Welcome to Youngstown/Dobrodošli u Tuzlu

Autor: Dino Šakanović

Bruce Springsteen objavio je 1995. godine pjesmu Youngstown, o istoimenom gradu, nekadašnjoj „prijestolnici“ američke teške industrije željeza i čelika. Prema prvom popisu stanovništva 1850. gradić je imao svega 2802 stanovnika. Do 1930. Youngstown praćen usponom industrije ima rekordnih 170,002 stanovnika; veličine je otprilike današnje Tuzle. Od 1960. počinje rapidno propadanje industrije te se broj stanovnika smanjuje sa 166,688 na 66,982 2010. godine. Youngstown je propao zajedno sa svojom industrijom. Često razmišljam koliko stihovi te pjesme opisuju i Bosnu i Hercegovinu, sav nemoral i svu katastrofu poslijeratnog propadanja:

„Da, moj tata je došao u Ohio radionice
Kada se vratio kući iz II. svjetskog rata
Sad su pogoni samo otpad i ruševine
On reče: „Veliki momci uradiše ono što Hitler nije mogao.“
Ovi pogoni su pravili tenkove i bombe
Koji su dobili ovoj zemlji rat
Slali smo naše sinove u Koreju i Vijetnam
Sad se pitamo za šta su umirali?

Od Monongahela doline
Do Mesabi pojasa željeza
Do rudnika uglja u Appalachi
Priče su uvijek iste
700 tona metala na dan
Sad gospodine kažeš mi da se svijet promijenio
Sad kad sam te napravio dovoljno bogatim
Bogatim dovoljno da zaboraviš moje ime“

[Dimnjaci porušene „Kvaščare“ i Solane]

Putujući iz Orašja u Tuzlu redovno posmatram naš „Youngstown“. Prije petlje Šićki Brod s lijeve strane nalazi se Tehnograd, nekadašnji gigant građevinske industrije koji je poslovao po arapskim zemljama, privatiziran je, zemljište prodano Bingu i Interexu, a sad gradi jedva par zgrada po Tuzli. Kako se bus penje petljom i kreće prema Tuzli iza leđa ostaju cementara, koksara i „soda“ u Lukavcu, sve tri u teškom stanju, smanjenih kapaciteta, sjene onoga što su nekada bile. Prolazeći pokraj Termoelektrane Tuzla, još uvijek najvećeg proizvođača električne energije u BiH, ogromnog, ali već polako zastarjelog pogona, s lijeve strane vide se oronula zdanja zatvorenog rudnika mrkog uglja Bukinje. Dalje lijevo zatvoreni je rudnik Lipnica. Poslije termoelektrane, s desne strane, nalazi se najveća tuga Tuzle – SodaSo. Ovaj ogromni kombinat kemijske industrije danas je ruševina. Iz pogona koji nisu porušeni raste drveće, hale su „kosturi“, ruševine, upravna zgrada kombinata je oronula. 500.000 metara kvadratnih ruševina koje su nekad hranile tisuće i tisuće. Iza SodaSo nalazi se bivši Siporeks, danas Ytong, koji radi. Tu bus skreće prema južnoj magistrali prolazeći s lijeve strane pored terminala GiPS-a, nekad javnog preduzeća, danas privatnog prijevoznika koji obavlja gradski prijevoz po gradu. S desne strane je „Hametov terminal“, privatna veletržnica voća i povrća, zanimanje oteto JP Pijace/Tržnice Tuzla. Prestrojivši se na južnu magistralu, bus dalje prolazi pored jada i tuge s lijeve strane. Nekadašnji Guming više i ne postoji. Ruševine. Samo jedna očerupana polupana proizvodna hala stoji prazna. Ostalih nema.

[Nekadašnji Guming. Ruševine]

Sa iste strane je i nedavno zatvorena mljekara „PPM Tuzla“. Blizu autobuske stanice uzdižu se dva dimnjaka, prastara, zidana ciglom. Jedan je pripadao porušenoj „Kvaščari“, pogonu za proizvodnju kvasca i alkohola. Drugi pripada Solani Tuzla koja je na sreću opstala. Između njih nalazi se TTU, Tvornica Transportnih Uređaja, proizvođač industrijskih pogona, ni slaba sjenka prijeratnog sebe, koji pokušava ponovno stati na noge. Pred samu autobusku stanicu s lijeve strane gledam Aidu, propalog proizvođača obuće. Do stana nastavljam pješke prolazeći pokraj Livnice čelika Tuzla, propale firme pred stečajem i bez proizvodnje koja se samo tu i tamo oživi. Blizu stana je od prošle godine još jedan simbol Tuzle, bivša „Zgrada vlade“, zapaljena. Mnogi ne znaju da vlasnik zgrade nije Vlada TK već propali kombinat SodaSo. Vlada je samo plaćala najamninu i danas zgradu nema tko obnoviti.

