Nairobi (Kenija). AFP via Getty Images

Taman kad su se neke države svijeta, većinom one sjeverne, spremale “otvoriti” svoju ekonomiju i privredu, brutalno ubistvo Georgea Floyda je potreslo prvo SAD, a malo kasnije i svijet. Nakon što su vlade mislile da se vraćaju u “normalno” stanje prije pandemije Covida-19, antirasistički protesti su odjeknuli globalno, prvo u SAD-u, a zatim i u zemljama širom Evrope. Na nasilje sistema, odgovoreno je nasilnim protestima, okršajima sa policijom, razbijanjem trgovina, i u Bristolu (grad u Velikoj Britaniji), obaranjem spomenika Edvarda Kolstona – konzervativnog političara iz 17. vijeka koji je učestvovao u trgovini robljem. Ovo je naišlo na odobravanje demonstranata, ali i na negodovanja liberalnih i konzervativnih mislilaca i političara iz Evrope.

Rušenje statua i spomenika u Evropi nije ništa novo. Sjetimo se samo rušenja spomenika Vladimira Iliča Lenjina širom Ukrajine: digitalno uklanjanje 2011. godine, te stvarna, fizička rušenja 2013. godine (u Kijevu) i 2014. godine (oko 100 spomenika i memorijala). Sjetimo se i samog početka nasilnog raspada Jugoslavije kada su komunističke i antifašističke spomenike rušili nacionalisti koji su vjerovali da je demokratija napokon stigla. Neki su urinirali na njih, druge su raznosili eksplozivima. U razdoblju od 1990. do 2000. godine u Hrvatskoj je srušeno najmanje 3000 spomenika. Liberalno-konzervativnim Evropljanima koji se sada bune protiv nasilnog uklanjanja spomenika rasista i robovlasnika iz prethodnih stoljeća ova rušenja nisu smetala i, koliko se sjećam, nije bilo negodovanja.

Da se na trenutak vratimo na bivšu Jugoslaviju: prema posljednjim statistikama Svjetske banke, stopa nezaposlenosti mladih (za 2019. godinu) u Bosni i Hercegovini iznosi 39.7%. Bosna i Hercegovina još nije dio Evropske Unije, ali je prešla i stopu Grčke od 35,1%. U susjednoj Hrvatskoj, članici EU, ova stopa iznosi 17,8%. To smo valjda dobili uklanjanjem komunizma.

Nezaposlenost mladih (maj 2020. godine) u SAD-u iznosi 25,2%. No, u obzir moramo uzeti podatke Instituta za ekonomsku politiku (Economic Policy Institute) koji pokazuju rasnu nejednakost u dimenzijama finansija: domaćinstvo crnih Amerikanaca akumulira tek oko jedne desetine bogatstva porodice bijelih Amerikanaca, porodice bijelih Amerikanaca obično imaju veća primanja od porodica crnih Amerikanaca, stopa nezaposlenosti za crne Amerikance prelazi stopu bijelih Amerikanaca, veći udio populacije crnih Amerikanaca živi u siromaštvu, većem udjelu crnih Amerikanaca nedostaje zdravstveno osiguranje u odnosu na bijele Amerikance – te je zbog ove činjenice i broj smrtnosti zbog pandemije korona virusa/Covida-19 smrtonosnija za crne Amerikance.

Ovdje bi uvid iz Hegelove Filozofije historije mogao biti koristan. Rekao je da "ponavljanjem onog što se u početku pojavilo samo kao stvar slučajnosti i nepredviđenosti postaje stvarno i ratificirano postojanje". Ono što nas Hegel uči je sljedeće: prvi čin "brisanja" komunističkih i antifašističkih spomenika širom Hrvatske (Jugoslavije) nije bio slučajnost, već pokazatelj onoga što dolazi - pravo rušenje komunističkih i antifašističkih ideja i vrijednosti. Slično tome, ukupni neuspjeh "tranzicije" bivših jugoslavenskih država iz komunizma u "demokratiju" mogao bi dobro objasniti stvarni neuspjeh "tranzicije" SAD-a i država Evrope iz rasizma i robovlasništva u liberalnu “demokratiju”.

Trenutna borba protiv rasizma, širom svijeta, nije samo borba za manje rasizma. Nije borba za kapitalizam sa umjerenim rasizmom, ili za kapitalizam bez rasizma. To je - čak i ako demonstranti možda to ne shvataju - borba protiv samog kapitalizma. Jer kako je još davno (1964. godine) rekao Malcolm X, socijalist i revolucionarni internacionalist: “Ne možete imati kapitalizam bez rasizma.”

Stoga se valja zapitati, kao i Lav Trocki prije nekih 80 godina: “Kome se obratiti i šta zahtijevati?”

Zadržavanje postojećeg stanja sigurno nije opcija. No nije opcija ni tražiti odgovor i rješenje od najreakcionarnijih elita koje su i dovele do ovakvog stanja. Rješenje je gradnja novog društva na idejama i idealima jednakosti, prijateljstva i snage.

Iz tog razloga, spektar antirasizma progoni liberalne i konzervativne mislioce: pale statue ne simboliziraju samo trenutni nasilni odgovor na sistemski rasizam. Pale statue pokazuju da ni sistemi u EU i u SAD-u ne mogu biti odgovor na postojeće probleme.

Minel Abaz

Prometej.ba