Supruge nordijskih bogova

Prognane u svoju ulogu supruga, nordijske božice, osim nekih izuzetaka, nikada osobno ne proživljavaju svoje pustolovine, nego su osuđene da ostanu u drugom planu, prepuštajući širok prostor muškarcima kao glavnim protagonistima. Pa ipak, dajući ritam raznim fazama životnog ciklusa, ženska su božanstva zazivana u najrazličitijim prilikama, dokumentirajući na taj način svoju višestranu i veoma raširenu prisutnost. Nažalost, oskudna mitološka uporišta u najvećem broju slučajeva ne dopuštaju skicirati točan okvir njihovih simboličnih sfera.

Tko je dočekivao Thora kada se umoran i gladan vraćao sa svojih izleta u zemlju gigantâ? Tko je uveseljavao večeri prelijepog Freya? Tko je podnosio svakodnevna Lokijeva nedjela? Ova pitanja, nastala iz prirodne radoznalosti, omogućila su antičkim pripovjedačima mitskih događaja da skinu veo anonimnosti koji je pokrivao družice bogova. Međutim, oslanjajući se na arhaične predaje koje su im prenijeli njihovi oci, oni su mogli ponuditi samo oskudne detalje pa su nordijske božice u konačnici ipak ostajale nepoznate.

Iz zbirke nordijskih mitova i razmišljanja o njima Svijet nordijskih mitova, koju je priredio Miroslav Jurešić. Ovo je 27. tekst

Znalo se da je “dobri bog” Thor imao za suprugu privlačnu Sif koja je bila poznata po svojim plavim uvojcima. Boja njezine kose bila je slika blistavog prizora zrelih klasova pozlaćenih sunčevom svjetlošću, koje je božica štitila i omogućavala njihov plodan rast. Smatralo se da je, poslije Freye, Sif bila najljepša među nordijskim božicama. Što se tiče njezine funkcionalne uloge, pod njezinom su zaštitom bila prije svega polja i usjevi, a moguće je da je određeni utjecaj imala na sudbinu.

S više su pojedinosti obogaćene priče o Skadi (Ondurgud ili Ondurdis što znači “božica skija”), Njordovoj supruzi. Same okolnosti njezinog braka s gospodarom brodova postale su poslovične. Inače, Skadi je poznata kao gospodarica zime i božica lova, jer lovi zvijeri na krpljama lukom i strijelom po čemu je jako slična bogu Ulu. [1] Njoj su se obraćali za pomoć posebno lovci na vukove kada bi za vrijeme zimske studeni morali ići u lov.

Skadi – nordijska božica lova i zime

Prema nordijskim predajama, Skadin brak s Njordom nije dugo potrajao, budući da je ona željela stanovati u gorovitim predjelima koji su pripadali njezinom ocu, na brdu Trimheimu, dok je Njord volio obitavati pokraj mora, u svome dvoru Noatunu. U početku su pokušali živjeti devet noći u Trimheimu, a potom devet noći u Noatunu, no nakon devet noći na brdu, Njord je rekao sljedeće:

Na što Skadi odgovara:

I tako je Skadi otišla u svoj rodni dom gdje je mnogo skijala i lovila životinje lukom i strijelom, o čemu Grimnirove riječi, poema iz Prozne ede, govori ovako:

Skadin se lik javlja i u epizodi koja opisuje kažnjavanje boga Lokija zbog ubojstva prelijepog i nevinog Odinovog sina Baldera. Upravo je ona nad prognanim i osuđenim bogom laži postavila zmiju čiji je otrov neprestano kapao na njegovo tijelo nanoseći mu nepodnošljivu bol. Prema predaji, odazvat će se na zvuk Heimdallovog roga na koncu vremenâ i stati na stranu bogova, te će se sukobiti sa Surtom, gospodarom ognjenih gigantâ. Smrtno ranjena njegovim plamenim mačem, gorska će gospodarica svoj posljednji pogled upraviti prema rodnim planinama pokrivenima snijegom i sjetiti se kako je njima nekada slobodno i divlje lutala.