[Uništena „Zgrada vlade“/Uprava SodaSo]

Na samo 6 kilometara puta nalazi se groblje industrije, mauzolej propadanja, tužni spomenik potresnih radničkih priča. Često imam osjećaj da mi zapravo i nismo svjesni šta je sve propalo i koliko smo propali. Možda me zato i pjesma Youngstown toliko zaintrigirala. Ne zbog tog grada, već zato što je opisala i naše propadanje.

Kako Bruce Springsteen pjeva, da parafraziram pjesmu; i ova industrija imala je svoje početke 1800-ih, otkrićem uglja i jačom eksploatacijom slane vode. „Kvaščara“ i Solana prvi su pogoni Tuzle, ovdje uz obalu Jale. Tri rata su preživjeli. Mir nisu. Generacije su radile u pogonima, očevi, sinovi i unuci. Iz rata su se ljudi vraćali na posao i gledali kako industrija propada. A ovi pogoni proizvodili su i dobili ovoj zemlji rat! Bez soli, struje i ugljena nema ratnog napora. Livnica i TTU proizvodili su i popravljali, Aida šije vojnu obuću! Sad su pogoni samo otpad i ruševine. "Veliki momci" uradiše što ni Mladić nije mogao. Šta da pomisle radnici danas? „Slali smo svoje sinove u rat, a sad se pitamo za šta su umirali?“ Od SodaSo, do Livnice, do rudnika, priče su uvijek iste. Tisuće zaposlenih nekad, a „sad nam kažeš gospodine „Svijet se promijenio“, sad kad smo te napravili dovoljno bogatim da zaboraviš naše ime“. „Moja draga, tonem.“

Stihovi sve govore:

Ovdje u sjevero-istočnom Ohaju
Davne 1803.
James i Dan Heaton
Pronašli su rudu u Yellow Creek-u
Napraviše visoke peći
Ovdje uz obalu
I praviše topovske kugle
Koje su pomogle Uniji dobiti rat

Ovdje u Youngstown-u
Ovdje u Youngstown-u
Moja draga Jenny, tonem
Ovdje, draga, u Youngstown-u

Da, moj tata radio je na pećima
Držeći ih vrelijim od pakla
Došao sam iz Vijetnama i radio u pogonima
Posao koji radi i sam Vrag
Koks i Vapnenac
Hranili su mi djecu i davali plaću
Dižući se iz dimnjaka kao ruke Božje
U prelijepo nebo čađi i prašine

Ovdje u Youngstown-u
Ovdje u Youngstown-u
Moja draga Jenny, tonem
Ovdje, draga, u Youngstown-u

Da, moj tata je došao u Ohio radionice
Kada se vratio kući iz II. svjetskog rata
Sad su pogoni samo otpad i ruševine
On reče: „Veliki momci uradiše ono što Hitler nije mogao.“
Ovi pogoni su pravili tenkove i bombe
Koji su dobili ovoj zemlji rat
Slali smo naše sinove u Koreju i Vijetnam
Sad se pitamo za šta su umirali?

Ovdje u Youngstown-u
Ovdje u Youngstown-u
Moja draga Jenny, tonem
Ovdje, draga, u Youngstown-u

Od Monongahela doline
Do Mesabi pojasa željeza
Do rudnika uglja u Appalachi
Priče su uvijek iste
700 tona metala na dan
Sad gospodine kažeš mi da se svijet promijenio
Sad kad sam te napravio dovoljno bogatim
Bogatim dovoljno da zaboraviš moje ime

Ovdje u Youngstown-u
Ovdje u Youngstown-u
Moja draga Jenny, tonem
Ovdje, draga, u Youngstown-u

Kad umrem ne želim dio Raja
Ne bih rajski posao radio dobro
Molim da vrag dođe i uzme me
Da stojim u vatrenim pećima Pakla

Napomena: Prijevod s engleskog nije profesionalan

Prometej.ba 05.02.2015.