Velika suša koja je ovog ljeta opustošila sjevernu hemisferu, a koja u nekim regijama još uvijek traje, iza sebe je ostavila vjerovatno ireverzibilne posljedice. Stradali su ekosistemi, poljoprivreda, transport, proizvodnja električne energije, a posljedično i ekonomija. Naučnici upozoravaju da će slične klimatske prilike uslijediti i kroz naredne dekade te da će postajati sve gore. Klimatske promjene uzrokovane ljudskim aktivnostima, odnosno emisijama stakleničkih plinova, čine da vremenske prilike postaju sve ekstremnije. Suše su duže i izraženije, a padavine, kada ih ima, obilnije i razornije. Najbolji primjer ovih ekstremnih razlike su ovogodišnje monsunske poplave u Pakistanu koje su bez krova nad glavom ostavile desetine miliona ljudi, naspram devastirajuće suše u susjednim zemljama. Čak i u oktobru su zabilježene temperature od preko 40˚ Celzijusa u nekim djelovima Sredozemlja i Kine. Temperaturni rekordi su obarani cijelog ljeta, iz dana u dan.

Proizvodnja električne energije u hidrocentralama značajno je smanjena u ovom periodu. To je posebno izraženo u velikim ekonomijama i zemljama sa velikim brojem stanovnika. Tako je Kina, zemlja koja daleko prednjači u proizvodnji električne energije kroz snagu vode (Kanada, Brazil, SAD i Rusija, iduće zemlje na listi, proizvedu zajedno koliko Kina!), morala privremeno zatvoriti fabrike zbog manjka električne energije koju su ranije dobivali iz hidroelektrana. Nestašice energije su dovele do vraćanja uglju, čime se povećala emisija ugljendioksida u atmosferu. Ovi procesi odgađaju hitnu tranziciju prema obnovljivim izvorima energije.

Najveći proizvođači hidroenergije / Izvor: Statista

Slične prilike su zabilježene i u našem regionu ovog ljeta. Najveća brana na Dunavu, hidroelektrana Đerdap, smještena na srpsko-rumunskoj granici, najteže je pogođena sušom. Igor Todorović je za Balkan Green Energy News u augustu napisao da je dotok u ovu branu manji za 30 posto, te da je u svim srbijanskim hidroelektranama manji za 27 posto. Sporiji tok znači i manju proizvodnju električne energije, što je u zemlji koja oko 70 posto energije dobija iz hidropotencijala veliki gubitak. Zorana Mihajlović, ministrica rudarstva i energetike u Vladi Srbije, navela je da uvozom električne energije „ovog ljeta pokrivaju između 4,5 i 13 posto potrošnje“, te da će u zimskom periodu, kada potrošnja bude veća, uvoziti još energije, ali i uglja. 100.000 tona uglja Srbiji će do kraja godine isporučiti i Rudnik mrkog uglja „Banovići“.*


Tajna krša

Loše hidrološke prilike nisu mimoišle ni Bosnu i Hercegovinu, posebno njen tradicionalno klimatski najsušniji dio – Hercegovinu. Ipak, na rijeci Neretvi, žili kucavici ove regije, nisu zabilježeni historijski minimumi, dok su širom Europe rijeke jedva doticale do mora. Kako je to moguće?

Emil Bakula iz Agencije za vodno područje Jadranskog mora za Naratorium ističe da se Neretva napaja iz kraških izvora koji se tokom ljetnog perioda polako prazne u vodotoke, zbog čega su oscilacije ovdje mnogo manje nego kod rijeka koje ne protiču kroz kraški teren.

– Pritoke Buna i Bunica su nešto niže od prosječnog srednjeg i minimalnog protoka. Ove godine palo je ekstremno malo kiše, što se odrazilo i na protoke koji nisu ekstremno niski. Recimo, na rijeci Neretvi 2020. i 2012. godine, minimalni protoci su bili nešto niži nego ove godine. Jedino nizvodno od mjesta Žitomislići imamo malo niže protoke od prethodnih godina, sve zahvaljujući niskim protocima Bune i Bunice i pritoka, kaže Bakula.

On ističe da je historijski minimum protoka na ovoj rijeci zabilježen upravo 2012. godine.