Kao svoju bračnu družicu Frey (Ljubavnik) izabrao je lijepu djevojku imenom Gerd, kćer giganta Gimira i Aurbode. Međutim, o njoj, kao predmetu izvjesnih ženskih zavisti, ništa ne znamo osim da je bila nenadmašne ljepote, što je bio izvor Freyove zadivljenosti i razlog njezine ekstatične otmice. Prema nekim predajama, prelijepa je Gerd ustvari bila samo dio dobro smišljene zavjere uperene protiv Freya, kojom su giganti željeli da se ovaj bog plodnosti zaljubi u nju kako bi zauzvrat mogli doći do njegovog mača i na taj način osigurati svoju pobjedu u konačnoj bitci u sumrak vremenâ. Bilo kako bilo, Gerd se na koncu udala za Freya i s njime dobila sina kojemu je nadjenuto ime Fjolner.

Čak i zli Loki, biće koje je zbog više razloga zasluživalo prijezir, mogao je računati na nježnu odanost svoje supruge Sigin čije ime znači “Pobjeda”. Upravo će mu ona pomoći da izbjegne užasne muke, tako što će strpljivo i konstantno skupljati u jednu drvenu posudu zmijske kapi otrova koje su mu padale na lice kao božanska kazna za njegov zločin. Poznata je i pod nazivom “Dječji most” vjerojatno zbog toga što se veoma mlada udala za Lokija s kojim je dobila dvojicu sinova Narfija i Valija. Nije poznato potječe li Sigin iz obitelji Asa, Vana ili pak pripada rasi gigantâ. Neke varijante njezinog imena, poput Sigun ili Siguna, i danas se koriste u nekim nordijskim zemljama, primjerice Islandu. Simbol je neupitne odanosti.

Loki i Sigin

Idun, čuvarica jabuka vječne mladosti, druga je stanovnica Asgarda koja je igrala veoma važnu ulogu u životima svih bogova, ali čije su specifične osobine ostale nepoznate. Ako se ima na umu da nordijska božanstva nisu posjedovala besmrtnost u strogom smislu riječi, nego tek izuzetne sposobnosti i moći, te da su Idunine jabuke bile izvor iz kojeg su crpili svoju vječnu mladost, tada je sasvim jasno koliko je bila važna njezina funkcija. O njoj se zna samo da je bila supruga bradatog Bragija, boga pjesničke elokvencije, te da je jedanput bila žrtva Lokijevog lukavog umijeća pri čemu je bila zarobljena od strane giganta koji joj je oduzeo čarobne jabuke. Ona je na koncu ipak oslobođena, a magični su plodovi vraćeni, zahvaljujući prije svega Lokiju koji je i skrivio njezino zarobljeništvo. Zbog ove njezine funkcije, smatra se božicom obnavljanja.

Božica Idun kao čuvarica jabuka vječne mladosti

Najtužnija je sudbina nesumnjivo zadesila Nanu, Nepovu kćer i nesretnu suprugu Baldera Lijepog. Ona potječe iz roda disira. Jedina njezina pojava na mitskoj pozornici povezana je s tragičnom smrću njezinog muža. Odlazak ljubljenog supruga bacio ju je u neutješnu žalost koja joj je slomila srce. Tada je Nana odlučila podijeliti s Balderom oganj iste pogrebne lomače, prateći ga u kraljevstvo tame.

