Zodijak je područje neba koje se prostire približno 8° sjeverno i južno (mjereno u nebeskim širinama) od ekliptike - putanje Sunca preko nebeske sfere tokom čitave godine. Putanje Mjeseca i vidljivih planeta su također u pojasu zodijaka. Termin zodijak potiče od latinske riječi „zōdiacus“, riječi koja opet prethodno dolazi od grčke riječi „zōdiakos kuklos“ što znači „krug životinja“. Iz drevnih zapisa znamo da su Grci naslijedili svoje znanje o nebesima prvenstveno od civilizacija Mezopotamije, koji su pak naslijedili svoje znanje od drevnog Sumera. Međutim, danas postoje i određene pretpostavke da poznavanje zodijaka prethodi i drevnom Sumeru - pretpostavka je ta da crteži u Lascauxu i drugim obližnjim paleolitskim lokacijama ukazuju upravo na to.

Veličina i broj zodijačkih konstelacija varirali su u antici i postaju fiksirani razvojem matematičke astronomije. Danas se pojam zodijak uglavnom povezuje sa astrologijom. U astrologiji je zodijački krug od 360° podijeljen u 12 segmenata, svaki po 30°, počevši od proljetnog ekvinocija. Svaki je segment dobio ime po astronomskim konstelacijama i s njima su se približno i podudarali inicijalno u I mileniju prije nove ere, kad su Babilonci prvobitno uveli ovu podjelu zodijaka na konstelacije. Astrološki zodijak danas čine znakovi (koji su nazvani po konstelacijama): Ovan, Bik, Blizanci, Rak, Lav, Djevica, Vaga, Škorpija, Strijelac, Jarac, Vodolija i Riba. Iako su datumi astroloških znakova fiksirani, uslijed precesije ekvinocija i tačnije definicije konstelacija, znakovi zodijaka i konstelacija se više ne podudaraju (zato što je precesija ekvinocija pomjerila konstelacije prema istoku). Primjera radi, 1. januara Sunce je sada u Strijelcu umjesto u Jarcu - kako astrologija danas postavlja astrološki znak Jarca u taj period godine.

Zodijački astrološki sistem je sam po sebi jedna vrlo interesantna tema za proučavanje iz dosta različitih uglova (čak je i veliki Jung jednom prilikom izrekao svoj vid poveznice između astrologije i psihologije riječima: „Astrologija predstavlja zbir svih psiholoških znanja u antici“). Međutim, ako ste se pitali zašto su konstelacije (i astrološki znakovi) uopće nazvani tako kako su nazvani, suštinsko etimološko porijeklo navedenih konstalacija je podjednako interesantno - i to sve zahvaljujući grčkoj (i rimskoj) mitologiji.

*

OVAN

Ovan je prvo od dvanaest konstelacija. U grčkoj mitologiji, ono predstavlja životinju čije su Zlatno runo tražili Jazon (grčki heroj) i Argonauti (grupa mitoloških heroja prije Trojanskog rata). Jazonov zadatak bio je da pronađe Zlatno runo ovna kako bi dokazao da je zakoniti kralj Jolka u Tesaliji. Prvobitno je taj ovan bio poklonjen Nefeli (nimfi) kada je njen muž sebi uzeo novu ženu, Inu, koja je potom progonila Nefelinu djecu. Da bi ih zaštitila, Nefela je poslala Friksa i Helu (svoju djecu) na leđima ovna koji je potom odletio na istok. Hela je pala u Hellespont (sada Dardanele) između Egejskog i Mramornog mora i udavila se u moru, ali Friks je sigurno stigao do Kolhide na istočnoj obali Crnog mora. Friks je potom žrtvovao ovna i predao njegovo Zlatno runo kralju Ejetu. Nakon toga, Zlatno runo je bilo smatrano blagom koje je čuvao zmaj, sve dok ga nisu uzeli Jazon i Argonauti nakon što su uz pomoć Medeje (kćerka kralja Ejeta) uspavali zmaja. Jazon i Medeja su onda pobjegli noseći runo na Jazonovom brodu nazvanom Argo. Drevne mediteranske civilizacije su tada ovjekovječile Ovna kao jednog od stvorenja koja nastanjuju noćno nebo.

