Valaam, sin Boerov, krenu na službeno putovanje po naređenju božjem u važnom državnom pitanju, a putovaše na magarici. Bogu se ipak ne dopade put koji ovaj izabra, te posla anđela da Valaama zaustavi. Aliti učini istovremeno da anđeo s mačem velikim vidljiv beše samo magarici – što se, uostalom, ne jednom dešava. Videći prepreku, magarica se ponese racionalno i skrenu s puta; Valaam, koji anđela ne viđaše, takođe se ponese racionalno i poče je tući štapom hoteći je prisiliti da se vrati na put. Stvar se ponovi triput, dok najzad Bog ne udeli dar govora magarici, koja glasno njaknu:- Zašto me biješ?

Valaam, ne čudeći se posebno zbog njena govora, jer se u to vreme događahu i daleko veća čuda, gnevno odgovori:

- Ti mi se rugaš. Šteta što nemam mača, jer bih te posekao.

Bog ipak, koji govoraše prostim ustima pokorne životinje, dosta dugo ne reče jahaču o čemu se, u stvari, radi i prepiraše se s Valaamom koji beše prosto modar od besa. Najzad se smilova oboma i učini anđela vidljivim i za Valaama, a ovaj odmah shvati situaciju. Anđeo pak skoči odmah na nj s grdnjama.

- Zašto si tukao nevinu životinju? Ta magarica – vikaše – spasla ti je život, jer da je nastavila put, bez milosti bih te raspolutio ovim sečivom, a nju bih ostavio u životu.

- Ali, milostivi Gospodine – branjaše se Valaam – nisam te video jer mi se nisi pokazao.

- Ne pitam te da li si me video ili nisi – vikaše anđeo lupajući nogama – pitam se zašto si tukao nevinu životinju?

- Ali, Gospodine – govoraše Valaam zamuckujući – tukao sam jer mi se protivila, svako bi na mome mestu tako postupio.

- Ne svaljuj krivicu na „svakoga“ – grmnu anđeo – reč je o tebi, a ne o „svakom“. Protivila ti se jer sam joj ja naredio, a ti, bijući je, usprotivio si se meni, koji sam tvoj pretpostavljeni, a time i Bogu koji me je poslao, a koji je još više pretpostavljeni.

- Ali, dostojni, poštovani, velevažni Gospodine – zaječa Valaam – nisam te video, pa kako sam mogao...

- Opet zaobilaziš stvar – prekide ga anđeo, frkćući od ljutine. – Svi ste vi isti. Svaki greši i govori da „nije znao“; trebalo bi pakao lokotom zaključati kad bi se uzimala u obzir takva izvlačenja. Zgrešio si objektivno, razumeš? Objektivno si se usprotivio Bogu.

- Razumem – reče tužno Valaam, već pokoran. Stajaše na putu mali, debeo, nesrećan, i brisaše znoj s ćelave glave. – Sada već dobro razumem. Ja sam objektivni grešnik, prema tome, uopšte sam grešnik. Zgrešio sam jednom jer te nisam video. Zgrešio sam drugi put jer sam tukao nevinu životinju. Zgrešio sam treći put jer sam hteo da jašem dalje, uprkos božjoj zabrani. Zgrešio sam četvrti put jer sam se s tobom svađao. Ja sam posuda greha, gmaz nečisti, za koga bi i pakao bio blagoslov. Zgreših veom, Gospodine. Imaj milosti. Gospodine. Sve dolazi od moje proklete plahovitosti.

- Hajd', dobro, prestani da se pravdaš – frknu anđeo, ali već mirno, odobrovoljen. – Putuj sad dalje.

- Na koju stranu, Gospodine? – upita Valaam.

- Na istu na koju si i krenuo – odgovori anđeo.

Valaam jauknu i zajeca.

- Pa upravo si hteo da me zadržiš, Gospodine!
- Već sam te zadržao, a sad možeš da putuješ dalje – odgovori anđeo.
- Pa zašto si me zadržavao, Gospodine?
- Prestani da mudruješ, grešniče! Bog je tako hteo.

Valaam rezignirano uzjaha na magaricu, koja polazeći promumlja:

- Dabogme, na kraju sam najgore prošla ja: moj gospodar je podneo samo moralnu neprijatnost, a mene još uvek bole leđa.

A zatim se polako udalji zajedno s jahačem.

Naravoučenijâ u ovoj priči ima mnogo, ali nećemo sva navesti. Vredno je napomenuti, ovo: u slučaju da se anđeo pokazao samo Valaamu, on bi usmerio magaricu koja bi sigurno poslušno skrenula s puta. Ali tada ne bi imao prilike za zaslugu – jer kakva je to zasluga ako se zaobilazi vidljiva prepreka? Zasluga je zaobići nevidljivu, a on baš to nije hteo da učini.

Naravoučenije prvo: ne omalovažavaj glas stoke, jer ona često zna bolje.

Naravoučenije drugo: neznanje je grijeh, i pravdajući se neznanjem, samo dodajemo novi greh starim gresima.

Naravoučenije treće: u suprotnosti je sa zdravim razumom upotrebljavati zdrav razum u svađi sa apsolutnim razumom.

Naravoučenije četvrto: od objektivne krivice neće nas osloboditi čak ni Gospod Bog.

Naravoučenije peto: to su posledice kada se dvoje ponašaju racionalno, ali kad svako ima druge stvarne premise.

Naravoučenije šesto: takav je život.

[Valaam je prorok Bileam.]

| Iz knjige Ključ nebeski

BIGZ, Beograd 1990.|