S Bistrika se krenulo autobusom u 7 sati. Preko Pala, Sokoca, Vlasenice i Bratunca došli smo do Potočara. Obišli smo mezarje u Potočarima na kojem je sahranjena 6241 do sada identificirana žrtva genocida u Srebrenici. Za duše ubijenih katolički vjernici u Jedinoga Boga pomolili su se na katolički način, a u izlaganju smo slušali o onome što se događalo u istočnoj Bosni i Srebrenici tokom ratnih godina. Slijedio je posjet spomen sobi i bivšoj 'Fabrici akumulatora', koju je nizozemski bataljon koristio kao svoje sjedište 1994-1995. Tu smo, među ostalim, pogledali polusatni film o događanjima u ratnoj Srebrenici, a nakon toga slijedilo je predavanje prof. dr. Edina Šarčevića s Pravnog fakulteta u Leipzigu. Šarčević je s pravnog aspekta govorio o pojmu kolektivne krivnje, legitimiteta (je li, na primjer, Ratko Mladić imao legitimitet srpskoga naroda kada je rekao da poklanja Srebrenicu Srbima i u drugim sličnim situacijama), pojmu genocida… s glavnom tezom da se kolektivu može pripisati odgovornost za zlo koje je počinjeno u ime njega prema kriteriju unutarnjeg homogeniteta, prema tome da li je u kolektivu postojala tolika homogenost i složnost oko jednoga cilja da u okviru institucija, unutar sustava, nije postojalo kritičkih glasova spram onih koji su provodili projekt koji je – u ovom slučaju – rezultirao genocidom.

Za većinu nas ovo je bio prvi put da smo se na ovakav način suočili s činjenicom genocida u Srebrenici, s dubokim emocijama koje pobuđuju empatiju, ali i određeni osjećaj stida koji proizlazi iz naše odgovornosti za svakoga čovjeka i za cijelo čovječanstvo. Ono što je najvažnije, i čemu se nadamo, jest da nakon ovoga posjeta postanemo bolji ljudi koji će se biti spremni boriti da se nikada i nigdje ne ponovi zlo koje se događalo u ratu 1991-1995.

"Treba stati pred patnjom nevinih ljudi, ući u njihove živote i s njima su-patiti. 'Prolazak' kroz Srebrenicu shvatiti kao životni proces i katarzu u kojoj se trijeznimo od ideoloških opijenosti koje su kulisa iz koje izranjaju čudovišta koja se hrane nevinim ljudskim životima. Srebrenica je stoga mjesto na kojem je prije svega na provjeri naša ljudskost. (...) Ako nam stradanja nedužnih u Srebrenici, i drugim mjestima, ne budu stalna opomena, neće moći započeti ni proces humanizacije naših odnosa." (fra Jozo Šarčević u tekstu Sjećati se Srebrenice).

IMG 0973

Nakon posjeta Memorijalnome centru, na ostacima franjevačkog samostana Bosne Srebrene u Srebrenici, u zavjetnoj kapelici, slavljena je euharistija. Franjevci u BiH posebno su vezani uz Srebrenicu. Naime, prvi franjevci došli su u Bosnu 1291. godine i upravo u Srebrenici izgradili svoj prvi samostan, a po Srebrenici je provincija Bosna Srebrena dobila ime. 700 godina nakon toga, 1991., izgrađena je zavjetna kapelica na ostacima nekadašnjega samostana.

Poučno i veoma korisno putovanje obogaćeno je ručkom u Srebrenici i večerom na povratku, u Olovu, za što smo zahvalni dobročiniteljima koji su svojim darovima pokrili financijski dio ovoga putovanja.

Tekst Franjo Šarčević

Fotografije Dino Kovačić

Više fotografija u galeriji Posjeta studenata s Bistrika Potočarima i Srebrenici

Prometej.ba | 11/2014