Početkom oktobra ove godine Reuters je objavio da je na pet sati električna mreža Grčke bila potpuno opskrbljena iz obnovljivih izvora energije. Mediteranska država je to postigla zahvaljujući velikim ulaganjima u proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora – sunca i vjetra. Grci planiraju da do kraja ove decenije „zelena energija“ čini 70 posto njihove ukupne potrošnje energije, računajući transport, grijanje i električnu energiju iz mreže. Naoko, beznačajna vijest u moru drugih važnijih vijesti. Ipak, u godini u kojoj su zabilježeni najekstremniji klimatski događaji u modernoj civilizaciji, kada su širom planete oboreni temperaturni rekordi, a makabrične prognoze klimatskih naučnika potisnute u stranu pred neizvjesnom sadašnjošću, ova vijest donosi dašak optimizma.

Ove godine su također zabilježene rekordne emisije stakleničkih plinova koji su Zemlju i doveli u klimatsku krizu, ali i najveća ulaganja u infrastrukturu za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora. Tako je Kina u prvoj polovini ove godine uložila 41 milijardu američkih dolara u solarnu energiju, prate je SAD sa 7,5 milijardi i Japan sa 3,9 milijardi. U svijetu je tokom prošle godine instalirano solarnih elektrana snage 174 gigavata, dok bi ove godine, prema projekcijama Međunarodne agencije za energiju, brojka trebala stići do 260 gigavata. Uprkos značajnom napretku, količina električne energije dobijene iz sunca ne čini značajan udio u ukupnoj proizvodnji energije većine svjetskih država. Tako naprimjer u Kini, predvodnici ulaganja u fotonaponsku tehnologiju, tek preko šest posto potrošnje električne energije dolazi iz transformisane sunčeve energije. Od razvijenih zemalja, u ovoj kategoriji vodeća je Australija sa 10 posto. Ali, kako kažu naučnici, ne postoji „srebreni metak“ za klimatske promjene, pa je solarna energija tek dio slagalice koju čovječanstvo mora hitno složiti ako želi održati Zemlju planetom na kojoj je moguća civilizacija. Rast prosječne temperature od dva do četiri stepena celzijusa u odnosu na predindustrijsko doba (danas smo na 1,3 stepena), kakav predviđaju modeli naučnika prema trenutnoj stopi emisija stakleničkih gasova do kraja stoljeća, značio bi i kolaps civilizacije sa milijardama mrtvih.

U Bosni i Hercegovini, prema stranici Our World in Data, udio električne energije dobijene iz sunca čini mizernih 0.17 posto ukupne proizvodnje. Taj procenat je nesrazmjeran u odnosu na profit ostvaren na osnovu proizvodnje „zelene energije“, o čemu ćemo pisati u nastavku.

Ideja da se pomoću malih solarnih elektrana, koje bi pokrivale vlastite potrebe domaćinstava, rastereti energetski sistem koji počiva na spaljivanju fosilnih goriva, čini se optimalnom i potpuno demokratskom. Mnogo je benefita koje bi donio decentralizirani sistem proizvodne energije: minimalizacija gubitaka energije u električnoj mreži, pažljiviji odnos prema potrošnji energije, smanjene emisije fosilnih goriva, dodatna zarada malih proizvođača koji bi višak prodavali distributerima... U Bosni i Hercegovini sve je učinjeno protiv ovog, naizgled, utopističkog modela. Otkako je u federalnom parlamentu 2013. godine usvojen Zakon o korištenju obnovljivih izvora energije, u ovom dijelu BiH razvila se nova-stara klasa tajkuna koji su profitirali zahvaljujući novom zakonu koji je omogućio odličnu zaradu vlasnicima novoizgrađenih solarnih elektrana, a o čemu je prošle godine na portalu Nomad pisao inžinjer elektroenergetike i energetski analitičar, Almir Muhamedbegović.

Još 2014. godine, kada je instaliranje fotonaponskih panela u BiH tek bilo u povojima, Centar za istraživačko novinarstvo je objavio članak o dobroj zaradi vlasnika solarnih elektrana, među kojima je Miro Tomas, vlasnik GP Toming d.o.o. Grude, na ime feed-in tarifa iz obnovljivih izvora energije, koje su tada bile i deset puta veće od tržišne cijene, a koje plaćaju svi građani zajedno sa strujom koju su potrošili. O solarnoj hobotnici čiji krakovi vode do Hrvatske demokratske zajednice, pisao je i novinar Predrag Blagovčanin na portalu Tačno.net.

