U aprilu ove godine kompaniji ArcelorMittal Zenica istekla je okolišna dozvola koju je dobila na period od pet godina. Tačnije, kako kaže Suada Numić iz Ministarstva okoliša i turizma FBiH za Naratorium, ova kompanija “nema dozvolu od 25.05.2022. jer je na taj datum istekla klauzula pravomoćnosti“. U martu prošle godine na snagu je stupio novi Zakon o zaštiti okoliša koji propisuje mnogo strožije mjere za operatere koji emituju štetne gasove u zrak. Ipak, kompanija je još u januaru prošle godine pokušala da preduhitri novi Zakon koji je bio u pripremi, pa su podnijeli zahtjev za izdavanje okolišne dozvole skoro godinu dana ranije.

– Starim Zakonom o zaštiti okoliša FBiH, koji važi do 4.3.2021. godine, rok za podnošenje zahtjeva za izdavanje okolinske dozvole je 120 dana, jer je to rok u kojem je ministarstvo dužno izdati dozvolu nakon podnošenja zahtjeva. To znači da je datum podnošenja ovog zahtjeva trebao biti u decembru 2021. godine. Kompanija ArcelorMittal Zenica podnijela je zahtjev za obnovu okolinske dozvole u januaru 2021. godine, uz opravdanje da su prethodni postupci izdavanja dozvola dugo trajali i da se žele osigurati da ne bude perioda rada postrojenja bez okolinske dozvole. Zahtjev je podnesen čak 287 dana ranije (što sa 120 dana zakonskog roka čini više od 400 dana), stoji u saopštenju Eko Foruma Zenica od 03.03.2022. godine.

Iako kompanija negira da su zahtjev prerano podnijeli zbog pokušaja izbjegavanja propisa novog Zakona, očigledno je da je zagađivač želio izbjeći strožije mjere. Tako po starom Zakonu uopšte nije bilo tretirano pitanje obnove okolišne dozvole. Sada pak postoji član koji jasno propisuje postupak pribavljanja dozvole.

– Pored toga, novim Zakonom uvedeno je još nekoliko novosti kojima se postupak izdavanja dozvola unapređuje sa aspekta zaštite okoliša, ali stavlja veće zahtjeve pred operatera. Član 85 novog Zakona propisuje da se okolinska dozvola ne izdaje za pojedine pogone, nego za više pogona i postrojenja ako oni čine tehnološku cjelinu. Članom 88 Zakona propisano je da javna rasprava o zahtjevu traje 30 dana, duplo duže nego prema starom Zakonu. Član 89 Zakona sadrži važan stav da (5) Sve mjere iz stava (2) ovog člana obavezno sadrže rokove za realizaciju. Bez rokova za realizaciju mjera projekti mogu trajati i po 5 godina, koliko god traje dozvola. Član 100 Zakona sadrži stav (5) Za djelatnosti za koje nisu definirane najbolje raspoložive tehnike u skladu sa stavom (2) ovog člana, primjenjuju se najbolje raspoložive tehnike EU. Time se prevazilazi nedostatak domaćih propisa jer se direktno primjenjuju propisi EU, istaknuto je u saopštenju Eko Foruma Zenica.

Još jedna stavka koju je kompanija pokušala izbjeći i kroz prvotni zahtjev, ali i kroz dopunjeni, što nam je potvrđeno iz Ministarstva, jeste pitanje dijela deponije Rača koji koristi kompanija. Ministarstvo je imenovalo stručnu komisiju koja je tek u januaru 2022. izvršila posjetu postrojenjima i nakon toga je pet od šest članova komisije negativno ocijenilo podneseni zahtjev. U martu iste godine Ministarstvo je odbacilo podneseni zahtjev i ugovorena je izrada novog Zahtjeva prema novoj Uredbi o pogonima i postrojenjima koji moraju imati okolišnu dozvolu, kao i mjerenja u okolini koksare, što je bila obaveza i prema prethodnoj dozvoli. Oba posla će izvršiti Institut “Kemal Kapetanović” Univerziteta u Zenici. Prema starom Zakonu ove poslove je mogla obaviti komisija koju imenuje sama kompanija, što je, naravno, ostavljalo mnogo prostora za manipulacije. Nakon pritiska organizacije Eko Forum Zenica, dogovoreno je da novim zahtjevom bude obuhvaćena i industrijska deponija Rača, a nije poznato hoće li se okolinska dozvola za Toplanu pridružiti novoj intergalnoj dozvoli, na čemu su insistirali iz ove organizacije jer su po zakonu ta postrojenja nedjeljiva tehnološka cjelina.


