U hrestomatiji beščašća, koja tek treba biti napisana, negdje na početku trebalo bi se nalaziti ime Zlatana Begića, profesora iz Tuzle, člana Demokratske fronte i samoprozvanog poznavatelja geopolitičkih zavrzlama, koje profesorski um secira po sredini gordijevske geopolitičke čvoruge. Njegovo ime tu bi se trebalo nalaziti zbog lakoće kojom želi cijelu masu ljudi gurati po vlastitoj potrebi u red za ostvarivanje njegovih vizija svijeta. No, čak ni paranoična pojava profesora Begića nije spontana. U Bosni i Hercegovini histerija se pomno planira.

Jučer, 12. 12. 2022. godine iz patriotsko-obavještajnih krugova pojavio se intrigantan tekst, koji nije dobio neki medijski publicitet. No, način na koji funkcioniše IFIMES, koji stoji iza analize, a koji je na režimskom Faktoru objavljen pod nazivom „Kraj ere udvaranja Zapadu: Ključne opasnosti i prijetnje za BiH dolaze iz pojedinih članica EU-a i NATO-a“, namijenjen je novinarima, šalje se u silnim skupnim mailovima na adrese redakcija i „ljudi od utjecaja“, kako bi utjecao na kreiranje javnog mijenja. U roku od nekoliko sati nastao je i urnebesni pamfletić profesora Begića kojim ćemo se baviti poslije.

Još jedan korak unazad kroz vrijeme. Sukob sa Zapadom krenuo je iz kuhinje SDA, kada je američka ambasada odlučila prozvati SDA za korupciju i kriminal, kao i pritisak na sudije. Poslovično, SDA se odmah pozvala na rat, žrtvu i stradanja, ali to nije omelo ambasadu da sastavi izvještaj koji je otišao u administraciju State Departmenta. Ono što je specijalni izaslanik za regiju Gabriel Escobar uvidio nesumnjivo je tačno, nacionalizam, kult žrtve i prava naroda se upotrebljavaju i zloupotrebljavaju kao pokriće za kriminal i korupciju. Treba li uopšte dodati da je reakcija bila tipično nacionalistička, s upitom da li i Srbi i Hrvati kradu i pljačkaju.

Kulminacija antiameričkog raspoloženja će se desiti nakon oktobarskih izbora, kada je SDA uvidjela da nema koalicioni kapacitet za uspostavu vlasti. Izetbegović će nastaviti svoju svađu sa zapadnim ambasadama, a svemu će se otvoreno priključiti i patriotsko-obavještajni krug.

Problem je bio sljedeće naravi. Već 30 godina potpuno isti akteri koji sada prozivaju Zapad su utjerivali u suru svakoga ko je i na tren pomislio da bespogovorna poslušnost Zapadu nije dobra, kao i da je bivša jugoslovenska politika traženja više mogućnosti bolja. Takvi su bili proglašeni komunistima, rusofilima, a da je tada postojalo današnje antikinesko raspoloženja vjerovatno bi bili i kineski igrači. Istovremeno, slavila se pobjeda Baracka Husseina Obame, kao i Josepha Bidena, sve sa kolonom auta po Sarajevu. Ironično je da je danas, baš kada SDA gubi vlast, došlo vrijeme da se, kako to IFIMES zaključi „prestane udvarati Zapadu“. No, nije baš lako preko noći, za ljubav SDA, promijeniti 30 godina prozapadnog narativa. Tako u analizi, jedno do drugog stoji ni manje ni više nego: „Kandidatski status za EU, koji se najavljuje je svojevrsno licemjerstvo. Turska vjerovatno nikada neće postati članica EU, a postoji realna opasnost da ista sudbina zadesi i Bosnu i Hercegovinu.“ Da bi u nastavku dobili zaključak: „Analitičari smatraju, da ključne opasnosti i prijetnje za Bosnu i Hercegovinu dolaze iz pojedinih država članica EU i NATO-a. Zbog toga je od historijske važnosti zbog stabilnosti i mira na Zapadnom Balkanu ali i u Evropi i ne samo zbog ukrajinske krize dodijeliti status kandidata Bosni i Hercegovini...“

U posljednjem pasusu još se dodaje: „Moć se seli sa zapada prema istoku.“

Sumirano, kako se moć seli sa Zapada prema Istoku, nužno je dobiti status kandidata, koji je licemjeran i beskoristan, kako bi bili u društvu pojedinih država upravo iz EU i NATO-a od kojih dolazi opasnost!? No, ono što se čini na prvu škrabotinom samo je dobro uvijena i svjesno proizvedena kontradikcija koja za cilj ima opravdati okretanje ka Istoku.

A ka istoku se SDA okreće jako dugo, pa nedavna posjeta iranskog ministra Bosni i Hercegovini poruka je Bakira Izetbegovića Zapadu da ga putevima vlasti vrate na zapadni kolosijek. SDA je, istini za volju, već imala jedan takav izlet u slučaju Pogorelica. Amerikanci su ih razbili u paramparčad, a isto će uraditi i Bakiru Izetbegoviću. Opasnost se nalazi u tome da režim u padu uvijek pokazuje najveću dozu agresije i spremnosti da uradi bilo šta kako bi preživio. Kako izgleda ta pomućena perspektiva, ukoliko bi je željeli vidjeti na papiru, najbolje se vidi u tekstu koji je ponudio profesor Zlatan Begić.

