Tuzlanska Barutana je kameni zidani objekt koji je danas skriven u dubokom šiblju brda Gradina. U Tuzli, ipak, ova građevina je danas gotovo pa nepoznat pojam posebno mlađim generacijama. Barutana je odavno prepuštena zubu vremena i njen opstanak je upitan. Propada i urušava se već oko 40 godina, te predstavlja jedan od najugroženijih spomenika u našoj državi.

Ovako apokaliptičan uvod u pričama o bh. historijskim spomenicima sigurno više nikome nije stran, no u ovom slučaju postaje sasvim opravdan već prvim pogledom na užasni izgled Barutane. Njena historija, s druge strane, govori jednu daleko životopisniju priču. Sama građevina datira iz srednjeg perioda okupacije Bosne od strane Osmanskog carstva, tačnije, iz druge polovine 17. vijeka. Nakon druge opsade Beča i spektakularnog poraza Osmanlija 1683. godine, narod Tuzle podigao je tu građevinu koja je, do dolaska Austro-Ugara, služila kao utvrda i centralna tačka odbrane Tuzle. Bila je izgrađena u potpunosti od kamena, te se sastojala od dva objekta opasana bedemom. Nužnost izgradnje ove utvrde opravdala je činjenica da jedna palanka (utvrđeni grad ograđen drvenim zidovima, obloženih zemljom i blatom), kakva je bila Tuzla, nije imala šanse pred nadolazećim prodorima tadašnjih europskih sila sa sjevera. Njena korisnost bila je dokazana već 1688. godine kada je, tada novoizgrađena utvrda, bila ključna u pružanju otpora snagama Svetog Rimskog Carstva na čelu sa zapovjednikom Ljudevitom Bodenskim, a koje su prodirale iz pravca Zvornika ka Krajini. Dvije godine poslije, 1670. godine, svoju sličnu ključnu ulogu odigrala je i tokom upada austrijskog vojvode Perčinlije. Tokom velike pljačke Tuzle od strane organiziranog stanovništva okolnih sela u kojoj je grad bio potpuno opustošen, 4. septembra 1750. godine, utvrda je poslužila kao sklonište lokalnom stanovništvu te za velike dragocjenosti vjerskih objekata.

Potom, Berlinskim kongresom 1878. godine odlučeno je da se teritorij Bosne stavi pod upravu Austro-Ugarske. Jedan kratak period, iz te utvrde se pružao otpor okupaciji novopridošlog okupatora. Utvrda je nedugo potom pretvorena u barutanu (Pulver magacin) u kojoj se držao barut i eksploziv. Nakon Prvog svjetskog rata, pa sve do šezdesetih godina prošlog vijeka, Barutana je izgubila svoj značaj i tada prvi put pala pod zub vremena. Šezdesetih godina, ipak, preuređena Barutana je pronašla svoju novu svrhu, te su u njoj tada bile smještene postavke Muzeja Istočne Bosne.U jednoj od unutrašnjih kula bila je maketa prethodno spomenute palanke, tuzlanske čaršije u osmanskom periodu, koju je napravio akademski slikar Dragiša Trifković. U drugoj kuli bila je smještena arheološko-historijska postavka sa detaljima iz prošlosti grada. Barutana je kao depadans Muzeja bila korištena više godina. Služila je i kao destinacija za mnoge ekskurzije djece, studenata i historičara. Međutim, već početkom sedamdesetih godina, Barutana je jednom prilikom postala meta vandala koji su je opljačkali i u njoj u potpunosti uništili sve tada izložene postavke Muzeja.

Od tada pa do danas, Barutana nikada više nije obnovljena. Tadašnji Republički zavod za zaštitu historijskih spomenika jemalo prije zadnjeg rata barutanu stavio pod svoju zaštitu. Zub vremena, nažalost, doveo je do potpune devastacije veće kule, njenog krova i zidova, ali i vanjskog dijela bedema. Ostala je samo manja kula koja je također izrazito devastirana i opasana šibljem zbog čega je pristup Barutani gotovo pa nemoguća misija.

Tuzlanska Barutana je jedan od rijetkih (pa makar i onih djelomično ili malo) sačuvanih spomenika osmanskog perioda u Tuzli, te samom ovom činjenicom nije ni potrebno dodatno naglašavati koliko je kulturalno važna njena hitna obnova. Ovo izuzetno značajno historijsko naslijeđe je neprocjenjiv nacionalni spomenik kojeg je neophodno ne samo obnoviti, već održavati i štititi generacijama kroz budućnost.

Autor: Damir Omerbegović, Prometej.ba