čija su se imena i poneki atribut samo šaputali, sigurno su imali neku svoju jasnu funkciju u polivalentnoj arhitekturi Asgarda. Istinu govoreći, za neke se od njih znalo zbog čega su slabo popularni kao i za razloge mračne šutnje u koju su bili uronjeni. Kao tipičan primjer ove zavjereničke šutnje, stari su Nordijci navodili Hodera, slijepog Odinovog sina, nesvjesnog bratoubojicu i krvnika svijetlog Baldera. Naime, sami su bogovi odredili da se ne govori o njemu, jer je njegov grijeh, iako nenamjeran, bio veoma težak. Naravno, pobožni su se ljudi ustezali od toga da ga imenuju. Snorri Sturluson u svojoj Proznoj edi ne govori što se dogodilo Hoderu nakon ovoga nesretnog događaja. Ipak, govoreći o Ragnaröku i konačnoj sudbini bogova spominjalo se da će se preživjelima Magniju, Modiju, Vidaru i Valiju iz Helheima, kraljevstva mrtvih, pridružiti i Balder i Hoder, što znači da je Hoder na neki način već bio usmrćen. Postoje neki izvori koji svjedoče da je Odin s giganticom imenom Rind začeo sina Vidara koji je odrastao za samo jedan dan i usmrtio Hodera. Saxo Grammaticus bilježi nešto drugo: prema njemu su braća Hoder i Balder takmaci za ruku Nane. Na koncu je Hoder usmrtio svoga brata Baldera.

Iz zbirke nordijskih mitova i razmišljanja o njima Svijet nordijskih mitova, koju je priredio Miroslav Jurešić. Ovo je 26. tekst

Međutim, znatno se veće tajne kriju u atributima božanstava poput, primjerice, Hoenira (slika ispod) čije ime u doslovnom prijevodu znači “Sveti”. Letimično se pojavljuje u pripovijesti o stvaranju prvih ljudskih bića kao Odinov brat ili pratioc koji ulijeva dušu u debla stabala, pretvarajući ih u živa stvorenja, te kao bog kojega su Asi uputili među Vane, potvrđujući tim činom sklopljeni mir između ove dvije božanske obitelji. Ipak, osim ove dvije epizode iz njegovog života, nisu poznata druga njegova djela, već samo čudna imena koja su mu, temeljeći se na tisućljetnoj tradiciji, pripisivana i koja su do danas iščeznula. Tako su ga pjesnici običavali nazivati Langifort, “Dugonogi”, ciljajući, prema pretpostavkama nekih autora, na njegovo preživljavanje eshatološke bitke, što je prilično nategnuto tumačenje, imajući u vidu da se njegovo ime ne pojavljuje među imenima božanstava koja su se spasila iz Ragnaröka. Osim toga, što je uistinu nerazumljivo, nazivan je i Aurukonung, “Kralj blata”. Kroz mnogo vremena najbolji umovi mučno su pokušavali odrediti moguća značenja ovih imena, ali su božanske slike i dalje ostale nedokučive.

Isto su tako enigmatični i obrisi figure poput Lodura, koji je također protagonist mita o stvaranju prvih ljudi. Svi su poznavali ulogu koju je Lodur imao ovom prigodom, dajući hladnim deblima pronađenima na obali blagotvornu toplinu koja uzdržava ljudsko tijelo. Spominjući upravo ovu epizodu, smatralo se da je on gospodar vatre u njezinoj blagotvornoj i nedestruktivnoj dimenziji. Možda se korijen ovoga povezivanja nalazi u njegovom imenu, odnosno u riječi lodern što znači “goriti”.

Iako su s obzirom na druge bogove bile poznate veće pojedinosti, ipak i oni izmiču svakom točnom katalogiziranju, gotovo kao da žele ostaviti široko sjenovito područje između sebe i ljudi. Primjerice, svi su poznavali osobine Bragija, boga valovite brade, vještog govornika koji je svojim pričama uljepšavao božanske večeri. Gotovo kao da nastoji uzurpirati “Odinov dar”, često je bio zazivan od strane pjesnika koji su u njemu vidjeli svoga zaštitnika. Nije slučajno što su pjevači čudesnih pripovijesti, punih fantastičnih događaja koji su se odigrali u osvit vremenâ, bili nazivani “Bragijevim ljudima”. Bragi je smatran bogom poezije i govorništva [1], a u Valhali je navodno sjedio do Odina kao njegov svojevrsni glasnogovornik. Ne postoje dokazi o kultu ovoga boga, vjerojatno zato što je i sam Odin smatran bogom pjesništva. Tako je čak i ime “Bragi” možda tek jedno od Odinovih brojnih imena. [2] Nije samo to nedorečeno kod Bragija. Postoje i polemike vezane za pojam bragr kojim se označava pjesništvo. Iako Snorri Sturluson u Proznoj edi kaže da je pjesništvo dobilo ime po ovom bogu [3], moglo je biti i obrnuto, tj. da je bog dobio ime prema onome što radi.