Među prvim registrovanim solarnim elektranama u Bosni i Hercegovini, što se može vidjeti u javno dostupnom registru energetskih dozvola Federalnog ministarstva energije, rudarstva i industrije, nalaze se elektrane na području tadašnje općine, a danas grada Stoca. Te 2014. godine, zabilježeno je u ovom registru, GP Toming d.o.o. je dobio energetske dozvole za 13 solarnih elektrana u mjestu Pješivac u Stocu, instalirane snage do 150 kilovata (srednje veličine). Samo prošle godine ova firma je iz ovih 13 solarnih elektrana Operatoru za obnovljive izvore energije i efikasne kogeneracije prodala struju u vrijednosti od 1.446.525 KM po povlaštenoj cijeni od 36 feninga po kilovatsatu, podaci su Operatora za OIEiEK. Prosječna cijena koju plaćaju domaćinstva u BiH kreće se oko osam Kf/kW. U prvim godinama rada ovih solarki, otkupna cijena je bila i do deset puta viša u odnosu na cijenu koju otkupljivaču plaćaju građani. Treba imati na umu da kompanija GP Toming ima 43 registrovane solarne elektrane na području Hercegovine, ukupne instalirane snage od skoro 10 MW, te da su u fazi dobivanja dozvola za nove elektrane. Pored toga, ova kompanija je sa norveškim Greenstatom krenula u projekt izgradnje solarne elektrane Petjink na području Gruda instalirane snage 45 MW. U 2021. godini privilegovanim proizvođačima električne energije iz solara priključenim na distributivnoj mreži JP Elektroprivreda BiH d.d. Sarajevo isplaćeno je 2.480.876,92 KM, dok je solarnim elektranama na mreži JP Elektroprivreda Hrvatske zajednice Herceg Bosne d.d. isplaćeno 9.986.902,07 KM. Očigledna razlika u količini proizvedene energije krije se u činjenici da je u Hercegovini veći broj sunčanih sati, pa i izraženije interesovanje za ulaganje u solarnu energiju.

Od 2013. godine, kada je donesen Zakon o korištenju obnovljivih izvora energije i efikasne kogeneracije u FBiH (ponovo vas za detalje upućujemo na tekst Almira Muhamedbegovića), došlo je do investitorskog „buma“ u privatnom energetskom sektoru. Tako je klika kapitalista skoncentrisanih oko EP BiH ulagala i u male hidroelektrane i u solarne elektrane, dok su njihovi parnjaci bliski EP HZHB preferirali sunčevu energiju. Naravno, ova konstatacija je generalizacija, ali ako uzmemo brojke isplaćenih sredstava privilegovanim proizvođačima u prošloj godini, odnosno kompanijama u privatnom vlasništvu koje proizvode struju iz obnovljivih izvora energije, obrazac se jasno nazire. Naime, povlaštenim proizvođačima hidroenergije na mreži EP BiH u prošloj godini je Operator za OIEiEK isplatio 2.011.354,49 KM, dok je za istu vrstu proizvedene energije iz elektrana na mreži EP HZHB isplaćeno tek 225.069,32 KM. Ulaganja privatnih firmi u vjetroenergiju su na nivou statističke greške, izuzmemo li vjetroelektranu Jelovača snage 36 MW, koja je u vlasništvu firme FEAL iz Širokog Brijega.


Ima kvota ko hoće da plati

Poslije GP Tominga, u Stolac su počeli ulagati i drugi investitori, slijedeći strategiju instaliranja solarnih elektrana srednje snage (do 150 kW). Na području cijele zemlje zabilježen je skok ulaganja u ovakvu vrstu elektrana, koji je pratio stalno opadanje cijena potrebne tehnologije. Mnoge kompanije su u strahu od rasta cijena električne energije za industriju počele investirati u solarne panele pomoću kojih bi proizvodile barem dio potrebne energije. To su uglavnom slučajevi instalacije malih (do 10 kW) i elektrana srednje instalirane snage. Prema Akcionom planu za obnovljive izvore energije FBiH najviši poticaji su bili predviđeni za solarne elektrane srednje snage, zbog čega su kompanije poput GP Tominga gradile upravo ovaj tip elektrana, pa su posljedično, ulaganja u njih vratili samo nakon tri ili četiri godine, sve na osnovu enormno visokog poticaja za obnovljive izvore energije. Toplinu stolačkog sunca među prvima je prepoznao i nezaobilazni Edhem Bičakčić sa porodicom, što kao vlasnik, što kao projektant u projektnoj kući Bičakčić d.o.o.

