Tada se Jones zaprepaštenim učenicima obratio sljedećim riječima: „Nema nikakvog omladinskog nacionalnoga pokreta. Iskorišteni ste. Izmanipulirani. Sada niste ni bolji ni gori nego ti Nijemci nacisti o kojima smo učili. Dali bismo svoju slobodu za mogućnost da budemo posebni. Mislili ste da ste posebni. Posebniji od ljudi izvan ove dvorane. Prodali ste vlastitu slobodu za udobnost discipline i superiornosti. Prihvatili ste volju skupine ispred vlastitih uvjerenja neovisno o tome koga ćete povrijediti. Što ste mislili kamo idete? Koliko daleko biste otišli? Pogledajte svoju budućnost na televiziji. Svi bismo mi bili dobri nacisti. Odjenuli bismo odore i okretali glave. Pustili bi da odvode naše prijatelje i susjede. Čak ih i sami zatvarali.“


Krug je zatvoren, pitanje s početka priče o razlozima negiranja odgovornosti u nacizmu od strane većine prosječnih Nijemaca je bilo odgovoreno. „I vama će biti neugodna činjenica što ste bili dio ovakvoga pokreta. To ćete poricati, no usprkos tome sada ste naučili kako smo svi odgovorni za svoje postupke. Morate propitati svoje postupke umjesto da slijepo slijedite vođu. Nemojte dopustiti, do kraja svojega života, da volja grupe preuzme vašu.“ Uplakani učenici su se razišli. Gruba, ali za budućnost korisna lekcija je naučena.


Pet dana eksperimenta je bilo dovoljno da inače fina i dobro odgojena djeca postanu pravi mali nacisti, odbace sva uvjerenja i razmišljanja o dobru i zlu i da se podlože autoritativnoj figuri, privučeni obećanjima o vlastitoj posebnosti i pišljivom nagradom u vidu odlične ocjene. Da se eksperiment kojim slučajem nastavio, možda bi bilo i stvarnih žrtava „Trećeg vala“. Učitelj Jones je na kraju dobio otkaz zbog svog eksperimenta koji nije bio predviđen nastavnim planom i programom.


Jedna važna pouka ovog eksperimenta je da najveća zla i najzlokobnije totalitarne sustave u povijesti nisu stvorili monstrumi ili određene, za zlo predisponirane, rase, nacionalnosti ili društvene klase. Učenici iz Palo Alta su sasvim prosječan uzorak omladine svojeg vremena, klasno, rasno, po navikama i interesima sasvim šarolik. Obični učenici, da ne mogu biti običniji. Najveća zla u povijesti čovječanstva počinili su upravo takvi obični, najobičniji ljudi koji nisu razmišljali svojom glavom, nego su krenuli putem konformizma, imitacije mase, nepropitivanja naredbi, naivnog posluha. Potrebno je samo da se poklope određene povijesne okolnosti (kriza i nesigurnost; karizmatični vođa; obećanje bolje budućnosti; rast utjecaja i moći) i do jučer obični ljudi mogu za pet dana, poput djece iz Palo Alta, postati fanatični totalitaristi. Kad se gore opisani koktel povijesnih okolnosti zamiješa, onda logično slijede obeshrabrivanje otvorene rasprave, ušutkavanje drugačijih glasova, upiranje prstom u vanjske neprijatelje i domaće žrtvene jarce, održavanje kvazizajedništva poticanjem paranoje i straha, rigidna pravila ponašanja, elitistički arogantni stavovi, nadzor svih na svima, politički program koji uključuje mitološke elemente, simboli, zastave, krilatice, uniforme…


