Rumboci u Rami

Ljepših možda ima, dražih nigdje.Ovo su riječi bosanskohercegovačkog književnika Meše Selimovića, koji je možda svu ljubav i povezanost s rodnim krajem sažeo u ovih nekoliko rečenica. Kod svakoga čovjeka rodno mjesto plijeni posebne osjećaje pripadnosti i jedinstvenosti. Rumboci su moje rodno mjesto i ovdje ću vam ih u par rečenica pokušati predstaviti.

Rumboci su površinom najveće naselje u čitavom ramskom kraju. Smješteno je na sjevernom rubu ramske kotline, pod obroncima Pliševice, na oko 500 m. nadmorske visine. Kroz povijest se nisu ničim posebno (osim brojem žitelja) izdvajali od ostalih ramskih naselja.

Za razliku od susjedne Varvare teško je utvrditi kada su Rumboci postali naseljem, ali pretpostavlja se da spadaju u starije naseljena mjesta u ramskome kraju. Na lokalitetu Mašat su sve donedavno stajala dva stećka, što između ostalog svjedoči o kontinuitetu naselja. Povjesničar fra Mijo Batinić tvrdi da jedino sela Rumboci i Drežnica nisu plaćali porez Turcima. Taj podatak nije povijesno potvrđen, no međutim, razlozi koje je Batinić naveo – nepristupačnost terena i karakter ljudi koji žive u ovim selima, možda bi na neki način to mogli i potvrditi, jer su ti razlozi specifični i za naše vrijeme.

1946. godine u Rumbocima je dovršena gradnja četverogodišnje škole. Godinu dana kasnije sagrađen je i zadružni dom. Osamdesetih godina prošlog stoljeća bio je prenamijenjen u prodavaonicu (zadrugu), kavanu i magazin. Kratko vrijeme je bio tvornica disketa, da bi na koncu, dolaskom rata postao ratna bolnica, koja je spasila mnogobrojne ljudske živote. Nakon rata, dugo vremena ova zgrada je zjapila neiskorištena i prazna. Prije par godina je prodana i danas se nalazi u privatnom vlasništvu.

Rumboke na osobit način krasi župna crkva sv. Franje Asiškoga, koja je bogata s modernim umjetničkim blagom. Posebna radost Rumbočana dolazi do izražaja u vremenu njezine gradnje. Šezdesetih godina prošloga stoljeća gotovo svi rumbočki muškarci od 25-50 godina odlaze na rad u Austriju i Njemačku. Za kratko vrijeme uvelike je promijenjeno imovinsko stanje na bolje. Ujesen 1968. godine završena je izgradnja brane na rijeci Rami. Nekoliko sela, plodne njive, livade i voćnjaci našli su se pod vodama novoga jezera. Rumboci nisu potopljeni, ali je potopljena obradiva zemlja od Rumbočana. To je potaknulo novi iseljenički val i neke rumbočke obitelji tada sele u druge krajeve (najčešće u Popovaču, Pleternicu, Rovišće, Zagreb…) u potrazi za poslom i boljim uvjetima života. Praksa iseljavanja traje i danas.

U zadnjem ratu i Rumboci su neposredno bili izloženi opasnosti. Početkom travnja 1992. godine formirana je bojišnica od Zvirnjače, preko Ravašnice do Idovca na Raduši. Prve žrtve bili su upravo rumbočki mladići. Rumboci su danas homogenizirano selo, jer u njima žive samo katolici - Hrvati. Prije rata je tu, uz katolike živjelo i nekoliko muslimanskih obitelji.

Danas je gotovo nemoguće rekonstruirati tipični rumbočki mentalitet. On se ogleda u različitim situacijama i okolnostima. Prema nekima Rumbočani su ljudi vrletna duha, takve naravi da izvana izgledaju prznice, bojdžije, tvrdi i grubi, ali u dubini duše povjerljivi i uvijek spremni pomoći. Mnogi Rumboke i Rumbočane danas stavljaju u negativni kontekst, ponajprije zbog lopovluka, koji se zahvaljući nekolicini pojedinaca posljednjih godina ukorijenio u Rumbocima. No nadajmo se da će se to s vremenom promijeniti. Na kraju, kao zaključak upotrijebit ću često rečenicu fra Ivana Šarčevića, koja kaže da Rumboke ne treba izdvajati iz cjeline ramske mikrokulture, iz cjeline ramske patnje, ponosa i vjere. Sve je to ublizu. Njihova posebnost leži samo u višebrojnosti i specifičnosti njihove strane kamenjara, šljiva i planina za koševinu, u posebnosti njihovih lokaliteta od Idovca do Ljubuše. Rumboci su najveće ramsko selo, te ako se o Ramljacima čuje nešto dobro ili loše, onda je to s Rumbocima i Rumbočanima samo naglašenije…

Pogled na Rumboke sa Draševa (Foto: fra Tomislav Brković)

Pogled na Rumboke s U(m)ne glave

Pogled na Ramsko jezero iz Rumboka

Pogled na Poljane i Ramsko jezero

Izvor Bilo

Crkva sv. Franje Asiškoga

Crkva sv. Franje Asiškoga noću (Foto: Flash Rama)

Najprije zadružni dom, zatim tvornica disketa, pa ratna bolnica i na koncu u privatnom vlasništvu

Rumboci su tradicionalna sredina u kojoj se društveni život ponajviše odvija oko župne crkve. Prošle godine proslavljena je četrdeseta obljetnica od osnutka župe. Za tu prigodu napravili smo kratku video prezentaciju župe koju možete pogledati.

{youtube}Vot3defVzH8&feature=context-chv{/youtube}