Screenshot: Bičakčić prodaje SE


Pridružili su se i drugi trgovci energentima, poput kompanije OIL-AC d.o.o. Mostar, u vlasništvu Brane Markića. Značajan udio pod stolačkim nebom sa solarkama zauzima i kompanija Eco Swis d.o.o. Mostar, vlasnika Miroslava Zovke i Ivice Mandića. U registru je zabilježena i kompanija Virtus Solis d.o.o. Tuzla, u vlasništvu Hazima i Emira Vikala. Hazim Vikalo je bivši SDA-ov premijer Tuzlanskog kantona. Struju u Stocu proizvodi i Eneregosol d.o.o. Aladinići, Stolac.

Kolika je jagma vladala za dinamičkim kvotama, odnosno predviđenom količinom energije iz obnovljivih izvora energije koja se plaća poticajnim cijenama (do 10 puta višim od cijena električne energije za domaćinstva), najbolje pokazuje činjenica da je bivši direktor Operatora za OIEiEK Boriša Misirača još 2019. godine prekoračio predviđeni broj dinamičkih kvota iz ažuriranog APOEF-a iz 2018. godine. Tako je Misirača, bivši kadar Saveza za bolju budućnost - Fahrudin Radončić, sin nekadašnje uticajne tužiteljice Tužilaštva BiH, Jadranke Lokmić Misirače, također blizak HDZ-ovim krugovima, s krajem 2019. dodijelio 6523 kW kvota viška. Ovu protivzakonitu dodjelu dinamičkih kvota za solarne elektrane Misirača je nastavio i u toku 2020. godine (skoro do zadnjeg dana svog mandata - 14.12.2020.), tako da je na kraju 2020. godine dodjelio ukupno 16969 kW dinamičkih kvota za solarne elektrane potpuno protivzakonito. Ovaj podatak o nezakonito dodjeljnim dinamičkim kvotama za solarnu energiju objavljen je i na stranici Operatora za OIEiEK, gdje je i prikazano da je na dan 31.12.2020. godine stanje dinamičkih kvota za solarne elektrane: -16 969 kW.

Da je predviđeni broj kvota nezakonito prekoračen navodi se i u izvještaju federalnog Ureda za reviziju: "Operator za OIEIEK je zaključio ugovore i predugovore o otkupu električne energije iz solarnih elektrana sa pravnim licima čija postrojenja imaju instaliranu snagu u iznosu od ukupno 38,06 MW, što je za 15,06 MW više u odnosu na instaliranu snagu utvrđenu Akcionim planom za 2020. godinu. Napominjemo da je Akcionim planom utvrđena maksimalna instalirana snaga postrojenja čija se proizvodnja može podsticati. Kada govorimo o zaključenom broju ugovora i predugovora sa informacijom o instaliranoj snazi postrojenja, govorimo o minimalnim iznosima i broju ugovora i predugovora, s obzirom da smo provedenom revizijom konstatovali da dostavljeni pregledi nisu potpuni."

Shodno dokumentovanim brojnim ozbiljnim nezakonitostima, Ured za reviziju je Operatoru za OIEiEK dao negativno mišljenje za obje komponente finansijske revizije i za obje revidirane godine (2019. i 2020.).

Predstavnički dom Parlamenta Federacije BiH je u maju ove godine, prihvatio inicijativu Kluba poslanika DF-a o imenovanju parlamentarne komisije, koja će analizirati sve aspekte rada Operatora za OIEiEK u periodu od 2018. godine do dana ustanovljavanja te komisije. Ipak pored najava, ova komisija do danas nije formirana, iako je u obrazloženju inicijative za formiranje parlamentarne komisije koja bi se bavila radom Operatora za OIEiEK navedeno i sljedeće: „Sve je dokumentovano na 50-ak stranica i gotovo da u izvještaju nema niti jedne rečenice koja ne upućuje na kriminalno poslovanje.”

