Visokorazvijeni američki kapitalizam
pružao je dobre izglede: mogao je raditi osamnaest sati
uz izvrsne uvjete
Njegovo otkriće induktivnog polja obećavalo je
revoluciju u prijenosu energiju
Edison, Marconi i Pupin nudili su mu kule u
oblacima a on je eksperimentirao noć i dan
Genijalne pronalaske odmah je objavljivao ne misleći
na copyright
vjerovao je obećanjima
Nakon što ga je Edison prevario za pedeset tisuća dolara
rekao je: “Gospodine, ja sam zgađen“
okrenuo se i izišao

Marconi je potplatio razbojnike da mu zapale
laboratorij
Na obali Nijagare, odakle je zamišljao
sisteme električnih polja koji će grijati
Ameriku i Evropu, što će biti eliksir
sreće za sve ljude na zemlji
Lomio je vitke prste
nad uništenim induktorima
Njegov urlik nije se mogao čuti
od zaglušljive buke vodopada

Odbijao je sve časti i doktorate
kao i ruku Westinghausove kćerke Ruth
(S njom je proveo jednu jedinu noć na ranču
tumačeći joj principe elektromagnetske indukcije
ona je aranžirala sve da dođe do tjelesnog sjedinjenja
On je odbio: “Mi smo na različitim frekvencijama“,
                                                                        rekao je)
Pa ipak nije izgubio njenu naklonost
uvjerila je oca da ga pomaže sad kad je ponovno
postao prosjak

Nije želio više kontaktirati s ljudima
hranio je golubove
Istjerali su ga iz hotela Waldorf Astoria
zbog neplaćenih računa
iz hotela Saint Regiza
zbog mnoštva golubova koje je dolepršalo za njim
Danima su tužno golubovi gugutali na ogradi
njegova balkona u hotelu New Yorker
pričala je sobarica Alice Monaghan
što ga je našla hladnog u postelji
jednog zimskog jutra 1943. dok je u njegovoj zemlji
buktao građanski rat

Ponosio se na svoje srpsko porijeklo
i na svoju hrvatsku domovinu
nije želio sudjelovati u nacionalnoj svađi
“Vaša mržnja pretvorena u električnu energiju
mogla bi osvjetljavati gradove“
poručio je skupini zemljaka što su ga htjeli
iskoristiti za agitiranje opskurnih političkih ciljeva
Jedina neostvarena želja bila mu je
da mu Meštrović iskleše bistu
iz gospićkog kamena
kad se vrati u domovinu

Sprovod je vodio protestanski biskup Manning
Predsjednik Roosevelt poslao je na odar nekoliko
toplih riječi zahvalnosti za primjer onog uzvišenog
djelovanja koje američki narod čini jedinstvenom nacijom

To bi uglavnom bilo sve
Tako bi se završila priča o ličkom mladiću
tršave kose, koštunjava lica, asketskog svetačkog izgleda
napisana od jednog hrvatskog književnika u izgnanstvu
pola stoljeća kasnije
u jeku novog srpsko-hrvatskog rata.
O čovjeku koga su bogovi poslali da obasja svijet
i on je to učinio. Njegove žarulje dale su
snažnu akceleraciju industrijskom društvu
ali nisu mogle osvijetlili naše nesretne duše
koje još uvijek cvile u pomrčini

(Mile Stojić, Prognane elegije, Sarajevo 2004.)