Pozornica na kojoj se dogodio „Treći val“ smještena je u travanj turbulentne godine 1967, u kojoj na glazbenoj pozornici vladaju Doorsi, Jimi Hendrix, Pink Floyd i Beatlesi (s albumom Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band), počinju planovi za prvu misiju na Mjesec, bujaju duge kose i razni anti-autoritarni i anti-konformistički pokreti i protesti protiv nuklearnih pokusa, pobješnjelog vijetnamskog rata, godine u kojoj je pogubljen Che Guevarra, u kojoj je neki dan preminuli Gabriel Garcija Marquez objavio slavni roman „Sto godina samoće“. Početkom tog travnja u kalifornijskom gradiću Palo Altu, blizu San Francisca u kojem su u to vrijeme održani masovni protesti protiv krvoprolića u Vijetnamu, profesor povijesti i trener košarkaške momčadi Ron Jones, mlad profesor pun energije, entuzijazma i inovativnih metodičkih pristupa, omiljen među učenicima, u srednjoj je školi Cubberly High School držao predavanje o nacizmu.


U pola predavanja prekida ga jedna zbunjena učenica s pitanjima kako to da su njemački građani dopustili članovima nacističke stranke da ubiju milijune Židova i ostalih građana koji su se smatrali nepoželjnima. “Kako su Nijemci mogli tvrditi da nisu ništa znali o progonu Židova? Kako su mogli stanovnici sela, namještenici na željeznici, učitelji, liječnici tvrditi da nisu ništa znali o užasu koncentracijskih logora?” Ron Jones nije znao kako odgovoriti na pitanje učenice. Dodatno ga je zaintrigirala komentar jednog učenika da „se takvo nešto /nacizam, op.a./ kod nas ne bi moglo dogoditi“. Potaknut ovim satom, Jones počinje intenzivno proučavati dokumentarnu građu iz razdoblja nacizma. Odlučuje provesti jednodnevni eksperiment s ciljem utvrđivanja koliko su njegovi učenici spremni prihvatiti osnove totalitarnog mišljenja i ponašanja.

 

ron jones_third_wave


Počelo je u ponedjeljak. Na početku sata Jones je posložio stolce i klupe u savršeno ravne redove i nakon ulaska djece u razred upitao ih je žele li sudjelovati u eksperimentu u kojemu bi ih pokušao podučiti kako postići moć i uspjeh. Kako o moći i uspjehu maštaju svi ljudi, učenici su se složili sudjelovati u eksperimentu. Obećana nagrada za aktivno sudjelovanje u eksperimentu bile su dobre ocjene. Eksperiment je Jones započeo intenzivnim uvježbavanjem učenika jednostavnim mehaničkim radnjama koje su se što češće ponavljale. Govorio je učenicima o prednostima discipline, kako se superiorne mentalne i fizičke osobine mogu steći fizičkim naporom. Tada je uveo strogu disciplinu i nametnuo se kao snažna autoritarna figura u razredu, nazvao se vođom i pojasnio kako vođu uvijek treba bespogovorno slušati. Sljedeći korak bilo je usvajanje reducirane komunikacije između učenika i učitelja u obliku jasnih i kratkih odgovora koji neće sadržavati više od tri riječi, s tim da svako obraćanje učitelju treba početi s Mr. Jones. Na kraju dana, prilikom evaluacije, učenici su bili oduševljeni dramatičnim poboljšanjem radne atmosfere i njihove koncentracije. Jonesa je, međutim, kako kasnije svjedoči, brinulo pitanje zašto su učenici tako lako prihvatili autoritet koji im je on nametnuo. Gdje su nestali njihov uobičajeni otpor i propitivanje svakog postupka?


Drugi dan eksperimenta nije bio predviđen, ali desio se spontano. Na Jonesovo iznenađenje, učenici su ga dočekali u postrojeni. Umjesto predviđenog predavanja o Japanu, Jones, iznenađen brzinom konformizma svojih učenika, nastavlja eksperiment. Na školskoj tabli ispisuje velikim slovima “Snaga kroz disciplinu” i “Snaga kroz zajedništvo”. Kasnije će ovome dodati još “Snaga kroz akciju“ i „Snaga kroz ponos“ i tako kreirati moto pokreta koji je nazvao „Treći val“. Jones je naziv obrazložio kratkom i jednostavnom usporedbom kako je treći u seriji valova uvijek najjači, te da je val metafora promjena. Prema pomorskoj verziji, najjači je svaki deveti val, ali ovdje je bila aluzija na Treći Reich, koju učenici nisu prepoznali. Čak je i službeni pozdrav novog pokreta, energični pozdrav uzdignutom šakom, sličan kretanju vala, ali i vojnom salutiranju, bio sličan onome nacističkome, ali učenici ni to nisu primijetili. Jones je učenicima tendenciozno ukazao na velike prednosti u pripadnosti skupini i poželjnosti sudjelovanja u nečemu većem od samoga pojedinca. Govorio je o vjeri u zajedništvo, toliko snažnoj da ćemo za njega učiniti sve da ga očuvamo, zaštitimo i proširimo.