Za ovu i druge ilegalne radnje koje su mediji dokumentovali, Misirača nikad nije odgovarao pred zakonom, mada su protiv njega radnici Operatora podnijeli više krivičnih prijava, od kojih je prva podnesena još u novembru 2019. godine. Tužilac tužilaštva Hercegovačko-neretvanskog kantona Mirko Miličević, koji je zadužen za ovaj predmet i koji je krivične prijave očito gurnuo duboko u mrak svoje ladice, u oktobru ove godine na prijedlog Marinka Čavare je imenovan za sudiju Ustavnog suda FBiH iz reda hrvatskog naroda. Valjda je predsjednik FBiH procjenio da je dosadašnji angažman Miličevića kao tužioca u odjelu za privredni kriminal odlična preporuka za poziciju ustavnog sudije FBiH. Prije nekoliko dana Miličević je položio i svečanu zakletvu gdje se obavezao da će poštovati zakone i Ustav FBiH.

Iako je znao da su predugovori dodjeljeni nezakonito kao i da je APOEF istekao 31.12.2020., nasljednik Misirače, HDZ-u blizak Željko Doleček je tokom 2021. godine kao v.d. direktora Operatora za OIEiEK, sve do dolaska novog direktora Edima Memića (10.02.2022.), većinu tih predugovora pretvorio u ugovore i tako omogućio nezakonitu dodjelu poticaja za solarne elektrane u iznosu od skoro 12 000 kW. Vlada FBiH je Dolečeka smijenila početkom 2022. nakon očito uspješno odrađenog posla.

Prema podacima objavljenim na stranici Operatora za OIEiEK skoro 80 solarnih elektrana ukupne snage od 12 MW, a sa kojima je Doleček sklopio protivzakonite ugovore o otkupu će se plaćati u narednih 12 godina novcem građana FBiH. Radi se elektranama koje su zahvaljujući Boriši Misirači protuzakonito dobile kvote i predugovore. Po nekim izračunima, uzimajući važeće poticajne cijene koje određuje FERK, vlasnici ovih elektrana će zaraditi između 60-70 miliona KM.

Ostatak od oko 5 MW nezakonitih predugovora, nakon što su i neke od ovih solarnih elektrana izgrađene, i nakon što su neki od vlasnika podnijeli zahtjeve za zaključenje ugovora, novi direktor Operatora za OIEiEK Edim Memić, nije "legalizovao", odnosno nije sa vlasnicima elektrana sklopio ugovore o otkupu, svjestan da bi time prekršio zakon.


Sunčani hektari

U posljednje dvije godine u Stolac su došle i krupnije ribe, čija će ulaganja debelo zasjeniti sve dosadašnje investicije. Tako je u augustu ove godine gradonačelnik Stoca Stjepan Bošković za RTV Herceg-Bosne izjavio da je na prostoru grada EP HZHB rezervisala 200 hektara zemljišta namjenjenog za solarne elektrane, da je privatna kompanija Eco-Wat kupila 90 hektara, dok je Tehnomerkur iz Banja Luke rezervisao 350 hektara, od kojih je realizirano 157 hektara. Bošković je tada najavio da će u Stolac biti investirano do 1,5 milijardi KM te da je plan instalirati solarne elektrane ukupne instalirane snage do 650 MW. Poređenja radi, aktivni blokovi TE Kakanj imaju instaliranu snagu 450 MW (to ne znači da će imati istu proizvodnju, jer SE nikad ne rade u punom kapacitetu). Time će SE na području Stoca postati najveći prizvođač ove vrste energije u BiH.

Prošle godine Grad Stolac je raspisao natječaj za prodaju dvije parcele, jednu od 199 hektara, po početnoj cijeni od 5,9 miliona KM i drugu građevinsku parcelu od 153 hektara po početnoj cijeni od 4,5 miliona KM, što znači da je početna cijena bila tri KM po metru kvadratnom.

Screenshot natječaja


Detalji o održanoj javnoj aukciji nisu poznati. Poslali smo nekoliko emailova na adresu gradske uprave, pozivali telefonom i slali SMS-ove, ali Bošković, kojemu je ovo peti mandat na čelu nekad općine, a danas grada, nije želio da razgovara s nama. Šta znači rezervisati zemljište, po kojoj cijeni i koliko ga je prodano, ne znamo. Jedini javno dostupan trag o prodaji zemljišta, pored objavljenog natječaja, ugrađen je u ovogodišnji budžet Stoca, u kojem stoji da je na primicima od prodaje zemljišta uračunato 7.400.000 KM, čime je budžet Grada značajno povišen pa ove godine iznosi preko 16 miliona KM.