Bragi – nordijski bog pjesničke elokvencije i govorništva

Osim toga, Bragi je poznat i po tome što je, nakon Balderove smrti, jedini imao hrabrosti i iskrenosti reći Lokiju da ne može više živjeti u Asgardu nakon svega što je učinio. U ovom slučaju bog pokazuje dvije kreposti (iskrenost i čvrstu volju) koje su stari Nordijci pripisivali mudrim ljudima. Zanimljivo je spomenuti da su Bragija, usprkos njegovoj pjesničkoj elokvenciji, nazivali i “Šutljivac” pri čemu se u nordijskom načinu shvaćanja šutljivost smatrala jednom od glavnih karakteristika mudrosti. Prema tome, onaj čiji bi um bio zauzet razmišljanjem o važnim i složenim stvarima, ne bi se razbacivao nepotrebnim i suvišnim riječima. I supruga “Bradatog boga”, kako su još nazvali Bragija, lijepa Idun, bila je veoma poznata, budući da se radilo o savjesnoj čuvarici jabuka vječne mladosti i naivnoj žrtvi Lokijevog lukavstva. Međutim, iako je život u Asgardu bio pun događanja, Bragi ipak nije osobno proživljavao pustolovine, nego je samo statirao u mnogobrojnim pričama o drugim božanstvima.

Zazivan u dvobojima kao najvrsniji strijelac i skijaš, Thorov pastorak i Sifin sin, Ul (slika ispod) također je pripadao mnoštvu “čuvenih, ali nepoznatih” bogova. Oni su neosporni gospodari svojih umijeća, božanstva veoma poznata po svojim zaštitništvima, protagonisti priča čiji su zapleti izgubljeni. Ul je smatran bogom zime, te vrsnim lovcem koji je na području Idalira, “Dolinama tisovine”, lovio divljač čije je meso posluživano na božanskim trpezama. O njemu nam prije svega govori Saxo Grammaticus u svomu djelu Gesta Danorum gdje se pripovijeda kako je Ollerus (latinska verzija Ulovog imena) zauzeo Odinovo mjesto kroz deset godina kada su ostali bogovi privremeno protjerali Odina. Više nam informacija o ovom božanstvu daje Snorri Starluson u svojoj Proznoj edi koja ga smješta u božansku obitelj Asa. Prema nekim predajama, Ul je sin Egila Orvandila i božice Sif koja će kasnije, kao što je već rečeno, postati Thorova žena. Što se tiče Ulovog kulta, informacije su o tome također nedostatne, iako se može pretpostaviti da je on bio veoma star i raširen sudeći po učestalosti toponima koji u sebi sadrže njegovo ime. [4] Prema pisanim izvorima, uz figuru Ula vežu se neki apelativi poput Bogas (Bog lûka), Vedias (Bog lovac) i Onduras (Bog skija) koji nam daju jasne indikacije o njegovom karakteru. Očito je smatran veoma vještim strijelcem, tijesno povezanim sa zimskim godišnjim dobom kojega, prema nekim predajama, nitko nije mogao pobijediti na skijama. One su bile načinjene od kostiju što potvrđuje teoriju da je njegov kult veoma star, budući da je ovaj materijal, prema arheološkim istraživanjima, bio veoma raširen u predvikinškoj epohi. Druga Ulova važna karakteristika bila je njegova snaga i vještina u borbi zbog čega je često zazivan prije bitaka. Osim toga, posjedovao je i jedan prsten nad kojim su se izgovarale zakletve što je česta pojava kod mnogih antičkih božanstava. Njegova je sudbina slična sudbini Forsetija, Balderovog i Naninog sina.