Rezultati na čekanju

U aprilu su završena mjerenja oko koksare i rezultati su dostavljeni ArcelorMittalu, a rektor Univerziteta u Zenici imenovao je stručni tim koji će izraditi novi zahtjev za izdavanje okolinske dozvole. Mene je posebno zanimalo šta pokazuju rezultati tih mjerenja. Budući da je kancerogeni benzen jedan od nusproizvoda koksare, te da su u zeničkom zraku godinama bilježene previsoke koncetracije ovog organskog jedinjenja (kada su sporadično mjerena), za očekivati je da rezultati mjerenja oko koksare pokažu i povišenu koncentraciju benzena. Međutim, rezultati su za sada nepoznati javnosti. Iz Ministarstva okoliša i turizma navode da je kompanija tražila produženje roka za dostavu dokumentacije, ali do 27.06.2022. godine, kada sam razmijenio posljednji mail sa zaposlenicom Suadom Numić, nije dostavljen niti novi zahtjev niti rezultati mjerenja oko koksare. Numić je napisala da su iz kompanije obećali kako će se to desiti za nekoliko dana, te da će informacije biti dostupne na web stranici Ministarstva, što se još uvijek nije desilo.

Ona je u prepisci istakla da bi odbacivanje zahtjeva kojim se ne ispunjavaju uslovi u praksi samo pogoršalo stvar, zbog čega su zagađivaču odlučili pružiti još poneku šansu.

– Već sam to 2018. godine uradila za GIKIL koji je četiri godine radio bez okolišne dozvole, a šta se sve dešavalo za to vrijeme može se snimiti film. GIKIL je konačno dobio okolišnu dozvolu, i nadam se da se konačno “opametio” jer posljedice su bile očigledne – kazne, nemogućnost uvoza sirovina, itd., navela je ona.

Odgovore na pitanja koja se tiču prilagodbi koje kompanija mora implementirati u sistemu kako bi smanjila zagađenje pokušao sam dobiti iz rukovodstva kompanije, ali pošto sam više puta pisao na nekoliko email adrese navedenih u sekciji kontakt i nisam dobio odgovor, poslao sam još jedan očajnički mail rukovoditeljici sekcije za komunikacije Aleni Kahrimanović, koja je u vrijeme kada sam poslao prvi mail bila na godišnjem odmoru. „Koje su posljedice rada bez okolinske dozvole po vašu kompaniju? Koje preinake u sistemu ste morali napraviti kako bi ispunili propise novog Zakona o zaštiti okoliša? Koliko vas je to koštalo? U kojoj fazi ste radova na tim prilagodbama? Šta su pokazali rezultati mjerenja oko koksare? Kada ćete podnijeti novi zahtjev za izdavanje okolinske dozvole?“, bila su moja pitanja. Umjesto odgovora na njih dobio sam email sa sljedećim sadržajem: „Kompanija ArcelorMittal Zenica je podnijela zahtjev za izdavanje nove okolišne dozvole u zakonski predviđenom roku i trenutno je u procesu pribavljanja iste. Kompanija blisko surađuje sa svim relevantnim državnim tijelima, koja raspolažu svim potrebnim tehničkim detaljima o našim okolišnim performansama.“ Toliko neistina i poluistina je stalo u samo dvije rečenice. Prvo, kompanija jeste podnijela zahtjev u zakonskom roku, ali prerano, kako je objašnjeno na početku teksta. Drugo, „relevantna državna tijela“ ne raspolažu „svim potrebnim tehničkim detaljima o okolišnim performansima“, što mi je potvrđeno iz Ministarstva okoliša i turizma, a što je također navedeno ranije u ovom tekstu.

„Pametniji čelik za ljude i planetu“, slogan je ArcelorMittala. U Bosni i Hercegovini on djeluje kao izrugivanje.


Tražimo više, ne damo ništa

– Generalno, njihova korporativna politika je da traže minimum, najniže cijene svega, konstatuje na početku našeg razgovora Samir Lemeš, univerzitetski profesor iz Zenice i rukovodilac Eko Foruma Zenica. Kao dobar poznavalac geneze poslovanja ove kompanije u BiH on objašnjava da je „mnogo velikih ekoloških projekata u Zenici kasnilo upravo zbog takve politike, da kažemo škrtarenja, gdje se traži da sve ide po minimalnim cijenama i naravno da ne dobijete ono što je trebalo da se dobije.“

On navodi da su prvo tražili da električnu energiju dobiju po povlaštenim cijenama.