Samo u lingvističkim invencijama pjesnika, kao jedinih poznavatelja arkanskih priča, moguće je otkriti tragove mnoštva božica, iščezavajućih figura poznatih samo po njihovim epitetima. Tako se u poetskoj usporedbi “leti kao Gna” krije neko enigmatsko božanstvo u vječnom lutanju po svijetu u pratnji svog letećeg konja Hofvarpnira (Hitrogalop). Postoji i predaja prema kojoj je Gna bila sluškinja božice Frigge u čije je ime obavljala poslove na drugom svijetu. Navedeni se izraz koristio u pjesmama posvećenima legendarnim junacima za označavanje neke osobito brze osobe. Osim toga, mudraci su često običavali upotrebljavati izraz “Snotini rođaci” po imenu jedne božice mudrosti čije karakteristike ili pothvati nisu došli do nas. Zatim se spominjala i Sin koja se zazivala i na sudištima gdje je bila zaštitnica optuženih, a izgovaranje njezinog imena značilo je želju da se proglasi vlastita nevinost. “Vidi Vorinim očima” izgovaralo bi se za neku veoma mudru ženu. Radilo se o božici uvijek željnoj novih spoznaja i obogaćenja svoje već ionako neograničene kulture.

Drugačije naravi bila je Var, božica koja je predsjedala zakletvama i sporazumima između muškaraca i žena, strogo kažnjavajući krivokletnike. Upravo zbog isticanja ove njezine funkcije, zakletve su nazivane “Varinim molbama”. Kao posrednica volje uzvišenog nebeskog para Odina i Frigge, Lofn je, uvažavajući razloge ljubavi, davala pristanak za one predbračne odnose koji su bili zabranjeni ili osuđivani. Pred “svršenim činom” ona je davala svoj pristanak, pothranjujući tako i jednu igru riječima jer je ime Lofn značilo upravo “dopuštenje”. Osim nje, ljubavnici su se obraćali i Siofn [2], tajanstvenoj božici koja je odvraćala ljubavnike od svakodnevnih briga i usmjeravala njihove misli isključivo na razmjenu nježnosti.

Božica Gefjun sa svoja četiri sina pretvorena u volove

U red ovih božica ubraja se i Gefjun koja je pripadala božanskoj obitelji Asa. O njoj nam je sačuvan jedan mit koji na sebi svojstven način objašnjava nastanak švedskog jezera Mälarena. Naime, prema predaji, prerušena u skitnicu, Gefjun je zabavljala švedskog kralja Gilfija koji joj je za nagradu obećao dati svu zemlju koju uspije uzorati s četiri vola za jedan dan i jednu noć. Posluživši se lukavstvom, božica je svoja četiri sina, koja je dobila s jednim gigantom, pretvorila u četiri vola i upregla ih u plug te je, pomoću njihove izuzetne snage, uspjela napraviti ogromnu rupu koju je zatim ispunila morskom vodom čime je formirano spomenuto švedsko jezero. Što se tiče iskopane zemlje, nju je prenijela na zapad, u blizinu Danske, gdje je načinila otok Sjaelland koji ima isti broj rtova i zaljeva koliko i jezero Mälaren. Prema drugim izvorima, Gefjun je ovaj pothvat realizirala na nalog boga Odina nakon čega se udala za njegovog sina Skjolda s kojim je otišla živjeti u naselje Hleid na otoku Sjaellandu. U Lokijevim optužbama, istoimeni bog prijevare i laži optužuje Gefjun da se podala nekom “bijelom mladiću” u zamjenu za dragulj. Naprotiv, Snorri Starluson sa svoje strane, u pomalo zlokobnim tonovima, ustvrđuje da je Gefjun djevica kojoj su se obraćale isključivo žene umrle netaknute od muškarca čija je sudbina bila da postanu njezine sluškinje u vječnoj i nevinoj samoći. Njezino se ime možda može povezati sa staronordijskim glagolom gefa što znači “darovati” pa bi se Gefjun donekle mogla približiti božici Freyi koju se često naziva Gefn (Darovateljica). Štoviše, postoje neki autori koji u njoj vide dansku inačicu same Freye. U svakom slučaju, mit o oranju svakako ukazuje na realnu mogućnost da je Gefjun bila božica poljoprivrede i plodnosti.

