Upregle su se, baš onako uz borbene pokliče, podvriskivanja i poskakivanja, pod punom jurišnom spremom, posljednjih sedmica sve raspoložive odbrambene medijske garde Mustafe ef. Cerića, neostvarenog doživotnog reisul-uleme IZ BiH, kako bi denuncirale i na stranicama svojih opskurnih, rasističkim sentimentom obojenih, listova i web portala, razvlačili i nastojali okaljati ime i tekstove članice redakcije magazina Dani Amile Kahrović-Posavljak. Upregli su se dežurni čuvari i čuvarice bošnjačke pravovjernosti, čuvari i čuvarice bošnjačke harmoničnosti i jednoglasja, da kazne disonantni, i za njih tako ugrožavajući, pogubni i opasni, glas novinarke Dana. Koja se - kojeg li bezobrazluka i nevaspitanosti! - odvažila, u svojim tekstovima propitivati, kritikovati i sumnji podvrgavati, određena kretanja unutar Islamske zajednice BiH, te argumentovano, pismeno i temeljito prokazivati rovarenja Cerićevih poslušnika, i nakon njegovog odlaska u legendu, unutar institucije IZ BiH.


Najprije je svoje cerićoidno pero na Amili Kahrović-Posavljak, onako kao žena sa ženom, jelte, odlučila istrošiti izvjesna Ismeta Čedić, koja svoje pisanije objavljuje na još izvjesnijem portalu Bošnjaci.net, velikoj medijskoj žabokrečini, koja nas iz dana u dan uveseljava svojim šizorolikim slikama svijeta, mašući pri tome svojim tastaturama na svakoga ko pa i milimetar ode u stranu i pogledu “neupitnih“, okamenjenih, istina o, kako se to lijepo kaže, Bosni i Bošnjacima. Zar kritički govoriti o tome, gluho i daleko bilo, to mogu samo četnici, mrzitelji, genocidaši, islamofobi i tu se svaka daljnja rasprava završava.


U tom kokošijem sljepilu nacionalističkih predstava ovih web Bošnjaka vid je samo misaona imenica, nikad konačno uobličena. Čedić nije docnila ni časa, te je nakon uvodnih obrazlaganja i oblaganja Mustafe Cerića glasno uzviknula: kako Amilu Kahrović-Posavljak, novinarku pod hidžabom – ovo hidžabom posebno podvlačimo – nije stid tako govoriti o voljenom Mustafi, kako joj, Amila je, jelte, nesposobna misliti, njeni mentori serviraju i u mozak ubacuju ono što treba pisati, te je samim ti, jer piše kritički, razumni, o Ceriću i ekipi, plaćenica koja pod krinkom hidžaba, ponavljamo hidžaba – treba glasno da se čuje hidžaaaaabaaaaa, jer Amila morate to znati nosi hidžab – radi za Dodika i Kusturicu!


A da stvar bude još zaprepašćujuća po homogeno web bošnjačko tkivo, kada je izvjesna Čedić malo upotrijebila čari googlea, ista ta Amila, pod hidžabom naravno, objavila je, i to, pazite, na stranici Ivana Lovrenovića, naučni rad na temu Metode falsificiranja teksta na primjeru Mare milosnice Ive Andrića, a nije istražila da je taj rad samo prenesen iz najprestižnijeg slavističkog časopisa u Evropi Anzeiger für Slavische Philologie. Ima li jasnijeg dokaza od toga, za web Bošnjake, da Amila po narudžbi maše perom kao oni troprsti ludaci sa puškama iznad Šeher Sarajeva. Jasno je da nema! Gdje je Andrić, tu Bošnjak nit’ hoda, nit’ misli. Jasno kao dan.