Od sviju poznat po svom umijeću u razrješavanju sporova, Forseti je bio nazivan “Pomiriteljem”. Živio je u bogatom boravištu sa stupovima od blistavog zlata i krovom od sjajnog srebra o čemu svjedoče Grimnirove riječi, poema iz Starije ede:

Osim svoga nebeskog doma, on je imao boravište i u Midgardu, kraljevstvu ljudi, u koje je mogao navratiti svatko tko je imao neki problem za rješavanje ili neki spor u kojemu je trebalo presuditi. Sveprisutni bi Forseti pažljivo saslušavao slučajeve i na koncu donosio konačne presude koje su svi smatrali pravednim i nepristranim. Međutim, kako, čini se, pokazuju ove oskudne informacije, on nije živio prebogatu i fantastičnu epiku stanovnika Asgarda, gotovo kao da ga je prerana očeva smrt zatočila u zlatnom zatvoru, daleko od božanskih zbivanja. Ne spominje se ni kao sudionik u boju Ragnaröku, što stručnjaci objašnjavaju kao njegovu dosljednost, budući da se on kao bog mira uvijek zalagao za mir.

Hermod također spada u red bogova o kojima imamo tek nekoliko oskudnih informacija. Za njega se zna da je Odinov i Friggin sin lijepa izgleda koji je obavljao funkciju glasnika bogova. Zbog svoje sklonosti da se hrabro baca u bitku, stekao je nadimak Odvažni. Osim kacige i oklopa, Hermod je sa sobom uvijek nosio čarobni štap pod nazivom Gambantein. Posebno je poznat po epizodi o Balderovoj smrt kada se jedini od bogova odvažio otići u Helino kraljevstvo mrtvih i zatražiti bratov povratak među žive. Isto tako, pritisnut strahom od budućih događaja, Odin je jedne prilike naredio upravo Hermodu da opaše oružje, osedla Sleipnira i odjaše u zemlju Fin kako bi pronašao Rostiofa (Kradljivac konja), čarobnjaka koji je mogao dati odgovore na neka njegova pitanja i slutnje. Poslušavši očevo naređenje, Hermod je pohitao, ali je umjesto svoga čarobnog štapa Gambanteina ponio Odinov runski štap. U pokušaju da zaustavi Hermoda, Rostiof je zazvao mnoštvo čudovišta, ali ih je glasnik bogova neustrašivo pobijedio te je na koncu uhvatio čarobnjaka i vezao mu noge i ruke, rekavši mu da ga neće osloboditi sve dok mu ne obeća da će odgovarati na njegova pitanja. Vidjevši da nema izlaza, Rostiof se složio s time. Čim je oslobođen, čarobnjak je počeo izgovarati čarolije nakon čega se Sunce skrilo iza oblaka, nastao je potres i podigao se olujni vjetar. Pokazavši prema obzoru, Rostiof je rekao Hermodu da pogleda i bog je vidio veliku rijeku krvi kako natapa zemlju. Iznenada se pojavila jedna prelijepa žena, a odmah zatim i jedan dječak. Zapanjen, Hermod je vidio kako dječak u trenutku brzo raste i postaje odrastao muškarac naoružan lukom i strijelama. Rostiof je rekao da krv naviješta ubojstvo jednog od Odinovih sinova, ali da će on, ukoliko bude zatražio i dobio Rindinu [5] ruku koja živi u zemlji Rutena, dobiti sina koji će odrasti za nekoliko sati i osvetiti smrt njegova ubijenog sina. Hermod se odmah nakon toga vratio u Asgard i izvijestio Odina o onomu što se dogodilo. Otac se bogova utješio mišlju da će nakon što mu bude ubijen jedan sin dobiti drugoga koji će osvetiti njegovu smrt.

Na popisu ovih zaboravljenih bogova, ne nedostaju ni tragični božanski likovi koji, usprkos svome junačkom ponašanju, nisu uspjeli dobiti mjesto u prvom planu u nordijskom panteonu. Mimir, bog one posebne forme mudrosti srodne sjećanju, tipični je predstavnik ove klase uzaludno žrtvovanih bogova. U vrijeme sukoba s Vanima, on je, zajedno s Hoenirom, bio upućen neprijateljima Asa koji su mu, zbog bijesa i umorni od ovisnosti o njegovom mišljenju, odrubili glavu. Iako je Odinu, pomoću magičnih trava i pjesama, pošlo za rukom održati na životu Mimirovu glavu, on ipak nikada nije uspio steći glasovitost, mitove i obrede dostojne njegovog žrtvovanja. Ostao je tek figura u drugom planu.