Sljedećeg dana profesor na tabli ispisuje novu krilaticu „Snaga kroz akciju“, tumačeći kako je akcija sljedeći preduvjet za uspjeh. Uslijedila je podjela zadataka. Jedni su bili zaduženi za popis svih članova pokreta, drugi su novačili nove članove, treći su osmišljavali promidžbene materijale, članske iskaznice i crne oznake sa znakom pokreta vala koje će članovi nositi na nadlaktici. Ubrzo su napravljene i podijeljene članske iskaznice. Prilikom podjele iskaznica učitelj Jones je naglasio kako tri iskaznice imaju posebnu oznaku „crveno X“ koja posjednika pretvara u „čuvara“ sa specijalnim ovlastima nadzora drugih članova stranke. „Čuvari“ imaju zadaću i prijaviti sve članove stranke koji ne poštuju stranačka pravila. Vjerovali ili ne, djeca su počela uhoditi jedni druge, zapisivati s kim se tko druži ili viđa, te da li salutira na pravi način ili ne. Uskoro su „čuvari“ počeli svoje zabilješke čitati javno pred razredom i prozvani bi, uz osudu cijelog razreda, bili upućeni na izdržavanje „kazne“ u obližnju knjižnicu, zamišljeni privremeni „pritvor“. A jedina moguća, od prof. Jonesa obećana nagrada za što aktivnije sudjelovanje u eksperimentu bila je dobra ocjena. Jonesa je neugodno iznenadila spremnost sve većeg broja članova pokreta da prijave čak i bilo kakvo kritičko očitovanje o radu pokreta od strane kolega. Svjedoči da mu je dvadeset studenata prijavilo kako „Alan nije ozdravio, a Georgine je pričala kritično o našem eksperimentu“.


clipwaveclass


Na početku trećeg dana je od početnih 30 ljudi već bilo 43 članova. Naime, salutiranje učenika na školskim hodnicima izazvalo je znatiželju ostalih učenika u školi koji su čak napuštali predavanja iz drugih predmeta, koja su imali prema rasporedu, u želji da se pridruže „pokretu“. Na kraju trećeg dana broj članova je narastao na čak 200, nakon akcija novačenja od strane prvotnih članova. No, duh pokreta nije zahvatio samo učenike, nego i cijelu školu. Jones opisuje kako ga je ravnatelj sa smiješkom na licu pozdravio pozdravom „Trećeg vala“. U njegovom su izvješću i bilješke kako su se tri najpametnije djevojke u razredu najslabije snašle u pokretu, te kako ga je razočarao i stav jednog rabina. Naime, neke su djevojčice prijavile roditeljima što se događa u školi, roditelji su prijavili rabinu, rabin nazvao učitelja i umjesto kritičnosti ili skeptičnosti prema eksperimentu, bio je oduševljen i zadovoljan objašnjenjem kako se radi „o studiji njemačke psihologije za vrijeme nacizma“. Jones priča kako je tada zamislio mnoge vjerske službenike koji nisu adekvatno reagirali na širenje nacizma u Njemačkoj. Počeo je čak i bullying studenata koji nisu prihvaćali eksperiment i pravila pokreta.


Poseban odlomak izvještaja o eksperimentu Jones posvećuje Robertu, koji je bio priprost klinac i imao vrlo malo akademskih vještina i nikad nije bio problematično dijete ni u školi ni kod kuće. No to je dotad nevidljivo dijete pokazivalo najžešću odlučnost i upornost u širenju pokreta. „Treći val“ je promovirao Roberta u jedno od najpoznatije djece u školi. Jednu večer se upravo Robert ponudio da bude tjelesni čuvar gospodinu Jonesu, da se ovome „ne bi nešto dogodilo“. Jones ga je prihvatio za tjelesnog čuvara. Ovaj ga je slijedio u stopu na svako moguće mjesto u školi. Čak i u zbornicu, gdje su ga upozorili da je tu pristup učenicima zabranjen. On je na to odgovorio da on nije učenik, nego tjelesni čuvar. Primjer Roberta podsjeća me na mnoge primjere prosječnih ljudi, kasnijih ratnih profitera, obavještajaca, vojnih i partijskih dužnosnika, koji su u ratovima i totalitarnim režimima spremno prepoznali priliku da konačno iskoče iz prosječnosti, da budu „netko i nešto“. U pamet mi dolaze riječi suludog generala Bethlehema iz postapokaliptičnog filma „Poštar“, koji kaže otprilike ovako: „Znaš li ti što sam ja bio prije rata? Misliš da sam bio u vojski? Bio sam obični prodavač kopirnih uređaja.”


Čitajući Jonesov izvještaj o brzom etabliranju totalitarističkog (ne)mišljenja i ponašanja među učenicima, mene je uznemirila pomisao što bi bilo da su učenici saznali da ih Jones obmanjuje a da im on to prethodno nije rekao? Možda bi i njega proglasili potajnim protivnikom „narodne borbe“, „kolaboracionistom neprijatelja“, izabrali novog vođu, te sami nastavili pokret? Jones je tada shvatio da je vrag odnio šalu i odlučio se na radikalan potez.


U četvrtak ujutro rekao je učenicima kako sve ovo i nije bio eksperiment, nego vježba za stvarni politički pokret koji će ukinuti demokraciju i vladavinu dviju vodećih političkih stranaka koje se nisu pokazale sposobnima voditi zemlju. Selekcijom je odabrano tisuću sličnih skupina diljem SAD-a, koje će se sutradan okupiti za poslijepodnevnoga skupa kad će im se obratiti njihov veliki vođa i predstaviti „Treći val“ široj javnosti. „Ako smo mogli promijeniti način na koji funkcionira ova škola, možemo promijeniti i način na koji funkcioniraju tvornice, trgovine, univerziteti i druge institucije. Vi ste grupa mladih ljudi izabrana za ovaj cilj.“, rekao je oduševljenim učenicima. Jones piše kako je pomislio da će učenici tada posumnjati da je sve farsa, da će se nasmijati i odustati od pokreta, no to se nije dogodilo.


Što je učenicima poručio Veliki Vođa, kako je do današnjih dana nastavljeno djelovanje pokreta „Treći val“, i kakva je uloga „Trećeg vala“ u Bosni i Hercegovini, saznajte u sljedećem nastavku.


Marijan Oršolić

Prometej.ba | 15.05.2014.