Oni, unatoč svoj muci, koju svaki dan proživljavaju na sve gledaju optimistično. To su pristojni, pošteni i skromni ljudi. Susreli smo ih danas tijekom planinarskog pohoda na Radušu. Iznenadili su nas i oduševili svojom susretljivošću i jednostavnošću. Razgovarali smo s njima i evo kroz jedan mali neobični intervjuu možete saznati nešto više o njima.

Tko ste vi i odakle dolazite?

Mi smo stočari iz Zenice, koji tokom cijele godine živimo nomadskim načinom života. U našoj ekipi nas ima osam. Kod stoke stalno borave četvorica. Smjenjujemo se često po dogovoru.

Otkud baš da ste došli na Radušu. I u vašim krajevima ima lijepih i pogodnih planina za ispašu stoke!?

Glavni razlog našeg dolaska na Radušu je ovo jezero, a i Ledenica u urušenoj vrtači (Samogradu), koja je jedini izvor pitke vode. Inače kroz godinu s ovcama obiđemo cijelu Bosnu. Ljeti se uspinjemo na planine, a zimi idemo do Tuzle, Bijeljine ili Brčkog.

Jeste li prije sa svojom stokom dolazili na Radušu?

Jesmo. Prije tri godine smo dolazili.

Kako se snalazite za hranu?

Hranu dobivamo svakih 15 dana, hljeb i ostale namirnice, ali svaki dan pomuzemo nekoliko ovaca tako da imamo barem svježeg mlijeka.

Imate li problema sa zvijerima kao što su vukovi ili neke druge životinje?

Imamo. Svake noći jedan od nas mora dežurati pored torova. Imamo tri psa, od kojih je jedan dresiran, ali vuk je veoma lukav, tako da je potrebna maksimalna opreznost. Za razliku od vuka medvjed je pošten, njemu je dovoljna samo jedna ovca.

Koliko grla stoke imate?

Imamo ih oko 500. Ovdje ih čuvamo odvojeno: u jednom stadu su ovnovi a u drugom ovce.

Imate li problema sa prodajom i na koji način prodajete stoku?

Uglavnom nemamo. Posljednjih godina ovnove najčešće prodajemo za kurbane.

Sada je u muslimana počeo ramazan. Postite li?

A moj sinko, tu su takvi uvjeti života da se jednostavno ne može postiti. Mi ujutro puštamo stoku oko 5 sati na ispašu, a kasno uvečer ju zatvaramo, tako da je nemoguće postiti i na ovoj vrućini nešto ne prigristi. Neka poste oni u kancelarijama. Oni imaju uvjete…

Imate i par magaradi. Za što vam oni služe?

Pa uglavnom služe nam za prijenos naših stvari s jednog mjesta na drugo. Oni nose naše šatore, našu postelju i našu odjeću na sebi.

Koliko se planirate zadržati na Raduši?

Zadržat ćemo se dok god bude ispaše i pitke vode.

Jeste li zadovoljni svojim načinom života?

Kad se sve zbroji, uglavnom smo zadovoljni. Kroz cijelu godinu izloženi smo kiši, suncu, snijegu, vjetru, ali smo zadovoljni jer radimo pošten posao. Naš dom kroz cijelu godinu je pod otvorenim nebom.

Više fotografija u galeriji Nomadi na Raduši: život pod otvorenim nebom

Antonio Baketarić/Prometej.ba, 20. 7. 2012.