Reportaža: Kraljevski grad Bobovac

Sam put od Sutjeske prema Bobovcu izgleda vrlo pustolovno i ne možemo a da se ne vratimo u prošlost i ne prizovemo si u svojoj mašti scene koje burno prikazivaju neustrašive ratnike u borbi oko okolnih strmih brda u obrani ili napadu zemlje. S tom maštom stigosmo do Bobovca i odmah primjećujemo da je to strateški vrlo dobro smješten grad, jer nije uočljiv na velikoj razdaljini od neprijatelja, a kad bi mu se približili vrlo je teško osvojiv zbog svog smještaja na strmim, okomitim stijenama.

Ukoliko želimo uvidjeti vrijednost ovakvog mjesta, moramo najprije spomenuti nekoliko osnovnih povijesnih informacija koje će nam što bolje dočarati Bobovac u doba srednjovjekone Bosne. Pisani izvori o Bobovcu javljaju se u vremenskom razdoblju od 1350. do 1463. U njima se najčešće spominje kao mjesto izdavanja pojednih isprava ili pisama, rjeđe kao mjesto primanja diplomatskih delegacija ili kao poprište vojnih ili političkih zbivanja. Međutim tko god je pokušao da se domogne bosanskog prijestolja jurišao je na Bobovac te je ovaj grad bio glavni cilj svih vojnih pohoda. U raznim dinastičkim sukobima koji su se zbili na ili oko Bobovca, najteže je bilo (osim 1463.) od polovine 1404. do polovine 1410. U tom razdoblju grad je šest puta prelazio iz ruke u ruku. Suparničke vojske predvodili su, s bosanske strane protukraljevi Tvrtko II i Ostoja, a s ugarske dva bana, Ivan Morović i Pavao Bešenje, te i sam kralj Žigmund, najmoćniji vladar tadašnje Europe. Bobovac je tada konačno pao u ugarske ruke. Godine 1463. pouzdano se zna da je Bobovac pao u turske ruke, a o tim događajim postoje i razne narodne tradicije, koje kažu da je opsada Bobovca trajala sedam godina i da nikad ne bi pao da nije bilo izdaje. Naime vojvoda Radak, zapovjednik grada, predao je grad bez borbe, nadajući se da će za taj čin biti bogato nagrađen. Kad je došao po nagradu sultan mu je rekao: „Kad nisi vjeran svome gospodaru s kojim si iste vjere, kako ćeš biti vjeran meni!“ Zatim je naredio da ga strmoglave s jedne visoke stijene koja se danas naziva Radikova stijena. Poznata je također i tradicija o kraljici Katarini koja je morala bježati pred Turcima te je bila jako žalosna što napušta svoj kraj, a žene i dan danas u okolini Bobovca i Kraljeve Sutjeske nose crne kape na glavi u znak žalosti za kraljicom Katarinom.

Danas na lokalitetu Bobovca možemo vidjeti ruševine nekadašnjeg grada, na osnovu čega su arhitekti rekonstruirali Bobovac u doba prije rušenje. Iako su svi objekti na Bobovcu zapušteni i nedovoljno zaštićeni, osim crkvice koja je obnovljena, ostali su temelji gotovi svih objekata koji su se nalazili na ovom području od kraljevskog dvora i raznih vojnih utvrda do nekih stambenih naselja u kojima su boravili mještani te vojnici. Međutim, kao i s gotovo svakim kulturno-povijesnim dobrom na području Bosne i Hercegovine, možemo reći da Bobovac pada u zaborav zbog nemara svih odgovornih institucija u državi koje bi se morale brinuti za ovaj odviše važan spomenik jednog vremena. Jedan takav spomenik sigurno zaslužuje pažnju svih odgovornih institucija.

Tekst: Ivan Tučić

Fotografije: Jozo Šarčević