Od sredine oktobra do prošle nedjelje pretplatnici Moje TV su na njihovom broadcast kanalu MY TV imali priliku sukcesivno iz sedmice u sedmicu pratiti tv seriju pod nazivom „Znam kako dišeš“ autorskog tima okupljenog oko Jasmile Žbanić. Sa sedmicom zakašnjenja je emitirana na FTV, a sada je već možemo naći i na HBO streaming platformi, kao prvu bh. seriju na toj univerzalnoj platformi.

Sadržaj serije prati profesionalni i privatni život tužiteljice kantonalnog tužilaštva u Sarajevu Nevene Murtezić (koju igra Jasna Đuričić) dok se suočava sa izazovima koje joj donosi funkcija, ali i sa privatnim izazovima, razvodom i odgojem problematičnog sina Dine (kojeg igra Lazar Dragojević). Ovu seriju od šest epizoda zapravo prate tri različite dramaturške priče koje se odvijaju u po dvije epizode. Prve dvije epizode prate slučaj samoubistva Dininog vršnjaka iz srednje škole, druge dvije prate slučaj ubistva djevojke, razvoj mreže prostitucije i ulogu bogatog mladog IT-evca, sina privrednika uvezanog sa vladajućim sistemom, dok zadnje dvije epizode prate slučaj ubistva vođe kriminalnog klana. Kroz sve tri radnje se razvija nit ličnih odnosa unutar porodice koja se „raspada“ i generalno između likova.

Odnosi među likovima koji su dio kontinuiteta u seriji su veoma pažljivo razrađeni. Glavni lik, heroj serije, Nevena Murtezić nam se predstavlja kao pravična osoba i neko ko insistira na moralnom okviru, pa i u onim situacijama kada ide i protiv sebe. Ipak, njen lik nije postavljen u apsolutnosti, ne radi se o nekom romansiranom heroju današnjice koji bez vlastitog preispitivanja donosi odluke. Nevenine dileme i unutrašnje borbe su prikazane kroz svih šest epizoda, kontinuirano prelijevanje privatnog i poslovnog svijeta ne završava se sa prve dvije epizode u kojima je ta spona i očita. Imamo čovjekolikog lika, sa svojim neromantiziranim dilemama i borbama, ali ipak uobličenog u jednom moralnom ciklusu ostvarenog u ovoj seriji. Kao relativnog antiheroja, odnosno kao prikaz loše strane Neveninog lika autori su nam postavili njenog sina koji postaje refleksija svih njenih dilema, (ne)uspjeha i karijerne životne dinamike. Odnos među njima je odnos stalne tenzije, odnos ispunjen odlascima i povratcima, razočarenjima i ljubavlju. Iako radikaliziran zbog dramatizacije serije, postavljen je vrlo realno. Nevena je lik koji se sastavlja i rastavlja iz epizode u epizodu, oslikana je unutrašnja borba.

Dinamika događaja u seriji nam pokušava reflektirati bosanskohercegovačku i sarajevsku stvarnost. Ovo je serija čija se radnja udaljava od uhodane vizualne, prostorne i koncepcijske mitologije našeg društva. Radnja nije smještena u prostor prepoznatljivih pokušaja izvoženja humora, ne dobivamo pozlaćene slike sarajevske Baščaršije, romantiziranu zlatnu dolinu iz perspektive tabije, Vijećnicu i ostalu prepoznatljivu estetsku percepciju koju je naprimjer Danis Tanović pokušao iskoristiti u svojim zadnjim projektima. U ovoj seriji imamo dodir sa nekim drugim dijelovima Sarajeva koji su do sada bili izuzeti iz filmskih proizvoda, a nalazimo ih u našoj svakodnevnici. Od ambijenta restorana u socijalističkim zdanjima, hodnika institucija, fast food-a, kuća na periferiji grada do razrušenog naninog stana koje je ostalo u naslijedstvo, a zatim se transformiše u jedan srednjoklasaški manifest na čijim se prozorima kontinuirano reflektiranju svjetla sa svima nam poznatog tržnog centra. Prvi takav uspjeh od Vuletićeve Zlatne doline.

