Povodom druge godišnjice smrti Amosa Oza (1939-2018)

Postoje pisci koji nemaju potrebu za riječima niti za predstavljanjima. Njihova slava im prethodi ili jednostavnije, remek-djela koja su napisali govore za njih. Amos Oz je jedan od njih, toliko da ga smatraju jednom od okosnica izraelske narativne književnosti. Njegove knjige su prevođene i poznate po cijelom svijetu, a njegovo evocirajuće, kriptično i deskriptivno pisanje je dovelo da njegovo stvaralaštvo bude istinski i pravi kanon kojeg cijene i prepoznaju mnogi čitatelji. U svojim knjigama je obrađivao majstorski različite teme: sukobe i kontradiktornosti države Izrael, kompleksne ljubavne priče prožete patnjom, ožiljke holokausta koje su preživjeli donosili kada se država tek rađala. Sastaviti jednu klasifikaciju njegovog djela je nemoguće, toliko je napunjena magičnim realizmom i sposobna da uzme čitatelja za ruku prolazeći s njim skoro u jednu mističnu dimenziju. Ipak sam izdvojio nekoliko njegovih najmoćnijih i najdubljih knjiga koje omogućuju da se kroz pripovijedanje upozna podrobnije ovaj nevjerojatni spisatelj.


Moj Michael: Smještena u Jeruzalemu pogođen ratom, to je bolna priča puna melankolije onoga što u prvom licu pripovijeda Hannah, tridesetogodišnja Izraelćanka i bivša studentica, vjenčana za Michaela Gonena. Njihova ljubav vene dan za danom, poput cvijeta koji ne odolijeva mrazu. Hannah je do krajnjosti nesretna takvim životom kojeg ne osjeća svojim u suštini. Možemo definirati Hannah kao izraelsku Madame Bovary, Eshkol Nevo bi to nazvao jednom nesretnom hronikom: ona se ogolijeva pred čitateljem pričajući priču o svome braku koji se svakim danom raspada na njezine oči. Patnja i žaljenje su ključne riječi ovog romana koji promišlja koliko naše odluke određuju našu sudbinu bilježeći je tako kao trajnu.


Dotakni vodu, dotakni vjetar: U ovoj knjizi Amos Oz najviše pokazuje svoju sposobnost pripovjedača. Koristeći mali broj riječi, suhonjavih i često zagonetnih, u stanju je da uroni čitatelja u daleke okolnosti, a da to učini na sjajan način. To je jedna kompleksna knjiga, između ironijskog i stvarnog, na kraju začinjena mrvicom misticizma. 1939. njemački prodor u Poljsku je nezaustavljiv: Elisha, jevrejski časovničar zaljubljen u muziku i matematiku, bježi u šumu ostavljajući sve iza sebe, a posebno svoju suprugu Stefu. Kroz čudne peripetije, Elisha stiže do Grčke, a potom i u jedan kibuc u Izrelu gdje se vraća popravljanju satova. Stefa biva deportirana u Sovjetski Savez gdje je prisiljena postati špijunkom. Magični realizam i filozofija se prožimaju u temeljima dok se čita roman, remek-djelo koje je sposoban napisati samo Amos Oz.


Crna kutija: Odnos između Aleca i Ilane visi o koncu: težak i kompliciran razvod ih je doveo do toga da nisu prozborili jedno s drugim više od sedam godina. Dijeljenje je bilo još gore, u pitanju su razorena osjećanja. Alec živi u Americi gdje je postao poznat po svojim studijama o religijskom fanatizmu, dok je Ilana još uvijek u Izraelu, vjenčala se za drugog muškarca, ortodoksnog, s kojim ima jednu kćerku. Ali nešto je ostalo između njih neriješeno, nešto što će ih vezati zavijek iako to ne žele: njihov sin Boaz. Otac ga se odrekao kako bi nanio uvredu majci, a Boaz je postao nasrtljiv, nasilan i problematičan momak, proizvod jednako tako kompliciranog odnosa. Zbog svega toga, nakon što je opet izbačen iz škole, živi kao divljak. Ilana je prisiljena javiti se hladnom Alecu kako bi ga zamolila za pomoć. Preko pismene prepiske će izaći na vidjelo mnogi elementi, oni karakternih osobina i drugi. Njih dvoje će se približiti u posebnim uslovima kako bi spasili Boaza od njega samog. Godinama mnoge prešućene riječi će odjednom, kao nenadana ljetna kiša, izaći napolje. Preko ovog romana Amos Oz prikazuje hiljadu lica koje ima društvo i pokazuje kako su ljudska bića u stanju iscrpiti, sa ekstremnom jednostavnošću, sve ono što se nalazi oko njih.

Autor: Michelle Zarfati, Unione Giovani Ebrei d'Italia

Preveo za Prometej.ba: Matej Vrebac