O Eir, drugoj božici spomenutoj u oskudnim pjesničkim aluzijama, zna se samo da je bila najbolja od liječnika, ali nisu poznata njezina čudesna ozdravljenja ili izliječenja. Zbog njezine vještine u odabiru mrtvih i njihovom ponovnom oživljavanju, vjerovalo se da je i jedna od valkira. Pripisuju joj se svi darovi liječničkog umijeća, a posebice poznavanje ljekovitih trava. Smatralo se da može oživljavati mrtve. Prema predaji, jedna je od božica koje obitavaju na planini Lifja. Bila je Friggina dobra prijateljica te je spomenuta kao jedna od njezinih dvanaest pratiteljki. Kao vrsna liječnica, Eir je smatrana zaštitnicom svih onih koji se bave liječenjem. Na poseban je način bila naklona prema ženama koje su joj se obraćale te je samo njima povjeravala svoje tajne tehnike. Stoga su se u nordijskom društvu isključivo žene mogle baviti liječenjem. Na koncu, s loše prikrivenom zlobom, pripovijedalo se i o jednoj božici koja je svakog jutra pila s Odinom, dijeleći s njime fino izrađene zlatne pehare napunjene svetom medovinom. Saga ili “Govornik proročanstva”, kako se zvala jutarnja družica vrhovnog boga Odina, živjela je u Sokvabeku i čini se da nije imala drugih zanimanja. Možda je bila samo jedna od mnogobrojnih ljubavnica oca bogova ili tek jedan od mnogih Frigginih aspekata.

Veoma važnu ulogu u okviru nordijske mitološke tradicije svakako ima i Jord ili Majka Zemlja. Unatoč tomu što se o njoj ne govori u edskim mitovima ili pripovijestima, ona je nedvojbeno bila smatrana veoma važnom božicom. Kao potkrepu ovoj tvrdnji možemo navesti činjenicu da su svi drevni obredi u sebe nezaobilazno uključivali i prinošenje piva ili medovine Majci Zemlji, odnosno žrtvu ljevanicu kojom se davalo Zemlji ono što je ona darivala ljudima. Prema mitskim pripovijestima, Jord je bila Thorova majka i stoga povezana s Odinom, iako nikada nije imenovana kao njegova supruga. Razlog tomu leži možda u činjenici što su općenito božanstva plodnosti poglavito promatrana kao ljubavnici, odnosno kroz čisto seksualnu prizmu, dok je institucionalna uloga supruge pripisivana drugim modelima. Moguće je da su u pradavna vremena postojali posebni obredi koji su predviđali ritualno združivanje vođe sa šamankom ili svećenicom što je možda klasično sjedinjenje muškog ratničkog boga s ženskim božanstvom mudrosti i čarobnjačkih umijeća. [3]

Kao zaključak možemo ustvrditi da su ženska božanstva imala veoma važne uloge u nordijskom panteonu kao što su je, uostalom, općenito imale žene u nordijskom društvu. Nažalost, ove su uloge vremenom bile ograničene i potisnute s dolaskom kršćanstva i početkom procesa promjene mentaliteta što se otprilike vremenski smješta u XIII. stoljeće.

________________________

---

[1] Postoje tumačenja po kojima je Skadi u početku bila božica lova i time parirala božicama Frigg i Freyi, no s vremenom je njezina popularnost, a time i uloga postajala sve manja. Njezino se ime često pojavljuje u skandinavskim toponimima, posebice kao korijen naziva Skandinavije i Skandinavskoga poluotoka. Čini se ipak da je riječ o pučkoj etimologiji. Njezinim je imenom nazvan Skadi, jedan od Saturnovih prirodnih satelita iz tzv. nordijske grupe.

[2] Snorri Starluson povezuje ime božice Siofn sa staronordijskom imenicom sjafni što znači “ljubav”, iako je vjerojatnije da se ono može povezati ili s imenicom safi (životni sok) ili sefi (srodnik).

[3] U irskoj keltskoj tradiciji postojalo je obredno združivanje kralja s irskom zemljom što je možda bila ustaljena praksa i kod nordijskih naroda.