*

BIK

U grčkoj mitologiji, Bik je vezan za jednu od mnogih Zeusovih (vrhovni bog grčke mitologije) lukavština. Zeus je, između svih ostalih, bio izuzetno privučen i Europom (majka Minosa, kralja Krete). Jednom prilikom, odlučio se preobraziti u bijelog bika i prići Europi dok je ona brala cvijeće u obližnjem polju. Europa nije mogla odoljeti a da ne pomazi bika; a zatim se i popeti na njegova bijela leđa. Zeus je odmah potom kidnapovao Europu na svojim leđima i odveo je preko mora do otoka Krete. Zeus i Europa su kasnije dobili sina, Minosa, koji je postao kraljem Krete. Bik je od tada bio usko povezan sa Zeusom pa je zauvijek ovjekovječen na noćnom nebu. U ilustracijama grčke mitologije prikazan je samo prednji dio ove konstelacije - simbolično predstavljajući uronjenog Bika koji je nosio Europu preko mora.

*

BLIZANCI

Kastor i Polideuk bili su blizanci rođeni od iste majke, Lede (kraljica Sparte), ali od različitih očeva. Kastorov otac bio je Tindar, kralj Sparte, dok je Polideukov otac bio Zeus (Zeus je u ovom slučaju zaveo Ledu preobrazivši se u labuda). Njihove avanture dovele su ih do potrage za Zlatnim runom (u toj potrazi su bili Argonauti) i zajedničke borbe u Trojanskom ratu nakon navodne otmice njihove sestre Helene. Blizanci su rođeni snažni, zgodni i identični u svim aspektima, osim jednog: Kastor je rođen smrtan, a Polideuk besmrtan. Na Kastorovoj smrtnoj postelji, Polideuku je Zeus dao izbor da cijelu svoju besmrtnost provede na Olimpu ili da da polovinu svoje besmrtnosti svom bratu. On se odlučio za potonje. Blizanci su potom postali i dvije istoimene najsjajnije zvijezde u konstelaciji Blizanci.

*

RAK

Asocijacija Raka sa vodom datira još od zore astrologije. Sami simbol Raka je babilonskog porijekla; u Egiptu je ovaj znak predstavljen sa dvije kornjače. Kasniji položaj Raka u zodijaku odnosi se na jedno manje poglavlje u grčkoj mitologiji, tačnije, u drugom po redu od 12 Herkulovih zadataka. Herkul (grčki heroj) je dobio zadatak da ubije divovsku Hidru (veliko morsko čudovište) koje je živjelo u močvarama Lerne. Hera, božica koja je poslala Herkula na zadatak, ustvari je mrzila Herkula i često ohrabrivala njegov neuspjeh. Tokom njegove borbe sa Hidrom, Hera je naredila raku da napadne Herkula i tako mu skrene pažnju. Kada je rak uhvatio Herkula za nogu, on ga je udario tako snažno da ga je zdrobio. Oduševljena njegovom odanošću i hrabrošću, Hera ga je postavila na noćno nebo. Ali, nijedna od njegovih zvijezda nije bila sjajna jer je rak propustio da ispuni svoj zadatak.

*

LAV

Nemejski lav je bio zlobno čudovište koje je živjelo u pećini u Nemeji. Lav se obično smatra potomkom Tifona (grčki bog; čudovište) i Ehidne (čudovište, polu-žena polu-zmija). Također se kaže da je pao sa Mjeseca kao potomak Zeusa i Selene (božice Mjeseca). Poslan je u Nemeju kako bi terorisao grad. Herkulov prvi od dvanaest zadataka je bio da ubije nemejskog lava i kao dokaz donese njegovu kožu kralju Euristeju (kralju Tirinta). Koža toga lava bila je tako debela da ju nijedno oružje napravljeno od čovjeka ili boga nije moglo probiti, a mogla ga je ubiti samo ljudska ruka. Njegovi očnjaci i kandže bili su čvrsti poput gvožđa. Zato se smatralo da je Lav bio neranjiv. Herkul je prvo pokušao ubiti ga lukom i strijelom, te toljagom i bronzanim mačem, ali nije uspio. Tijekom borbe, Lav je uništio Herkulov oklop i odgrizao jedan od njegovih prstiju. Naposljetku, Herkul je udario zvijer rukom i koristeći svoju golemu snagu zadavio ga u smrt. Atena je potom rekla Herkulu da za skidanje krzna upotrijebi jednu od kandži lava. Zeus je potom nemejskog Lava postavio na nebo.