Iz sektora za hidrologiju Federalnog hidrometeorološkog zavoda za naš portal napominju da je bitno razlikovati nekoliko različitih vrsta suša, primjerice meteorološke, agrometeorološke, hidrološke…

– Što se tiče hidrološke suše, ona najčašće koincidira sa meteorološkom sušom, obzirom da se radi o nedostatku padavina na određenom području, što uslovljava smanjenje otjecaja i pojavu vrlo malih protoka. Međutim, sam intenzitet meteorološke i hidrološke suše ne mora biti isti. U hidrologiji to ovisi od prethodnih količina padavina nekoliko mjeseci ranije, posebice u zimskim i proljetnim mjesecima, značajnu ulogu ima i sniježni pokrivač, čije sporo topljenje uslovljava prihranjivanje podzemnih voda što je naročito značajno u kršu. Karakter padavina također igra značajnu ulogu.

Međutim, za hidrološka mjerenja u slivu Neretve važe druga pravila, ističu iz Zavoda. Pored kraškog terena, za mjerenje je bitan još jedan faktor.

– Što se tiče malih voda Neretve, obzirom da je ta rijeka pod značajnim vještačkim utjecajima jer postoje stroga pravila o količini vode koja se ispušta iz akumulacija, nije moguće analizirati stvarne razmjere suše. Interesantan je podatak da su prosječne male vode (najmanji godišnji protoci) na rijeci Neretvi u Žitomislićima u prirodnom režimu tečenja (prije izgradnje akumulacija; 1926 – 1954.) iznosile sr Q min = 41,1 m³/s, dok taj prosjek nakon izgradnje akumulacija (1961-2019. godina) iznosi sr Q min = 53,8 m³/s. Kada govorimo o srednjim godišnjim protocima u prirodnom i vještačkom režimu, oni iznose 231 m³/s i 238 m³/s respektivno. Razdoblja na koja se odnose ovi podaci su ista kao i gornjem pasusu.

– Nije došlo do značajnijih promjena na nivou srednjih godišnjih protoka, zaključak je stručnjaka iz Zavoda. Obzirom na već spomenute vještačke utjecaje, analize na rijeci Neretvi je moguće raditi samo na nivou srednjih godišnjih protoka, objašnjavaju oni.

Dodaju da „za analizu trendova modifikovana Conrad-Chapmanova metodologija može biti veoma korisna jer prikazuje promjene odstupanja u posljednjih 15 godina, u odnosu na temeljni niz 1961-1990. godina“.

– Generalno se sa dijagrama u nastavku, a koji prikazuje posljednjih 15 godina može vidjeti da je došlo do smanjenja broja vodnih i povećanja broja prosječnih godina u odnosu na temeljni niz 1961-1990. godina, i značajnog povećanja broja ekstremno sušnih godina.

Hidrološki prosjek 2007-2022 / Izvor: FHMZBIH

– Jedna od posljedica klimatskih promjena je sve učestalija pojava ekstrema, kako u malim vodama (suše), tako i u velikim vodama (poplave). To se jasno može vidjeti na gornjem dijagramu. Ovakav trend će se, prema analizama stručnjaka za klimatske promjene, nastaviti i u narednim godinama, zaključak je naših naučnika.

Naravno, Hercegovina je kroz historiju pretrpjela mnoge suše. Tako je u „Sarajevskom dnevniku“ u septembru 1945. godine objavljen članak „Takva suša još nije zapamćena“.

– U Hercegovini, kao i u svim našim krajevima, padaju s početka proljeća česte kiše. Ljeti prži sunce, kiše rijetko padaju, bunarevi se ispražnjuju, do vode je teško doći. Ali već 70 godina ne pamte ljudi sušu, kao ovu koja je sada pritisla Hercegovinu. Iz dana u dan prži sunce travu i usjeve, žedni kamenita hercegovačka zemlja. Usahla su vrela, presušile rijeke, a u bunarevima se može naći samo talog još vlažan od vode koje više nema. Samo se još u velikim hercegovačkim rijekama (takve su dvije-tri!) valja zelena voda. Na njima se poje goveda, pere rublje i rashlađuju ljudi. Po 20, po 30 km prelaze dnevno hercegovački seljaci da bi napojili svoju stoku i opet se predveče, kad jenja vrućina, vraćaju sa rijeka svojim kućama, piše skoro poetično autor A.Hr., pa u nastavku dodaje da se „ponajveća oskudica i nestašica u pitkoj vodi osjeća u bilećkom kraju, koji je u toku otadžbinskog rata teško stradao, u kome je suša uništila usjeve i travu. Tamo su fašisti razorili cijelu vodenu instalaciju preko koje su se grad i okolica snabdjevali vodom. Seljaci bilećkog kraja pješače dnevno po nekoliko sati da nađu malo vode, a građani čekaju da dođe voz iz Nikšića, odakle se za njih u tenderu dovlači voda. Nikšić je udaljen od Bileće oko 70 kilometara i onda je lako zamisliti sa kolikom žudnjom iščekuju Bilećani svaki dan voz iz Nikšića, koliko je tamo dragocjena voda, koje u nekim krajevima ima u izobilju.“

Problem je što će suše biti sve frekventnije i duže će trajati.