Serija osim što na vizualnom nivou reflektira stvarnost oko nas, ona i na narativnom, odnosno tematskom nivou našu svakodnevnicu i problematične društvene fenomene prenosi u prostor kojeg gledamo na televiziji. Prvi put čovjek iz BiH je imao priliku gledati, analizirati i proživljavati svoju stvarnost na ovom nivou distance i apstrakcije. Nadam se da je to za nekoga imalo terapeutski i emancipacijski efekt. Prve dvije epizode su inspirisane fenomenima koji su se pokrenuli oko ubistava Dženana Memića i Davida Dragičevića, utjecaju medija i različitim dimenzijama ovog pitanja koje je preneseno na televiziju. U ovom pitanju je vrlo interesantno što Jasmila okreće perspektivu i posmatramo „žrtvu“ i „porodicu žrtve“ iz pozicije onoga ko je potencijalno nanio zlo toj porodici. U javnosti smo sve te slučajeve posmatrali iz druge perspektive. Druga dva slučaja duboko ulaze u dvije najčvršće strukture moći u BiH, a to su političko-privredna moć i kriminal unutar kojih autori raslojavaju klasnu dimenziju tih odnosa: zaštićenost političke elite i njihovih potomaka, klasna pozicija omladine iz radničkih porodica, odnosi unutar kriminalnih struktura, približavanje i prisvajanje nemoćnih, neuspješnost države u borbi s tim i isprovocirani odgovor čovjeka na to. Dolazimo u situaciju da navijamo za dvojicu ubica, jer oni ne ubijaju drugog, već prave klasni čin otpora.

Uporedo sa tim pratimo borbu jedne žene u svojim pedesetim kako bi na častan način zauzela poziciju u društvu koju zaslužuje, a to je prije svega pozicija poštovanja. Kontinuirana vulgarna nabacivanja, osporavanje prava i želje na razvod, borba sa strukturama moći, koju prati probuđena seksualnost, nova dinamika ljubavnog života, ali i izazovi odgajanja sina u napuklom društvu sa novim sistemom vrijednosti i iskazivanjem. Ovo je priča i o oslobađanju žene, suptilni feministički poduhvat provučen kroz seriju.

Kao što je i do sada pokazala u svojim „neratnim projektima“, poput filma Na putu, Jasmila Žbanić je vrsni analitičar društvenih dinamika, politički visoko obrazovana osoba čija moć sociološkog opažanja i reflektiranja tih opažanja na mediju filma ili serije zadivljuje. U tromoj intelektualnoj sredini kao što je Sarajevo, sa ovim projektom Jasmili moramo priznati da je na kvalitetan način secirala društvo u Sarajevu, što niko od društvenih teoretičara odavno nije bio sposban da uradi.

Sitnice u nezatvorenim repovima unutar radnje, produkcijski nedostaci, glumački problemi (naprimjer naglasak Jasne Đuričić i robotizirano ponašanje, neautentični društveni ceremonijali poput druženja, isforsirani odnosi) moramo posmatrati u kontekstu. Ne može se serija koja je nastala u Sarajevu porediti sa zapadnim serijama ili čak beogradskom produkcijom. Sarajevo je još uvijek u pionirskom zahvatu proizvodnje ovakvih sadržaja i sve greške moramo posmatrati u tom kontekstu. Ipak, ova serija, kao i druge pokazuju da je projekat BH Telecoma BH Content Lab, kopija sličnog projekta iz Srbije, za sada uspješan. Interesantno je da je iz jezgra SDA-ovog koruptivnog aparata i direktora koji je predsjednik SDA u Sarajevo izašao jedan relativno uspješan projekt. Još je zanimljivije da je prošla serija kojom se kritikuje društvena dinamika u gradu koju je izgradio upravo SDA. Da li je to promaklo mehanizmu cenzure, da li je Jasmila previše jaka figura da joj ne podrže takav projekat, da li nisu svjesni kritike, ko će znati. Za sada su finansirali kritiku, što je iznenađujuća demokratska gesta, nadamo se de se sve ovo neće ispolitizirati u budućnosti.

Znam kako dišeš je ponajbolja serija koja je izašla sa prostora bivše Jugoslavije. Projekt koji održava vjeru da i dalje postoji kapacitet za stvaranje kvalitetnih sadržaja u našim školama filma, ali koji ponajviše potiče nadu da se u Sarajevu mogu stvarati autentični umjetnički i intelektualni poduhvati koji će funkcionisati rasterećeni uhodane mitologije o gradu i o našem društvu i koji će pokušati napraviti iskorak u osvrtu prema sebi i prema drugome. Ovo je serija za koju morate pronaći šest sati u svom životu.

Faris Šehović, Prometej.ba