Što se tiče novih investitora koje je spomenuo Bošković, za sada je jedino Eco-Wat Kiseljak počeo aktivnosti za igradnju elektrana na Komanje Brdu. Prema registru FMERI-ja, ova firma je do sada poslala zahtjev za ukupno energetskih 40 dozvola. Neke su već dobili, druge su u proceduri. Oko 92 MW ukupna je snaga svih elektrana zajedno u vlasništvu ove firme na području Stoca. Prema planovima, ta brojka će ići na 150 MW.

Kompanija Eco-Wat d.o.o. Kiseljak, u vlasništvu Dejana Brajkovića, brata Tihomira Brajkovića, tajkuna iz Kiseljaka, prošle godine u decembru poslala je na izradu Zahtjev za prethodnu procjenu utjecaja na okoliš firmi Zagrebinspekt d.o.o. Mostar, za potrebe projekta izgradnje trafostanice TS Hodovo.

Na području Hercegovine 10 solarnih elektrana srednje snage posjeduje i firma Eco-Volt d.o.o. Kiseljak u vlasništvu trećeg brata Roberta.

Ova porodica već se okušala u energetici. Ulagali su, između ostalog, i u male hidroelektrane. Tako su od 2015-2019 na ime poticaja za obnovljive izvore energije građani Republike Srpske preko svojih računa za struju uplatili 19.221.331 KM firmama u vlasništvu porodice Brajković, izvještavao je CIN 2020. godine. Tihomir Brajković je 2019. godine osuđen za utaju poreza jednogodišnjom zatvorskom i novčanom kaznom, ali je kazna svedena na novčanu jer je “otkupio” robiju.

Druga kompanija koju je Bošković naveo kao investitora u solarne elektrane na području grada kojim vlada jeste Tehnomerkur d.o.o. Banjaluka. Za sada ova firma u vlasništvu Borisa, Marka i Milice Nikolić nije podnosila zahtjeve za izdavanje energetskih dozvola, što znači da tek pripremaju teren za te aktivnosti.

U Stocu i dalje namjeravaju nastaviti s prodajom zemljišta u svrhu gradnje solarnih elektrana. HDZ-ov dopredsjedavajući gradskog vijeća i direktor Doma zdravlja Stolac Kazimir Raguž za Naratorium je to potvrdio.

- Imamo, ali mi ne mislimo prodati svu zemlju koja je dostupna pa da time spriječimo neke druge stvari u budućnosti. Sigurno da svi zainteresirani koji se jave za pojedine pozicije gdje bi željeli praviti, prvo se kontaktira ta lokalna zajednica da se vidi da li može doći do smetanja, da li je neko iz tog područja protiv toga i šta je razlog. Do sada nismo imali takvih primjera jer zaista su se te elektrane i ta polja nalazila na područjima gdje skoro niko ne živi. U biti, ne skoro, nego baš niko ne živi. Neka područja su takve pozicije da nikad tu niko nije ni živio, nego su se ljudi bavili poljoprivredom i to sitnom stokom, jer tu krave ne mogu hodati nego samo koze ili ovce i sitna stoka. A sada se jako jako malo ljudi bavi time, objasnio je on namjere gradske uprave.

Istakao je da već sada nova sredstva u budžetu doprinose razvoju lokalne zajednice.

- Za sada ovaj novac koji je uplaćen u proračun već je planiran za izgradnju jednog novog kvarta gdje se već počela praviti jedna multifunkcionalna sportska dvorana sa oko 1.200 sjedećih mjesta na tribinama, tu se planira i izgradnja nekih šest stambenih zgrada, čisto da u narednom razdoblju omogućimo mladim ljudima da imaju dostupne stanove da mogu ovdje ostajati i živjeti, kazao je Raguž.

Screenshot budžeta Stoca


Više informacija smo pokušali dobiti i od vijećnika iz Kluba Bošnjaka, koji su djelovali potpuno neobaviješteno o ovoj temi. Alis Boloban i Timur Haračić nisu željeli razgovarati, dok je vijećnik Adnan Frenjo ilustrativno opisao odnose u gradskim organima:

- Mi ne možemo riješiti pitanje harema (ukopa mrtvih op.a.), a kamoli da znamo nešto o prodaji zemljišta, kazao je u kratkom razgovoru, te obećao dati komentar o prodaji zemljišta putem emaila, što do sada nije učinio.