*

DJEVICA

Većina božica koje su bile povezane s Djevicom smatrane su boginjama plodnosti ili božicama žetve. Ovo se uklapa sa pogledom na Djevice kao čuvare čovječanstva kroz svoju plodnost. To uključuje Ištar (babilonska mitologija), Isis (egipatska mitologija), Ceres (rimska mitologija) i Demetra (grčka mitologija). Smatra se da je konstelacija Djevica žena koja drži klip kukuruza, tako učvršćujući ideju da je naziv konstelacije inspiriran božicama žetve. U jednom poznatom grčkom mitu, božica proljeća Persefona oteta je od strane boga podzemlja - Hada. Demetra (božica žetve), kad je otkrila da joj je kći nestala, počela ju je tražiti po cijeloj Zemlji. U većini verzija, dok je trajala potraga, Demetra je zabranila zemlji da bude plodna (ili ju je zanemarivala zbog dubine svog očaja za otetom kćerkom). Helije (bog sunca), koji je sve vidio, naposljetku je Demetri rekao šta se dogodilo i napokon je otkrila lokaciju svoje otete kćerke. Konačno, Zeus, pritisnut krikovima gladnih i drugih božanstava koji su također čuli njihovu tjeskobu, prisilili su Hada da vrati Persefonu. Ovaj period žetve se podudara sa konstelacijom Djevica, koja je vidljiva u periodu od marta do ranog augusta. Astreja je, s druge strane, možda najzanimljiviji lik vezan za mit o Djevici, jer je ona božica pravde i djevica koja je bila čuvar čovječanstva. Nakon napuštanja Zemlje, za nju se kaže da je "stavljena na nebo", što je najvjerovatnije razlog zašto se vjeruje da je ona sama konstelacija Djevica.

*

VAGA

Mnogi sugeriraju da, kada je Astreja postala konstelacija Djevice, njene vage pravde postale su konstelacija Vaga. Stoga, možemo reći da je Vaga usko vezana za historiju Djevice. Simbol vage, međutim, temelji se na Skalama pravde koje drži Temida (božica pravednosti) - što predstavlja grčku personifikaciju božanskog zakona i običaja. Vaga je jedina zodijačka konstelacija na nebu predstavljena neživim predmetom. Ostalih jedanaest znakova predstavljeni su ili kao životinje ili mitološki likovi kroz historiju.

*

ŠKORPIJA

Smisao iza imena konstelacije Škorpija zasniva se na grčkom mitu o Orionu, zgodnom i nadarenom lovcu i sinu Posejdona i Eurijale (Minosova kćerka), koji je nakon izazivanja bijesa božice Artemide (boginje lova) kažnjen od strane bogova. Postoji mnogo verzija mitova o Orionu, ali jedna legenda kaže da je Artemida Oriona, nakon što se zaljubila u njega, pozvala da joj se pridruži u lovu. Orion, koji je bio poznat po svojoj gruboj prirodi i nedostatku kontrole, pogrešno razumje namjere Artemide i pokuša da je siluje, čime izazva gnjev bogova (u drugoj verziji mita, daleko blažoj, on se usudio hvaliti svojim lovačkim vještinama tako što je bahato prikazivao Artemidi na stotine ubijenih trofeja). U obje verzije priče, bogovi su odlučili da ga kazne - škorpija je poslana da se bori s njim. Ona ga na kraju borbe i ubija svojim otrovnim ubodom. Zbog poslušnosti prema bogovima, škorpija je nagrađena besmrtnosti tako što je postavljena na nebo kao konstelacija. Orion je također pretvoren u konstelaciju od strane Artemide. Postavljen je na nebu rame uz rame sa Škorpijom, tako da su njih dvojica zauvijek zaključana u borbi.