Sistem načičkan branama

Neretva je rijeka u čijem slivu se nalazi najviše hidroakumulacija u Bosni i Hercegovini. Tri akumulacije na ovoj rijeci, Jablanica, Grabovica i Salakovac, pripadaju Elektroprivredi Bosne i Hercegovine, dok HE Mostar pripada Elektroprivredi Hrvatske zajednice Herceg Bosne. Još tri hidroelektrane, također u koncernu EP HZHB, nalaze se u slivu Neretve, a to su HE Rama, HE Mostarsko blato i HE Peć Mlini. EP HZHB upravlja i crpnom hidroelektranom Čapljina, koja se nalazi u donjem toku Trebišnjice. Izvan Hercegovine, EP HZHB upravlja i hidroelektranama Jajce I i Jajce II. Budući da preko 90 posto energije EP HZHB dobija iz hidroelektrana, loše hidrološke prilike najviše su pogodile ovo javno preduzeće, od sva tri javna preduzeća koja se bave proizvodnjom i prodajom električne energije na području BiH. Između 35 i 40 posto ukupno proizvedene električne energije u ovoj zemlji otpada na hidroenergiju.

Pokušali smo doći do odgovora o tome kako klimatske promjene utiču na proizvodnju hidroenergije u EP BiH i EP HZHB, s fokusom na sliv Neretve. Nakon više dopisa i poziva telefonom, PR slušba EP BiH nije željela odgovoriti, što je praksa netransparentnosti kojoj svjedočimo već neko vrijeme. Vjerovatno je predizborno vrijeme, te izvjesno poskupljenje električne energije, uticalo na odluku generalnog direktora Admira Andelije da se ogluši o naše dopise. Andelija se naknadno oglasio u medijima ponovo upozoravajući građane da se ne oslanjaju na grijanje na struju, jer bi moglo doći do preopterećenja mreže. Iz EP HZHB su pak pristali da odgovore na naša pitanja, preferirajući komunikaciju emailom, iako smo im ponudili i susret uživo.

Na pitanje da nam kaže kakvi su trendovi u proizvodnji električne energije u slivu Neretve u posljednjoj dekadi, iz ureda generalnog direktora EP HZHB Marinka Gilja navode:

– Proizvodnja u ljetnim mjesecima unatrag 10 godina varira na jedan, rekli bismo, cikličan način – tako da se periodično „događaju“ godine u kojima je proizvodnja električne energije u hidroelektranama značajno niža od, kako ste pitali, desetogodišnjeg prosjeka. Godina 2012. uistinu jest bila godina u kojoj je dosegnut povijesni minimum na rijeci Neretvi, ali je 2020. godina primjerice bila dosta blizu 2012., dok je pitanje, kada se ukalkulira ostvarenje iz rujna 2022. godine hoće li 2022. godina, koja je nakon 2012. najlošija u hidrološkom smislu, čak i „preteći“ 2012. godinu.

Za razliku od ove ili pak 2022. druge godine, 2021. godina je bila profitabilna za ovo preduzeće, što se navodi i u izvještaju za prošlu godinu.

-Društvo je od I. do XII. mjeseca 2021. godine uspješno poslovalo i ostvarilo dobit u poslovanju u iznosu 42.972.495 KM. Ostvarena proizvodnja u našim pogonima iznosi 2.245,76 GWh, što je više od planiranog za 8,1 posto. Razlog izuzetno uspješnog poslovanja u protekloj godini je izazvan poremećajem tržišta električne energije (visoke cijene električne energije na tržištu). Ukupan prihod Društva u 2021. godini ostvaren je u iznosu od 496.532.199 KM i u odnosu na plan prihoda od 327.712.558 KM, veći je za 51,5 posto, stoji u izvještaju.