O političkim i međunacionalnim odnosima ovdje govori i činjenica da Gradsko vijeće nema predsjedavajućeg, koji bi, s obzirom da je gradonačelnik Hrvat, trebao biti Srbin ili Bošnjak. Iz Kluba Bošnjaka više puta su izlazili u medije sa žalbom da HDZ-ova garnitura ne želi staviti tačku izbora predsjedavajućeg na dnevni red, zbog čega su se obraćali i OHR-u.

Jedan stanovnik Stoca bošnjačke nacionalnosti tvrdi da je stvorena atmosfera “da ne vrijedi ništa pokušavati”. U Stocu niko nema ništa protiv solarnih elektrana, ali gradska uprava ne pomaže lokalnim stanovnicima da i sami počnu ulagati u njih, kaže on.

- Grad sarađuje sa svima osim sa Bošnjacima s područja Stoca, njegovo je zapažanje. On ovu izjavu nije želio dati pod punim imenom i prezimenom, jer bi se, kako kaže, mogla protumačiti kao nacionalistička, iako za ovaku situaciju odgovornom smatra HDZ, ali dijelom i vijećnike iz Kluba Bošnjaka.

Podsjećamo, 2016. godine članovi Inicijative za Stolac fizički su napali članove stolačkog HDZ-a na dan lokalnih izbora. Tada su izbori odgođeni za februar 2017. godine, a CIK je u međuvremenu skinuo mrtve osobe sa biračkog spiska, preko kojih je HDZ pokušao izvršiti izborni inžinjering. Od tada, međunacionalni odnosi u ovom Gradu dodatno su srozani. Bošnjaci se žale da su isključeni iz svih procesa, a nama se čini da ih je tihi bojkot doveo do apatije, barem što se tiče učešća u lokalnoj politici.

Da u ovoj sunčanoj priči nije sve tako vedro kao što lokalne vlasti žele predstaviti, mišljenja je i Muhamedbegović.

- Izgradnja solarnih parkova u općini Stolac, tačnije na lokaciji Hodovo, primjer je pogodovanja moćnim, uticajnim i bogatima investitorima. Ova lokacija prvobitno je od strane lokalne vlasti planirana da postane industrijska zona, od čega na kraju nije bilo ništa. To je više bio izgovor na osnovu kojeg je omogućena gradnja nove srednjonaponske trafo stanice, da bi potom bila iskorištena za priključenje brojnih solarnih elektrana od po 150 kW, koje su potom ušle listom u sistem podsticaja. Bez obzira šta govori lokalna vlast, od ovih pogodovanja lokalna zajednica nema koristi izuzev financijskih mrvica u budžetu jer su koncesioni ugovori vrlo nepovoljni za lokalnu zajednicu, a istovremeno veoma dobri za investitore. Naravno lokalni politički čelnici grada Stoca, kao i svugdje u BiH, vole da se hvale kako se budžet od toga puni enromno. Istina je malo drugačija, jer je u ovom slučaju društveno dobro - zemljište - gotovo pa poklonjeno i podređeno ličnom bogaćenju ionako bogatih tajkuna koji su intimusi lokalnih političara, izravan je on.


Privatni kapital vs. elektroprivrede

Dok su kapitalisti odmah prepoznali potencijal ulaganja u obnovljive izvore energije, javna preduzeća EP BiH i EP HZHB plivala su u poznatim vodama, energetskim postrojenjima izgrađenim u Jugoslaviji. Osim po jednog vjetroparka, ova dva javna preduzeća malo šta su učinila da unaprijede postojeću infrastrukturu.

- Ove kompanije nemaju niti svoje projektne biroe, nego poslove projektovanja daju trećim licima. JP EP BiH je ušao u dubiozni projekat blok 7 TE Tuzla iz kojeg sada ne zna kako da se izvuče, iako je do sada za taj "generacijski projekat", kako ga je pompezno federalna vlast zvala, skršeno oko 280 miliona KM. Projekat izgradnje HE Vranduk je također neslavno završio pred Međunarodnim arbitražnim sudom u Briselu gdje je JP EP BiH izgubila od austrijskog Strabaga, kojem mora platiti 32,8 miliona KM. Niko iz uprave JP EP BiH nije odgovarao za ovu ogromnu financijsku štetu, jer su zaštićeni od strane svojih političkih mentora koji su ih na te pozicije i postavili, kaže Muhamedbegović.

