Nemile scene iz Sjedinjenih Američkih Država nas još jednom podsjećaju koliko je mir krhke i prividne naravi te koliko je rasizam duboko ukorijenjeni društveni fenomen sjeverno-američkoga kontinenta. Povrh toga, svijet je još jednom imao prilike svjedočiti instrumentaliziranju religijskih simbola u propagandne političko-huškačke svrhe kojima je cilj upravo suprotan od poruka koje tzv. svete knjige propagiraju. Scena američkog predsjednika Donalda Trumpa koji pozira s Biblijom u ruci ispred episkopalne crkve St. John u američkoj prijestolnici Washington DC, duboko je uznemirio ljude koji se osjećaju vjernicima ne samo kršćanske, nego i ostalih vjeroispovijesti.

Upravo zbog toga je izuzetno važno što su američki vjerski službenici, uključujući i biskupicu episkopalne crkve ispred koje je američki predsjednik parodirao, veoma brzo i javno osudili njegov igrokaz. Pozitivno u ovome je to što šutnja vjerskih vođa, kao toliko puta dosada, nije prevladala.

Dapače, povijest zloupotrebe religijskih simbola je dobro istražena i poznata. Biblijski su motivi služili kao opravdanje srednjovjekovnim križarskim ratovima, dok se sama knjiga nosila u rukama misionara prilikom pokrštavanja američkih domorodaca nakon „Kolumbova otkrića“. Kuranski su motivi nebrojeno puta korišteni za propagiranje džihada ili „svetih ratova“, dok se u bližoj prošlosti motivi hinduističke tradicije koriste za jačanje indijskog nacionalizma, kao i budistički motivi za nasilno i masivno protjerivanje muslimanskog Rohingya stanovništa iz Mianmara. Uostalom, ne treba ići toliko daleko te se dovoljno prisjetiti zloupotreba religijskih simbola u ratovima na ovim prostorima. Ne tako davno se molila krunica prije vojnih pohoda, uzvikivalo da je „Bog velik“ i blagoslivljalo etničko čišćenje i genocid.[1]

Poput navedenih, i Trumpovo poziranje sa Biblijom u rukama pripada sferi para-teologije. Prema politologu Williamu F.S. Milesu, para-teolozi mogu biti i klerici i laici, političke vođe, koji se svjesno ili nesvjesno služe religijskim prizivom i simbolikom kako bi poduprijeli svoje sljedbenike da počine ne-religiozne, nekad i anti-religiozne, postupke u svrhu jačanja zajedništva grupe ili da bi pridobili političku moć.[2] Zbog takvih se pojava veoma često stječe dojam da su upravo religija i pripadajući joj simboli katalizatori svjetskoga nasilja. Kako bi dekonstruirao „mit o religijskom nasilju“, jedan od značajnih suvremenih političkih teologa, William T. Cavanaugh, tvrdi da je pojam religije kakav poznajemo danas zapravo konstrukt zapadnog moderniteta nastao u doba kolonijalnih ekspanzija kako bi se diferenciralo nazadno i iracionalno (religija) od naprednog i racionalnog (sekularno). [3] Pritom često ističe upravo religijske karakteristike „amerikanizma“ i ostalih sekularnih ideologija kako bi prikazao da ne postoji jasna granica između religijskog i sekularnog već se ta granica definira po potrebi političke moći. Kao na primjer, kada Trump držeći Bibliju u rukama želi demonizirati „sekularno“ antifa nasilje ili pak njegovi prethodnici opravdati okupacije bliskoistočnih zemlja kako bi spriječili širenje „religijskog“ ekstremizma.

Što je onda Biblija, sveta knjiga ili oružje? I jedno, i drugo. Kada se Biblija nađe u rukama bezbožnika koji se nazivaju vjernicima, ona prestaje govoriti o Bogu milosrđa, ljubavi, slobode i pravde te postaje instrument za promociju Boga kapitala, profita, rasizma, etničkih čišćenja, genocida i mržnje. Na pitanje kada će i hoće li se Biblija i ostali vjerski motivi prestati koristiti u propagandne, ideološke i nasilne svrhe, odgovor nije izvjesno pozitivan. Gledajući daleku i bližu nam povijest te današnji posve nestabilan i nepredvidljivi zeitgeist, to će se vjerojatno dogoditi onoga dana kada i Martin Luther King Jr. dosanja svoj san.

Goran Stanić, Prometej.ba

[1] Mitja Velikonja, „In hoc signo vinces: vjerski simbolizam u ratovima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini 1991-1995“, Sarajevske Sveske br. 05.

[2] William F. S. Miles, „Political para-theology: rethinking religion, politics and democracy“, Third World Quarterly (September 1996).

[3] William T. Cavanaugh, The Myth of Religious Violence: Secular Ideology and the Roots of Modern Conflict, Oxford University Press, 2009.