– U onom sporazumu o privatizaciji iz 2004. koji je potpisao ArcelorMittal piše da će njima Vlada FBiH pružati struju po povlaštenim cijenama, ali to je isteklo, to je bilo na 10 godina i više nema te obaveze. Međutim, oni su navikli da dobiju struju jeftinije i oni su na tome insistirali. EPBiH to nije htjela i onda je ArcelorMittal krenuo u medijsku kampanju i počele su priče „mi ćemo zatvoriti, mi ćemo ostati bez posla, ostaće ljudi bez radnih mjesta, ostaće država bez poreza, ostaće željeznice bez posla, itd.“ , mislim stara priča. Onda su krenuli opet u kampanju, išli su kod federalnog premijera, digli medije, i na kraju je vlada popustila i oni su rekli: “OK, dobićete vi cijenu“. Međutim, šta se desilo? Pošto ugovor nije bio potpisan, EPBIH ima obavezu da planira i plasira proizvodnju, ArcelorMittal je mislio da će kupiti struju od nekog drugog, ali niko drugi nije ponudio neke povoljnije uslove i EP, šta će, imamo viška struje, oni su struju prodali na svjetskom tržištu. E onda se desilo da oni kažu: “Mogli bismo mi prodati i ArcelorMittalu ako Vlada kaže." Tu je i EPBiH iskoristila priliku da produži trajanje tih zastarjelih blokova koji zagađuju, prisjeća se on historije ucjena koje su dolazile iz kompanije.

U posljednjem procesu utvrđivanja uslova za okolišnu dozvolu Eko Forum Zenica je dao ogroman doprinos.

– Ministarstvo je prihvatilo skoro sve naše sugestije i prijedloge koje smo mi dali u ovom procesu, jer mi smo insistirali, recimo, da deponija Rača bude obuhvaćena dozvolom, insistiramo da se rješava koksara, čak je i stručni tim procijenio da sve ono što mi tražili je realno i da to treba uraditi. Jedino što se desilo je to da smo izgubili vrijeme. Prošlo je više od godinu dana, mi smo na početku procesa, umjesto da smo za godinu dana dobili gotovu dozvolu, mi smo na početku procesa gdje se tek piše zahtjev, treći do sada, za izdavanje okolinske dozvole, a to je fantastična prilika za kompaniju koja će sada imati pravni vakum jer inspekcija ne može otići u kompaniju da postupi prema okolinskoj dozvoli, nema za šta da vas kazni. Ona maksimalna kazna iz Zakona za zaštitu okoliša od 200.000 KM koja nam je bila jedina, da kažem prijetnja protiv zagađivača, ona se naplaćuje samo za neispunjavanje projekata iz okolinske dozvole. Okolinska dozvola istekla, taj pravni akt više ne važi, znači ne možete više izdavati ni kazne.


Koks loš i nikakav

To je bio fantastičan način da se kupi vrijeme, navodi Lemeš, dok cijena čelika na svjetskom tržištu „raste u nebo“, čime se maksimalizira i profit kompanije.

– ArcelorMittal je prijavio dobit od 200 miliona maraka prošle godine. Nikad nisu imali toliki profit. A uvijek su se žalili da ne mogu ulagati u koksaru jer košta 30 miliona eura, kažu to je nama skupo. Dovoljna vam je trećina lanjskog profita da riješite koksaru. Mi i dalje vršimo pritisak i čini mi se da je i ministarstvo na tom stavu, da se riješe sve obaveze iz prethodne dozvole da bi se izdala nova. Međutim, nisam baš puno optimista jer evo pogledajte GIKIL u Lukavcu, preko tri godine je radio bez dozvole – nikom ništa. Zato što zapošljava ljude, zato što možda plaća porez. Imamo još puno posla, moramo još puno pritisaka da vršimo, bez iluzija je profesor sa iskustvom dugogodišnje bitke protiv velike korporacije.

Za kraj razgovora objašnjava da se stanje u Zenici po pitanju zagađenja jeste popravilo u posljednjih pet godina, ali da ArcelorMittal nije uradio sve na što se obavezao.

– Hajde u redu, prvih pet godina dok je bila prva dozvola nisu stigli pa im se dala i druga dozvola, pa imate još pet godina, ali izvini još je bilo i onog praznog hoda, tako da to izlazi na 13 godina. Ako za 13 godina nisi u stanju da uradiš ono što je trebalo da uradiš za pet , pa kad ćeš onda uraditi!? Najveći problem je koksara. Koksara ima fugitivne emisije, dakle kroz zidove, svuda izlazi napolje umjesto da ide na dimnjak. Mi smo predlagali da se cijela koksara poklopi, da imate neku vrstu haube i da onda sve emisije idu na dimnjak. To su uradili na čeličani, doduše sa zakašnjenjem od 10 godina, ali čeličana nije više toliki zagađivač. Kada se riješi koksara onda mogu da rade punom parom kao što se radi u Europi, zaključio je on.

Harun Dinarević, Naratorium.ba