Za ovako dobar rezultat najveći doprinos je CHE Čapljina, koja je zbog „povoljnih tržišnih uvjeta radila u crpnom režimu rada i za svoj rad utrošila 143,86 GWh što je 65,2 posto više od planiranih 87,1 GWh, i to je ekvivalentno proizvodnji od 100,61 GWh“, objašnjava se u izvještaju. Pošto se radi o crpnoj elektrani, koja od svih nabrojanih ima najveću instalisanu snagu, logičan zaključak je da je za ovakvo prebacivanje norme voda za vrijeme režima jeftine struje prebacivana u akumulaciju, da bi se puštala u protok za vrijeme režima skupe struje, u doba kad su bilježeni skokovi cijene energije širom svijeta.


Godina gubitaka

Međutim, koliko god je prošla godina bila profitabilna, toliko će ova, izvjesno, biti gubitaška. Tako je u mjesecu julu, upravo zbog loših hidroloških prilika, direktor EP HZHB poslao dopis Vladi FBiH u kojem predlaže da Vlada zabrani izvoz električne energije proizvedene u koncernu EP BiH i da se viškovi preusmjere u mrežu EP HZHB do kraja septembra. Proizvodnja energije u EP BiH je stabilna tokom cijele godine, jer se većina nje proizvede u termoelektranama. Svi mediji su prenijeli ovaj dopis, ali zvanično nikad nismo dobili rasplet situacije.

Aktuelnog direktora smo pitali da nam otkrije šta je u konačnici bilo s ovim dopisom i kako su nadoknadili manjak električne energije.

– Točno je da smo poslali upit Vladi Federacije BiH, (i to ne jedan nego više njih) s ciljem da se osigura sigurna i kontinuirana isporuka električne energije svim krajnjim kupcima u Federaciji BiH. S obzirom na proizvodni portfelj kojim raspolaže JP „Elektroprivreda HZ HB“ d.d. Mostar, jasno je da naša proizvodnja uvelike ovisi o aktualnoj hidrologiji, te iz tog razloga, određene nedostajuće količine električne energije za potrebe opskrbe krajnjih kupaca (uglavnom u ljetnim mjesecima kada je proizvodnja najniža) nabavljamo izravno na tržištu, stoji u odgovoru.

Dalje, dodaje Gilja, “ne smije se zanemariti globalna energetska kriza koja je uvelike uzdrmala tržište električne energije, što je rezultiralo rekordno visokim cijenama električne energije na referentnim burzama u Europi koje su čak pet do deset puta više od cijena koje su uobičajene za ovo vrijeme u godini.”

– Odukom Vlade Federacije BiH tijekom 2022. godine ograničeno je povećanje cijena opskrbe električnom energijom za kvalificiranog kupca do maksimalno 20 posto u odnosu na prethodnu godinu, čime prodajna cijena električne energije postaje egzogeno zadana. Drugim riječima, JP „Elektroprivreda HZ HB“ d.d. Mostar, u ovom trenutku, nema mogućnost samostalno definirati prodajne cijene električne energije, nego su iste unaprijed definirane i nisu ni u kojoj mjeri usklađene s kretanjima tržišnih cijena na referentnim burzama. Dakle, u trenutku kada je tržišna cijena električne energije preko 1000 KM/MWh, JP „Elektroprivreda HZ HB“ d.d. Mostar električnu energiju na distribucijskoj razini u prosjeku prodaje ispod 100 KM/MWh. Prema tome, kada stavimo u odnos izraženu anomaliju cijena na tržištu električne energije, na kojem nabavljamo nedostajuće količine, i ograničene prodajne cijene električne energije, razvidno je da za potrebe osiguranja kontinuirane opskrbe naših krajnjih kupaca nedostajuće količine električne energije nabavljamo i po 10 puta višim cijenama u odnosu na prodajne cijene. Jednostavno je zaključiti kako u razdoblju izrazito loše hidrologije, iz gore navedenih razloga, kontinuirano proizvodimo gubitak.

Koliki su tačno gubici, saznaćemo tek na kraju godine, ali izvjesno je da se hidrološke prilike neće popraviti u tolikoj mjeri do kraja godine da proizvodnja energije u ovom periodu nadmaši prethodne manjke. Naš izvor iz EP HZHB, kojeg nećemo imenovati, navodi da je za period od devet mjeseci, ovo preduzeće ostvarilo 70-75 posto planirane proizvodnje za isti period. On pretpostavlja se gubici izmiruju iz akumulirane dobiti iz prethodnog perioda.


Vlada i njena pastorčad

Gilja smatra da je njihov prijedlog logičan i jasan jer su i JP Elektroprivreda HZ HB d.d. Mostar i JP Elektroprivreda BiH javna poduzeća kojima je većinski vlasnik Vlada Federacije BiH.