Među ove slabo poznate božanske figure, od kojih će se neke pojaviti tek u vrijeme konačne bitke na koncu vremenâ ili pak neposredno nakon nje, svakako treba ubrojiti i Magnija i Modija. Obojica pripadaju obitelji Asa, s tim što je Magni plod Thorove veze s giganticom Jarnsaxom, dok Modi najvjerojatnije potječe iz bračne veze Thora i Sif. Njih su dvojica, dakle, braća po ocu. Magnijevo ime znači “Divovska snaga”, a prema nekim predajama on je bio jači čak i od svoga oca Thora, čuvenog po neizmjernoj tjelesnoj snazi. Što se tiče Modija, doslovni prijevod njegova imena bio bi “Divlja hrabrost”. Kao Thorovi sinovi, jedino su oni mogli podignuti čuveni mitski malj Mjölnir, što će do posebnog izražaja doći nakon tragične pogibije njihovog oca u konačnom obračunu s Midgarskom zmijom. Tom će prigodom, preživjevši tragične događaje svršetka svijeta, Modi i Magni iznijeti Thorov moćni malj s bojnoga polja što jasno oslikavaju i naredni stihovi iz poeme Vaftrudnirove riječi:

*

Usprkos tomu što su bili Odinovi sinovi i što su u odlučujućoj bitci protiv zlih stanovnika Muspelheima igrali veoma važnu ulogu, Vidar i Ali ili Vali (nije točno poznato njegovo ime) ostali su zatočenici tajanstvenosti koja ih je okruživala. Kao sin vrhovnog boga Odina i gigantice Grid, za Vidara se smatralo da je među bogovima drugi po snazi, odmah iza svoga polubrata Thora. Opisuje ga se kao izuzetno tihog i pouzdanog boga. Gotovo kao poslanik više sile samim bogovima, Vidar će se pojaviti u konačnom obračunu protiv sila zla i svojom će moćnom cipelom ogromnih dimenzija oboriti vuka Fenrira, zvijer koja će ubiti njegovog oca. Naime, zahvaljujući upravo svojim cipelama načinjenima od komadića kože što ih ljudi odsijecaju sa svoje obuće, Vidaru će poći za rukom nogom pritisnuti donju čeljust vuka te rukom uhvatiti njegovu gornju čeljust i razderati ga. Prema drugoj verziji koja potječe iz poeme Viđenje proročice iz Starije ede, Vidar je usmrtio čudovišnoga vuka tako što mu je zabio mač posred srca. Nakon propasti svijeta, bit će jedan od nekoliko preživjelih koji će živjeti u novome svijetu. Istovremeno, Vali, drugi tajanstveni Odinov sin iz njegove veze s Rind, ubit će slijepog Hodera, osvetivši na taj način Balderovu smrt. Međutim, izuzev ovih pothvata različite vrijednosti i značenja, ova dvojica braće ne javljaju se ni u kojoj drugoj pripovijesti, tonući tako, zajedno s drugim “bogovima bez povijesti”, u magle komentatorskih pretpostavki.

______________________

---

[1] Bragi je smatran i bogom epskih poema, posebice Beowulfove epopeje, najveće nordijske ikad napisane poeme, koja se i danas proučava u mnogim nordijskim zemljama.

[2] Treba spomenuti i prvog poznatog skalda Bragija Bodasona zbog čijega imena neki znanstvenici smatraju da su bog i pjesnik ista osoba, odnosno da je nastao svojevrsni kult stvarne osobe, a predaja ga je postupno smjestila još dalje u prošlost, u vrijeme pretkršćanskih bogova.

[3] “On zna najviše od sviju o pjesništvu i po njemu se ono zove bragr.”

[4] Ulovo se ime javlja i u mnogim skaldskim kenningarima (retoričkim figurama odnosno metaforama veoma često korištenima u nordijskoj književnoj tradiciji). Tako se ratnika običavalo nazivati “Ulom bitke” ili “Ulom božanstava bitke”, dok se pjesnika definiralo “Ulom poezije” čime se željela istaknuti nečija izuzetna vještina u nekim umijećima.

[5] Figura Valijeve majke Rind različito se prikazuje u pojedinim predajama, tako da se nekad javlja kao gigantica, nekad kao božica, a nekad i kao ljudska princeza. Primjerice, autor Saxo Grammaticus u svom djelu Gesta Danorum o njoj govori kao kćerki kralja Rutena koju je Odin zaveo u liku žene liječnice Wechae. Naime, kada se Rind razboljela Odin je izjavio da posjeduje lijek pomoću kojega će je izliječiti. Međutim, kada joj je dao taj lijek, on je kod nje proizveo nasilnu reakciju. Tada je Odin savjetovao kralju da je vežu za njezin krevet što je potom iskoristio kako bi je silovao. Tako je rođen Vali, poznat i pod imenom Bous, koji će kasnije osvetiti Balderovu smrt.