Zbog zaostatka u ulaganjima za privatnim sektorom, moglo bi se desiti da u budućnosti privatnici postanu značajniji faktor u proizvodnji električne energije, što bi posljedično uticalo i na određivanje cijena za domaćinstva, koju sada dobijamo po subvencionisanoj i niskoj cijeni. EP BiH je nedavno lansirala promidžbeni video uradak “Za ljepšu i zdraviju BiH” u kojem najavljuju ulaganja u solarne i vjetroparkove. Avangardno, zaista. Kampanja započeta 2022. godine, mjesec prije spuštanja opojnog smoga, sigurno će pomoći stanovnicima kotlina, gdje živi 75 posto stanovnika FBiH.

TVC - Za ljepšu i zdraviju BiH - Elektroprivreda BiH (2022.)

- S druge strane privatni investitori, bez obzira na tromost i opstrukcije domaće administracije, ozbiljno će investirati u velike vjetroparkove, kao i solarne parkove. Kratkoročno, elektroprivrede neće izgubiti primat, ali će u narednih 10 do 15 godina privatne investicije, vođene glađu za profitom, a ne političkim upravljanjem, dovesti do toga da se ova situacija promjeni, pogotovo kako se tržište strujom bude razvijalo, najavljuje naš sagovornik.

Novi Zakon o obnovljivim izvorima energije trebao je, u skladu sa preporukama Europske unije i Energetske zajednice, demokratizirati proizvodnju električne energije. Nacrt novog Zakona o obnovljivim izvorima energije je usvojio federalni Predstavnički dom i o istom je obavljena i javna rasprava. Sam nacrt je dostupan na stranici Federalnog ministarstva energije, rudarstva i industrije.

- Nažalost, i u ovom je nacrtu FMERI kao predlagač zakona i dalje zadržao skupe i neefikasne feed-in tarife za solarne elektrane do 150 kW, što znači da će i dalje tajkuni imati mogućnost da se bogate dobijajući podsticaje koji se finansiraju parama koje daju osiromašeni i opljačkani građani. Značajno je to da se konačno nakon decenije kašnjenja uvodi mogućnost da potrošač postane i proizvođač, ali i ovdje je napravljen veliki propust, koji govori o lošoj namjeri FMERI-ija, a to je da ako na kraju obračunskog godišnjeg perioda prosumer bude u plusu (više proizveo nego potrošio), taj ostvareni višak bukvalno daje elektrodistribuciji besplatno. Ovo je loše rješenje, kojim je "ozakonjeno" prisiljavanje prosumera da pokloni višak struje elektrodistribuciji koja će tu struju potom prodati. Ne možete pričati o tržišnom načinu prodaje struje, ako ste prosumera kroz zakon natjerali da se odrekne viška struje u korist elektroprivreda, a da potom elektroprivredno preduzeće u vlasništvu Vlade tu, "poklonjenu" struju potom prodaje krajnjim potrošačima, objašnjava nedostatke prijedlog novog zakona Muhamedbegović.

Ovakav zakon obeshrabruje male proizvođače koji imaju namjeru postaviti solarne panele za svoje potrebe, a višak prodavati elektroprivedama. Uz ionako komplikovane procedure za dobijanje dozvola, ovo je dodatni uteg za demokratizaciju proizvodnje energije. Broj lokacija pogodnih za izgradnju solarnih elektrana je ograničen i ekspresno se prodaju zemljišta u blizini trafostanica, ili se trafostanice podižu na mjestima koja odaberu tajkuni. Imajući u vidu da Europska unija planira ograničiti uvoz “prljave struje”, hercegovačke solarke će poslužiti svrsi proizvodnje energije koja ide u izvoz, dok će nama ostajati struja s mirisom spaljenog uglja.

U konačnici, onaj “mali čovjek”, neprivrednik, može sjesti na goli kamen pod suncem, smotati škiju i mirno motriti kako mu se još jedna tranzicija odmotava pred očima, uz prigodnu pjesmu “Ko je jamio, jamio”.

Autori: Harun Dinarević i Alena Beširević, Naratorium.ba