slute5w3566


Najveći krivac unutar ljudske prirode za uspjeh „Trećeg vala“ i njemu sličnih pojava po spisateljici Nataliji Princi je sklonost nekritičkom posluhu: “U povijesti čovječanstva najviše neljudskih djela i zločina počinjeno je zbog posluha. Više zlodjela počinjeno je u ime posluha nego zbog svih sedam glavnih grijeha zajedno. Današnje društvo najviše uništava poslušna masa ljudi koji se klate na vjetru pogleda uprta u neodređenu smjeru. Čekaju vođu ili pastira kako bi mu dobrovoljno predali u ruke svoje žive i svoje sudbine, kao i živote i sudbine svoje djece.“ Norveški filozof Lars Svendsen u knjizi „Filozofija zla“ piše kako su „najveće zločine učinjene pod Hitlerovim, Staljinovim, Maovim, Pol Potovim i drugim vodstvom, učinili obični ljudi, a ne sadisti i predstavnici demonskog zla. Veliki dio čuvara u konc-logorima i logorima smrti postavljen je na to mjesto samo zato što su bili poslušni u običnoj vojnoj službi. Većina čuvara se sastojala od karijerista, idealista i prije svega konformista, koji su radili što i ostali, bez zauzimanja samostalnog stava prema moralnom statusu postupaka. Ukratko, to su bili obični ljudi koji su činili najveće moguće zlo.“


Premda je eksperiment u Palo Altu završen, „Treći val“ nije prestao. Iako ga nisu nastavili posramljeni učenici srednje škole Cubberly High School, „Treći val“ je preživio u svim tadašnjim i kasnijim pokretima i političkim eksperimentima s totalitarnim oznakama. Udar „Trećeg vala“ osjetili su i prostori Balkana. Poput sudbine učenika u Palo Altu koji su preko noći prihvatili totalitarne navike ponašanja i djelovanja, tako su i stanovnici bivše južnoslavenske državne zajednice preko noći formirali nekoliko novih totalitarizama od strvine zajedničkog totalitarizma u kojem su dotada svi živjeli. No, za razliku od razreda u Palo Altu, kod nas otrežnjujući petak i kraj eksperimenta još nije došao. Četvrtak sa svojim lažnim obećanjima o promjenama nabolje se dramatično odužio.

  

Eksperiment u Palo Altu u vrijeme kad se dogodio nije dobro dokumentiran. Zabilježen je tek u školskim studentskim novinama „The Cubberley Catamount“. Tek je sam Jones 8-9 godina kasnije napisao opširniji tekst o rezultatima eksperimentima, u kojem ovaj eksperiment opisuje kao „jedan od najstrašnijih doživljaja koje je iskusio u učionici“. Tek kasnije je događaj i prozno oblikovan u romanu Mortona Rhuea „The Wave“, te u istoimenom američkom filmu iz 1981. Kreativan remake ovog filma je uradio Dennis Gansel 2008. pod nazivom „Die Welle“ (spisateljica Kerstin Winter je potom napisala istoimeni roman). Pokazatelj naprednosti njemačkog društva u ophođenju s vlastitom lošom prošlošću pokazuje činjenica da su sve spomenute obrade eksperimenta u Palo Altu ušle u obvezan školski program u Njemačkoj i Austriji.


No, što da se radi s društvima koja imaju goru prošlost, a i dalje su nesposobna za bilo kakvo ispravno sučeljavanje s tom prošlošću? Što da se radi s eks-jugoslavenskim društvima u kojima je tijeku „divovski remake Jonesova eksperimenta“ (M. Lasić, 2008.)? Nikakva utjeha nije spoznaja da je neočekivano brz pad u totalitarizam moguć i u demokratskim i kulturno razvijenijim društvima. Dok npr. Nijemci u svom obrazovnom sustavu rade sve da se oporave od svoje gore prošlosti, kako se u bh. obrazovnim sustavima ophodi s gorom prošlošću, opisao sam u dvodijelnom tekstu „Natjecanje za izbor najglupljeg citata iz školskih udžbenika“. Što možemo očekivati od generacija koje izlaze iz trenutnog bh. obrazovnog sustava, stoljećima kontinuirano formiranog u duhu „Trećeg vala“ (možda bi u našem kontekstu doduše prikladnija bila metafora tri vala koji se konstantno sudaraju)?


Na pitanja profesora Jonesa „Što ste mislili kamo idete? Koliko daleko biste otišli?“ pripadnici „Trećeg vala“ na prostorima bivše Jugoslavije dali su zastrašujući odgovor. S obzirom da eksperiment još uvijek traje i da je metastazirao u sve pore društvenog sustava, nad budućnošću ovih prostora zlokobno lebde ova dva Jonesova pitanja s mogućim zabrinjavajućim ishodima.

 

Marijan Oršolić

Prometej.ba | 27.05.2014.


„Treći val“: O posljedicama neupitnog posluha autoritetima #1