U tekstu se tako poručuje da se Amerika i Rusija mire preko leđa Bosne i Hercegovine i Crne Gore, da su podijelili interesne zone, a da je Schmidt američki i britanski egzekutor. Istina, stav profesora Begića predstavlja nekakvo osvježenje. Dosad je o zločestim Britancima obično govorio samo Milorad Dodik. Situacija je uveliko drugačija, jer bez SDA u vlasti da spasi državu Schmidt, Amerikanci i Britanci su neprijatelji. E, kako na neprijatelje treba nečim i udariti, Begić je ponudio najbolje oružje, opremio građane i krenuo u boj – zbog čega zaslužuje naslovnicu na hrestomatiji. Naime, mrtav ozbiljan Begić misli da se Rusiji, Americi i Britaniji treba suprostaviti:

„Ali, ima faktor demokratije, vladavine prava i posvećenosti naših ljudi koji su otvorenih srca prihvatili i prihvataju sve vrijednosti humanizma, jednakosti svih ljudi, ljudskih prava i sloboda i demokratije kao takve. Ne treba zanemariti ni faktor tvrdoglavosti Bosanaca i Hercegovaca - sa kojim ćete se tek upoznati - nismo svi kučići, ni pamuk-babe, upravo suprotno - većina to nije. “Inat” i “uzinad” su pojmovi sa kojima bi se svaki diplomatski predstavnik trebao upoznati kada dolazi u BiH, ali i oni koji kroje globalne politike.“

Tako će na Ameriku, koju treba zaustaviti u BiH i CG (velikim i bitnim državama) goloprsi građani krenuti faktorom demokratije, otvorenih srca, zainaćeni i tvrdoglavi do krajnjih granica. A to trebaju znati oni koji kroje globalne politike! Nakon „Papinih divizija“, dobili smo i „Begićev uzinad“!

„Ne treba podcjenjivati niti jednu zemlju ili narod, bez obzira na brojnost ili veličinu teritorije i moći, snaga naroda je u vrijednostima koje živi i za koje se bori, u demokratiji i vladavini prava, u humanizmu itd. a ne u broju topovskih cijevi ili borbenih aviona.“ I ovakvu izjavu potpisao je profesor. Potrebna je posebna drskost da građane vidiš kao glinene golubove. Pošto SAD ili Britanija neće napasti Bosnu i Hercegovinu, profesorove tvrdnje služe ničemu. Savršena proizvodnja besmisla.

Ništa nije slučajno, pa je 12. 12. 2022. godine osvanuo i apel Željka Komšića upravo prema SAD i EU, gdje ih upozorava, savjetuje i opominje da „ne udovoljavaju nacionalistima“. Ovaj „spontani“ apel zapravo poziva da se udovolji i SDA. Ne tako davno, na inauguraciji je Komšić zaključio da je EU sekundarni prioritet, da bi im sada čitao lekciju.

Krug antiameričkog i antizapadnog raspoloženja tako je zaokružen. Političari, novinari, nezavisni think-thankovi i ini na različite načine iz različitih uglova okreću leđa Zapadu, nakon što su 30 godina išli tim putem. Sve je više naslova sa uzvičnicima! I Biden je spomenut! Razlog zaokreta – SDA gubi vlast, a kada SDA gubi vlast, neka propadne i država, a nek inat osjete i globalne sile.

Kritika koju upućuje politička elita željna ponovnih fotelja nije ista ona kritika koju su ljevičarski antiimperijalistički i vrlo rijetki autori pisali o hegemoniji Zapada, njegovim praksama protektorata i uspostave perifernih položaja kapitalističke zone. Zapravo, apsolutno ništa u toj kritici niti najmanje ne kritikuje suštinu zapadnog utjecaja na kopletan region, nego se kreće isključivo u njegovom okviru uz veliku žal što zapadne sile nisu odabrale njih, a ne neke druge za partnere. Vrijedi napomenuti da je blasfemično bilo kritikovati OHR prije nekoliko godina u Sarajevu. Tada je svaki ljevičarski autor bio proglašen Dodikovim, po matrici da samo taj i taj autor i Dodik kritikuju OHR. Danas OHR kritikuju najviše u Sarajevu. Kao i uvijek, plašt je „zaštita države“, ali nakon 30 godina te otrcane fraze najbolje se vidi ovih dana koliko javnost zaista vjeruje u „patriotske obaveze“. A ko bi vjerovao u izetbegoviće, budnje, mutape, prevljake, osmanagiće, turkoviće, zahiragiće i ostale prosvijećene branitelje i državotvorce pravde, reda i istine poput burzićki, kajmakovićki, perića, sarajlija i sličnih.

Suad Beganović, Prometej.ba