Nakon napisa, pismenog i argumentovanog naravno, Ismete Čedić uslijedio je jedan istinski ozbiljan tekst, opet na web Bošnjacima, još izvjesnijeg Mahira Tuzlaka. Količina erudicije koju nam je Tuzlak izručio u tekstu Kamo vode Amiline dušmanske staze zatekla bi i najbolje među nama. Nema tu nikakve dileme. Kod Tuzlaka je žena sa prezimenom Kahrović-Posavljak gospođica, a ne udata žena, č i ć su slova koja se apsolutno po slobodnoj upotrebi upotrebljavaju, čemu njihovo razlikovanje kad svakako podsjećaju na c sa kvačicama (Tuzlak kad misli na “platu” ili “plaća”, on piše - “plača”). Čemu uostalom i kvačice, Ana Karenjina je - Ana Karanjina, Sigmund Freud je - Sigmon Frojd, a u skladu sa psihoanalizom koju Tuzlak sprovodi Amila Kahrović-Posavljak je logično oponašateljica Envera Kazaza i Vildane Selimbegović. To su ti argumenti, otkuda da Amila misli svojom glavom, to je jednostavno nemoguće. Njoj mora, po nužnosti uvijek neko priskakat, uvijek ona tuđu pamet u svojim tekstovima sprovodi. Ali tu je Mahir Tuzlak da nam svojom pismenošću i argumentima otvori oči i pokaže koga zapravo imamo u redakciji. Da, zaboravili smo važnu napomenu, Amila nosi hidžab, to je naravno i Tuzlakov ključni argument.


Amila Kahrovic_Posavljak_044

Web-Bošnjaci štite bošnjaštvo od islamofobke Amile Kahrović-Posavljak


Amila Kahrović-Posavljak – zamislite samo, koje li oholosti, vapi u hropcu web bošnjaštva Tuzlak – hoće progres, hoće da ne misli isto kao što su ljudi mislili u 16. stoljeću. Ona hoće da misli, piše i govori kao niko dosad. Ona hoće da izmišlja kao i njezini mentori koji su je zadužili da piše hvalospjeve novom reisu-l-ulemi Huseinu ef. Kavazoviću. Zar može jedna žena sa hidžabom, zar smije misliti progres, zar je to dopušteno, zar može proći bez linča! Zapitan je nad tužnim zastranjenjem Amilinim ovaj brižni web Bošnjak. Ali, možda su ipak krivi Amilini mentori, jer gdje će i kako žena pod hidžabom misliti. Amila je, da stvar bude još frapantnija, međutim odlučila Bošnjacima sve ogaditi, ubijati ih u mozak i rušiti im iluzije o lijepoj riječi, o lijepoj književnosti. Oh, zločinstva li Envera Kazaza koji je Amili, naravno pod hidžabom, usadio te rušilačke misli. No, možda je Amila ipak obukla hidžab da bi bila što uvjerljivija u svom pohodu i hodu dušmanskim stazama, pa ona je zapravo, jer je dirnula voljenog Mustafu - četnikuša pod hidžabom! Oh, kako smo samo zavedeni i prevareni.


No, ni tu nije kraj Amilinim zločinima. Sad kad je razotkrivena, pod hidžabom naravno, ona prema Tuzlaku, veoma ozbiljnom analitičaru hoda i koračanja ulicama gradova, “ne zna ni hodati ulicama grada Sarajeva”, ali su je “naučili da zna pljuvati po ljudima koji su taj grad branili” kad se ona možda još nije ni rodila. Ali zato se sada rodio Mahir Tuzlak - ecce Bošnjak! - koji će braniti i napadati svaku misao koja se otela, koja ne želi u saf koji propisuju web Bošnjaci, zato je tu Mahir da optužuje Amilu da joj drugi mentorišu, a prepisuje i orkestrirano napada po migu, najvećeg od svih prokazatelja islamofobije u prirodi i društvo oko nas, Fatmira Alispahića. Za kojeg je, jelte, Amila Kahrović-Posavljak kaubojka pod hidžabom, a pisanije dvoje gore narečenih autora vrhunska i precizna analiza, pismena dakako i utemeljena na rasističkim denuncijacijama! To su ti vrli i dobri Bošnjaci, ne Amila kojoj se analizira sjedenje u studiju: jesu li joj noge ovako ili onako namještene. Nema sumnje, Alispahićevi argumenti su čvrsti kao stijena, a novinarka Dana je regrut srpsko-hrvatskih hegemona koji ne zna za lijepu riječ.


| *Preneseno uz dopuštenje autora i redakcije Dana.

U ovom broju DANA čitajte tekstove Vuka Bačanovića,

Amile Kahrović-Posavljak, Drage Bojića i drugih |