*

STRIJELAC

Strijelac se odnosi na konstelaciju koja je poznata kao takva još od vremena drevnog Sumera, a koju su kasnije usvojili Grci, pa zatim Rimljani koji su stvorili određene konfuzije oko njenog mitološkog porijekla. Prema nekim klinastim natpisima, sumerski bog rata i inspiracija za imenovanje konstelacije, Nergal, predstavljen je kao lovac i strijelac. Za Rimljane, Strijelac je uglavnom bio lik Hirona, mudrog kentaura, učitelja Jazona, Ahila i drugih poznatih heroja. Međutim, identifikacija Strijelca sa Hironom je objektivno netačna, zato što je Hiron prvobitno bio povezan sa konstelacijom Kentaur. Međutim, već za vrijeme helenizma i rimskog perioda, neki autori su pogrešno poistovjetili Hirona sa Strijelcem. Zapravo, lik koji je prvobitno predstavljao Strijelca u grčkoj mitologiji bio je legendarni Krot, sin boga Pana i Eufeme (muze). Vjerovatno je bio satir (ljudsko biće sa ušima, repom i kopitima koze) i živio je na planini Helikon. Također, Krot je bio izumitelj luka i strijele, te je često išao u lov na konju. Kako bi zauvijek obilježili njegovu marljivost, muze su Zeusa zamolili da ga smjesti među zvijezde, što je Zeus i učinio, tako pretvarajući Krota u konstelaciju Strijelca.

*

JARAC

Drevni narodi su imali mnogo legendi o kozama. Njegova figura je često povezana sa Zeusom (ili Jupiterom u rimskoj mitologiji). Babilonci su vjerovali da je Jarac povezan sa bogom mora, tačnije, bogom po imenu Ea, koji je donio učenje i kulturu ljudima iz Mezopotamije. Vjerovalo se da je Ea živio u okeanu i da je izlazio iz vode svaki dan kako bi nadgledao zemlju i vratio se u nju noću. U grčkoj mitologiji, konstelacija se ponekad naziva Amalteja, po nimfi koja je dojila Zeusa nakon što ga je majka Rea (kćerka titana Urana i Geje) spasila proždiranja od strane njegovog oca, Kronosa (vođa prve generacije Titana; Titani su sinovi i kćerke boga neba Urana i Geje). Jarac se ponekad identificira sa Panom, koji se jednom prilikom spasio od čudovišta Tifona pretvorivši se u ribu (polovično; od struka nadole) i zaronivši u rijeku.

*

VODOLIJA

Vodolija se često povezuje sa Ganimedom, mladim i predivnim princom Troje. Homer opisuje Ganimeda kao najljepšeg smrtnika, a u jednoj verziji mita Zeus se zaljubljuje u njegovu ljepotu i otima ga (ovaj put pretvarajući se u orla) kako bi mu služio kao peharnik na Olimpu. Hera, Zeusova žena, bila je ljubomorna na mladog princa i prema njemu se odnosila s prezirom (jedina od bogova koja se ovako prema njemu odnosila; vjerovatno zbog toga bila je i protivnik Trojanaca u Trojanskom ratu). Zeusa, međutim, taj gnjev nije zabrinjavao i Ganimeda je uvijek vodio sa sobom na svoja putovanja. Ganimed je bio ljubazan i saosjećajan mladić i sažalio se na ljude na Zemlji kada bi uočio da su žedni. Jednog dana Ganimedu je bilo dosta i on odluči izliti svo vino, ambroziju i vodu bogova, odbijajući ostati Zeusov peharnik. Legenda kaže da je sva voda pala na Zemlju i uzrokovala pljuštanje kiše danima, što je stvorilo ogromnu poplavu koja je potopila cijeli svijet. U početku, Zeus je želio kazniti Ganimeda, ali u svom rijetkom trenutku samorefleksije, Zeus je shvatio da je bio neljubazan prema njemu, pa ga učini besmrtnim u vidu konstelacije na nebu.

*

RIBA

Prema jednom grčkom mitu, konstelacija Riba predstavlja ribu (ponekad predstavljenu kao japanski šaran) u koju se transformirala Afrodita (božica ljubavi, ljepote) i njezin sin Eros (bog strasti i seksualne požude) kako bi izbjegli čudovište Tifon. Tifon, također poznat i kao najstrašnije čudovište grčke mitologije, poslan je od Gaje (primordijalna majka Urana, Giganata i Titana) da napadne olimpijske bogove, što je navelo Pana da upozori ostale bogove, prije no što se i on sam djelomično preobrazio u ribu i skočio u Eufrat u svom bijegu od Tifona.

Autor: Damir Omerbegović, Prometej.ba