Onima koji je nisu vidjeli – nemoguće ju je opisati. Onima koji su je vidjeli na filmu ili zamišljali tokom čitanja knjiga – nemoguće ju je dostojnije dočarati. Arhitektura Međuzemlja, a naročito vilenjačka arhitektura, kompleksne su barem koliko i evropska arhitektura 20.stoljeća. Ovaj kratki tekst će stoga ukazati na neke činjenice i usporedbe, bez težnje da opiše neopisivo, a u nadi da će ohrabriti (ponovno) čitanje knjige ili gledanje filma iz ugla arhitektonskog izražaja.

Posmatrajući stilove prepoznatljive u arhitekturi Gospodara prstenova, jasno se izdvajaju četiri kategorije koje je pisac preuzeo iz evropske tradicije. Naturalistička kategorija, o kojoj će ovdje biti riječ, je prva, a slijede je vernakularna, groteskna i arheološka. Ove kategorije su koherentne unutar sebe u svojim karakteristikama poput mjerila, materijalizacije i boje, i lako su prepoznatljive u popularnoj kulturi. Međutim, bitnije od toga je što ove kategorije, odnosno arhitektura pojedinih predjela, savršeno oslikava psihološke polaritete njenih različitih korisnika, razlažući tako konflikt priče u aspektu okruženja likova.

Tolkienov fantastični svijet Međuzemlja je, između ostalog, lokacija triju vilenjačkih regiona: Lothlóriena, Mirkwoodai Rivendella. Da bi se razumio naturalistički koncept gradnje, te njegova estetika i kompozicija, potrebno je poznavati i njene stvoritelje. Vilenjaci se smatraju prvorođenima, djecom Eru Ilúvatara – svevišnjeg, i zbog toga važe za najmudrije stanovnike svijeta. Elegantni su i lakog koraka, brzi i spretni, te ih naročito odlikuje zanatska vještina. Oni su (gotovo) besmrtni, i ništa nije veće od njihove ljubavi prema prirodi, koja je na neki način slika njih samih – živo biće koje se transformira i ne umire. Zbog toga arhitekturu sva tri područja odlikuje snažna povezanost s prirodom, ne samo u izboru materijala, već u komponiranju prirodnih elemenata u artificijelne.

U Lothlórienu je raslo drveće mallorna, magične biljke sa srebrenosivim stablom i zlatnim listovima. Galadriel je sjeme ovog neobičnog drveta poklonila i Samu koji ga je kasnije posadio u Shireu, a Frodo je rekao kako može osjetiti život dotičući koru stabla. Glavni grad Lothlóriena, Caras Galadhon, izgrađen je na platformi (talanu) koja se oslanja na grane ovog drveća, te oko stabala.

Lothlórien, http://lotr.wikia.com/

U Mirkwoodu, šumi istočnoj od Maglovitih planina, naselja su organizirana u podnožju džinovskih bukvi i hrastova. Za razliku od Lothlóriena, gdje je život bio visoko iznad tla, ovdje su ljudi obitavali u kamenim i drvenim zdanjima utkanim uz korijenje drveća. Velika pećina bila je sjedište kralja i glavna dvorana, a iz nje su se pružali mnogi manji otvori, prolazi, pećine i holovi. Za razliku od arhitekture patuljaka, koja je također projektirana pod zemljom, objekti i strukture vilenjaka su filigranski izvedeni – ljupki, tanki, graciozni i prozračni, ne odajući dojam boravka ispod zemlje, već na tlu. Prostor je sve vrijeme otvoren prema šumi, a prisutna je i voda, poput rijeke koja protiče ispred glavne dvorane.

Halls of Thranduil, Mirkwood, http://lotr.wikia.com/

Rivendell, najimpresivnije i najvedrije vilenjačko područje Međuzemlja, dizajnirano je po uzoru na švicarsko naselje Lauterbrunnen, koje je Tolkien turistički posjetio početkom dvadesetog stoljeća. Nalazi se na rubu uskog klanca nad rijekom Bruinen, i omogućava poglede na vodopade i prirodu u široj okolini.

Rivendell, http://lotr.wikia.com/

Najzanimljivija paralala stvarne arhitekture sa vilenjačkom je zasigurno uticaj Art nouveau pravca. Sanjarsko stilizirani gradovi vilenjaka ne odaju dojam narodnog ili vernakularnog. Frodo se u Elrondovom domu budi u klasičnom zapadnoevropskom hotelu devetnaestog stoljeća. Toliko je sitnih uticaja prepoznatljivo ovdje uz Jugendstil: keltska estetika, talijanske dekoracije i drugi. Iako su forme inspirirane prirodom, materijali su daleko od prirodnih: preticanje dvodimenzionalnih u trodimenzionalne dekoracije, organski oblici i floralni motivi kojima se autor trudi asocirati korisnika na prirodu, karakteristike su i Art noueaua i psihodeličnog naturalizma. Konstrukcija Rivendella je rađena u formama drveća, iako nijedno drvo na svijetu ne bi raslo tako linearno i pravilno.

lijevo: Hotel Van Eetvelde, Victor Horta, Belgija ; desno: Elrondova dvorana, Rivendell

I konačno, najvidljivija poveznica vilenjačke arhitekture sa prirodom je – nedostatak granice između prirode i izgrađenog. Soba u kojoj se Frodo budi u Rivendellu nema prozore, te tako interijer postaje eksterijer. Lišće, vjetar, kiša – pojave su koje korisnik treba iskusiti, a ne se skloniti od njih.

Frodina soba, Rivendell, http://lotr.wikia.com/

Iako se Tolkienove priče mogu shvatiti i kao alegorija u kojoj on na stranu zla stavlja industrijsku mašineriju i tehnološki napredak, kao nešto što uništava izvornost i prirodu svijeta - tehnologija je ono što je ogromnom broju ljudi predstavilo nevjerovatni dizajn njegovog svijeta. Filmska adaptacija knjiga pomjerila je granice 3D vizualizacije (i kostimografije, i scenografije..) na filmu, i dostojno prikazala zamišljenu arhitekturu Međuzemlja.

Autorica: Ena KUKIĆ

Prometej.ba

.