– Znajući da JP Elektroprivreda BiH d.d. Sarajevo i u ovom trenutku sve dnevne viškove električne energije prodaje na tržištu, zatražili smo, u ovim izvanrednim okolnostima, jedinu logičnu i korektnu odluku našeg zajedničkog vlasnika – da se prije prodaje drugima, uz prihvatljive uvjete za obje strane, osigura zadovoljenje konzuma u Federaciji BiH, a sve kako niti u jednom trenutku opskrba krajnjih kupaca u Federaciji BiH ne bi došla u pitanje. Na žalost, do danas, nismo dobili odgovor na naš upit (dakle, naš prijedlog nikada nije odbijen, nego je zapravo ignoriran), što u trenutnim uvjetima na tržištu smatramo nedopustivim, neodgovornim i nekorektnim. Po strani se u cijeloj situaciji na žalost drže i regulatori, kako entitetski tako i državni. Dakle, ponovno naglašavamo kako je cilj JP „Elektroprivreda HZ HB“ d.d. Mostar da se, u uvjetima globalne energetske krize, isključivo nedostajuće količine električne energije, nužne za isporuku i zadovoljenje potrošnje krajnjih kupaca u Federaciji BiH, u svakom trenutku mogu osigurati unutar Federacije BiH. U suprotnom, ako već nemamo sredstava da nabavimo električnu energiju koja nam nedostaje po cijenama koje su danas aktualne, a proizvesti ju ne možemo, jedino što preostaje jest uvođenje ograničenja isporuke električne energije krajnjim kupcima, ili kolokvijalno redukcija.

Izvor fotografije: Rama-Prozor.info

Zanimalo nas je i kako će ove okolnosti uticati na cijenu energije za domaćinstva.

– Što se tiče cijena električne energije za kućanstva, jasno je da je u ovom kontekstu cijena električne energije u BiH socijalna kategorija, te stoga za značajniji porast cijena električne energije moraju biti stvoreni jasni preduvjeti, prvenstveno u smislu zaštite socijalno ugroženih kupaca. S druge strane, elektroprivredna poduzeća posluju u tržišnim uvjetima, a tržište električne energije je otvoreno za sve kategorije kupaca još od siječnja 2015. godine. U tom smislu, s jedne strane imate posve tržišno orijentiranu (liberaliziranu) industrijsku okolinu, dok gotovo da i nemate utjecaja na formiranje prodajnih cijena, čime je ovaj segment zapravo apsolutno reguliran. Javna elektroprivredna poduzeća su „u sredini“, u vrlo nezahvalnoj poziciji, ali ne smijemo adoptirati taktiku „čekanja da prođe kriza“, nego svi dionici, od elektroprivreda, kupaca, regulatora, vlade, zakonodavstva, moramo zajednički iznaći optimalno i dugoročno rješenje kako bismo uspješno prihvatili promjene koje su već tu, a pogotovo kako bismo se pripremili na one koje nas tek očekuju.

Pokušali smo dobiti odgovore od zvaničnika Vlade FBiH zašto nisu službeno odgovorili na dopis preduzeća čiji je većinski vlasnik ta ista Vlada, ali iz ureda su ignorisali naša pitanja. Ministar energetike i rudarstva Nermin Džindić prvo je pristao na telefonski razgovor, ali kada smo ga pokušali dobiti u dogovoreno vrijeme, odbijao je naše pozive i ignorisao SMS poruke.

Za kraj direktora Gilju smo pitali koliko EP HZHB ulaže u infrastrukturu za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, imajući u vidu da će hidroenergija u budućnosti biti sve manje pouzdana.

– JP Elektroprivreda HZ HB d.d. Mostar u potpunosti je orijentirana na obnovljive izvore energije, te kao takva značajno ulaže u infrastrukturu za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora. Podsjetili bismo da smo upravo mi izgradili i pustili u pogon prvu vjetroelektranu u BiH – VE Mesihovina, a u različitim fazama razvoja imamo više projekata koji se zasnivaju isključivo na obnovljivim izvorima energije, pri čemu je primarno riječ o novim investicijama u vjetroelektrane i fotonaponske elektrane, stoji u odgovoru direktora.

O kojim drugim projektima je riječ, ne znamo, ali je očigledno da energetski potencijal sunčane i vjetrovite Hercegovine nije dovoljno iskorišten.

Harun Dinarević i Alena Beširević, Naratorium.ba