Piše: Dino Šakanović

Damir Nikšić uslikao se slučajno u Ledenoj pećini. Kada je ovaj mladić zlatnih godina kasnije promatrao fotografiju, primijetio je nešto neobično. U pozadini je primijetio, kako je on smatrao, lik nekog svog pretka, za koji su historičari budnim promatranjem ustanovili kako predstavlja Mehmeda Spahu. Poruka Bošnjacima da idu u koaliciju sa Srbima. (ČUDO. Foto. 18+)

Ukaže se Gospa jednom, ljudi naprave biznis. Nakon toga ukaže se još milijardu puta, ukazuje se periodično, najave se ukazanja, biznis cvjeta. Na Ostrogu malo-malo ukaže se Sveti Vasilije. Isto ide posao. Sporadično se tu i tamo ukazuju i riječ „Allah“ i lik Isusa. I to sve redom vjernicima. Ponekad se ukaže i Tito. U šta vjeruješ, to ti se ukazuje. I svi redom iz toga neke svevišnje poruke iščitaju. Red je konačno bio i Mehmed Spaho da se ukaže i nešto poruči.

Mehmed Spaho ušao je u politiku za vrijeme Austro-Ugarske uprave u BiH kada je bio jako lojalan ovoj tvorevini te predlagao imenovanja ulica u Sarajevu po Ferdinandu. Nakon rata ulazi u prvu Narodnu vladu za BiH u kojoj je uz sve ostale Srbe sjedio još jedino on kao musliman. Ubrzo osniva Jugoslovensku Muslimansku Organizaciju (JMO) i kune se u lojalnost novoj državi i ideal slobode južnih Slavena.

Sav prvi saziv zastupnika JMO-a u Skupštini izjasnio se nacionalno kao Hrvati. Svi, osim Mehmeda Spahe koji se izjasnio kao Jugosloven. Spaho će podržati prvi ustav Kraljevine Srba Hrvata i Slovenaca za koji su osim njega glasali samo Srbi. Logika vlade je bila da bi bilo dobro kad bi za ustav glasovao još neko osim Srba, pa su našli Spahu, umjesto Saveza težaka koji je htio podržati ustav. Logika Spahe je bila da ne bi bilo loše ući u vladu i nagoditi se za neke manje koncesije poput vraćanja dijela oduzete zemlje begovima ili formalnosti da nove teritorijalne jedinice ne prelaze prijeratne granice BiH.

U većini vlada ove države sjedio je Mehmed Spaho, do uspostave diktature kralja Aleksandra 1929. godine. Nakon toga, Mehmed Spaho je sjedio u kafani i igrao domina. Kad se raspala diktatura, Spaho se vraća u politiku i pregovara s novom vladom od koje traži ogromne ustupke i čišćenje kadrova postavljenih za vrijeme diktature. Prije svega, Spaho uspostavlja kontrolu nad bošnjačkim kulturnim institucijama i Islamskom zajednicom. Novi reisu-l-ulema postaje njegov rođen i najrođeniji brat Fehim Spaho koji će kasnije za takozvanu Nezavisnu Državu Hrvatsku govoriti „ova naša hrvatska država“.

U novoj vladi Mehmedu Spahi su se nudile tri pozicije: ministar financija, ministar vanjskih poslova, ministar prometa i komunikacija. Posavjetovao se Spaho s prijateljima pa zajedno zaključiše: „Ako ti nude Ministarstvo financija, znači da para nema.“ Sam Spaho skontao: „Ne bi bilo logično da ja idem u Rim papi ljubiti ruku (potpisati konkordat s Vatikanom)“. Tako Spaho postade Ministar prometa i komunikacija.

Stvarno se čovjek zadao u posao da oživi ekonomiju koja je počela napredovat mišijim korakom, ali se odmaknuo od nacionalne politike, osim eto što se Jugoslovenska Muslimanska Organizacija ujedinila sa Narodnom Radikalnom Strankom u Jugoslovensku Radikalnu Zajednicu.

I onda dolazimo do paradoksa da je Mehmed Spaho za „forum-stručnjake“ i nacionaliste u isto vrijeme i junak i izdajnik. Izdajnik je zato što je izgradio luku u Pločama, umjesto u Neumu. Ljudi ne kontaju da tada nije ni bilo Bosne i Hercegovine kao cjeline pa je bilo poprilično svejedno gdje će biti luka.

Heroj je zato što eto „ubiše ga Srbi“. To što je „šurovao sa Srbima“ i izjašnjavao se kao Jugosloven, nikog ne zanima. Heroj ostaje heroj.

Mehmed Spaho umro je u Beogradu 1939. godine, neposredno pred sklapanje sporazuma Cvetković-Maček kojim je značajan teritorij današnje BiH pripao novostvorenoj Banovini Hrvatskoj u sklopu Kraljevine Jugoslavije. Sam Spaho nije se protivio ovom sporazumu i čak je izjavio kako se on ne bavi politikom već ekonomijom.

To što je čovjek umro, nakon ranijih srčanih problema, pred sam sporazum Cvetković-Maček, pa to još u Beogradu, dovoljno je da ga se danas smatra mučenikom i paćenikom na braniku Bošnjaka, bošnjaštva i muslimanstva. Ovakva slika posebno se proširila, praćena mitomanijom, u ratu i nakon rata. List Oslobođenje pisao je 1997. godine „O ubojstvu Mehmeda Spahe“. Sami Spahini potomci smatraju kako je mučki i izdajnički ubijen kao prepreka sporazumu. Dobro, većina njegovih potomaka. Nekakav Sulejman Spaho, navodno unuk Mehmeda Spahe, sjedi u Radikalnoj stranci Vojislava Šešelja, lupa gluposti i gura pevaljkama dinare među grudi. I to masnim rukama, ispod šatre.

Šta nam to poručuje ovo nevjerojatno ukazanje Mehmeda Spahe pa još u ovako napetoj političkoj situaciji? Kakvu to poruku Bošnjacima daje ovaj lik iz stijene, njihov mitski vođa od prije predprošlog rata? Zna se: „Braćo, u vlast! Pod svaku cijeni. Sa Srbima najbolje.“ Znao Mehmed Spaho kako se to radi.

I prije njegovog ukazanja političke elite su poslušale ovu njegovu poruku koaliravši do sad svi sa svima pod svaku cijenu. Mora da je udobna ta ministarska fotelja kad svi u nju lete, a i s onog svijeta se ukazuju pa poručuju da se u nju smjesti. Samo što više nisu ove elite tako izbirljive kao Mehmed Spaho pa da se pitaju u koje će ministarstvo zasjesti. Sad ne biraju - Šta god ima, to uzimaj.

P.S. Za kraj, malo i nešto ozbiljno. Fantastičnu političku biografiju Mehmeda Spahe uradio je profesor Husnija Kamberović. Biografija se može pročitati na linku:

http://www.vkbi.ba/Mehmed%20Spaho%20-%20Politicka%20Biografija%20.pdf