Na opće iznanađenje svih statističara i anketara, jutros smo mogli pročitati kako je Donald Trump, građevinski tajkun, pobijedio u utrci za predsjednika Sjedinjenih Američkih Država, suprotno svim istraživanjima javnog mijenja koja su pokazivala kakvu takvu prednost Hillary Clinton, bivše državne tajnice.

Bila je to kampanja kakva se rijetko viđa u SAD-u. Prvo su u predizborima za kandidate Demokratske i Republikanske stranke zablistali anti-establišment kandidati Bernie Sanders i Donald Trump. Sandersova kampanja pozvala je na borbu protiv nejednakosti, borbu za besplatno školstvo i zdravstvo te donijela ideje socijalne pravde u američku politiku.

S druge strane, kod Republikanaca, Donald Trump donio je najradikalnije moguće ideje poput onih o zabrani ulaska muslimanima u SAD, izgradnji zida na granici s Meksikom ili ukidanja dodatnih poreza bogatima.

Sanders kao jednostavan čovjek trudio se biti s masom, dok se Trump trudio biti iznad mase. Sanders nije govorio negativno o protivnicima, Trump je samo tako i govorio. Sanders se predstavljao kao moralan i pošten, a Trump kao sposoban i uspješan.

Ono što je vjerojatno presudilo predizbore i kod Republikanaca i kod Demokrata bio je broj kandidata. Kod Demokrata postojao je jedan kandidat elite/establišmenta i jedan anti-establišment kandidat. Kod Republikanaca bilo je mnoštvo kandidata establišmenta i svega par anti-establišment kandidata.

Hillary Clinton podržala je cijela struktura Demokratske stranke, dok su republikanski senatori, kongresmeni i stranački dužnosnici rasuli svoju podršku na mnoštvo kandidata. Od republikanskih anti-establišment kandidata, pobijedio je onaj najradikalniji - Donald Trump.

Presudan momenat u republikanskim predizborima bio je masakr u Parizu nakon kojeg je Trump urlao protiv muslimana i o neophodnosti da civili nose oružje. Njegov glavni protukandidat u predizborima, Ben Carson, nije bio toliko radikalan u govorima protiv muslimana tako da je ispao iz utrke.

Put za Trumpa bio je čist, dok se s druge strane nastavila borba Hillary Clinton i Bernia Sandersa. Do kraja je očekivano Clinton trijumfirala uz podršku kompletne stranke i medija. Clinton je vrlo efikasno i profesionalno optuživala Sandersa kako je radikal u socijalnim pitanjima te da ne razumije vanjsku politiku.

Jedinu podršku Sanders je imao od strane običnih ljudi koji su donirali novac za kampanju veći nego što je Clinton uspijevala skupiti od velikih korporacija i bogatih donatora. Jedina značajnija podrška za Sandersa došla je iz Vatikana, gdje je pozvan da održi predavanje o socijalnoj pravdi. Ovime je Vatikan poslao poruku za koje se vrijednosti zalaže i što podržava.

Sandersova kampanja pokrenula je mase u borbi za socijalnu pravdu; i propala. Nominaciju je osvojila Hillary Clinton.

Ovakav razvoj događaja danas se pokazao kobnim za Demokratsku stranku. Iako je osvojila predizbore, Clinton nije bila u stanju pridobiti mase koje je skupljao Sanders. Clinton su podržali članovi demokratske stranke i pobijeđivala je mahom u državama u kojima su mogli glasati na predizborima samo demokrati. Gdje su mogli glasati svi građani, pobijeđivao je Sanders. Ono što je također u predizborima spasilo Clinton bila je podrška etničkih manjin a- crnaca i hispanjolaca, koji su se po dobrom sjećali predsjednikovanja Billa Clintona. Osim toga, glasovi establišmenta kod Republikanaca bili su rasuti na sve kandidate, a kod demokrata koncentrirali su se kod Clinton.

U utrku za predsjednika Sjedinjenih Američkih Država ušli su tako na kraju Hillary Clinton ispred Demokratske stranke i Donald Trump ispred Republikanske stranke. Iza Clinton se ujedinila cijela Demokratska stranka, uključujući i Bernia Sandersa koji je pristao podržati je nakon usvajanja nekih od njegovih ideja u program Demokrata. Donalda Trumpa podržali su neki republikanci dok su njegovi protukandidati iz predizbora, poput Teda Cruza kome je izvrijeđao majku i obitelj, odbili dati podršku.

Trumpova kampanja služila se retorikom mržnje, širenjem straha i lažima. Na svojim stranicama objavljivao je samo one ankete koje njemu daju prednost bez obzira koliko nepouzdane bile, Hillary Clinton nazivao je lažljivcem, poručivao joj da će biti uhapšena kad on pobijedi, hvalio se kako je dobar biznismen jer izbjegava plaćanje poreza, a za sve probleme SAD-a krivio je druge: od neprijatelja do saveznika. Iza sebe okupio je mase i mase nezadovoljnih nacionalistički raspoloženih Amerikanaca ubijeđenih da im neko krade sreću.

Clinton je svoju kampanju dijelom posvetila pridobivanju Sandersovih birača pričom o socijalnoj pravdi, dijelom pričom o pravim američkim vrijednostima demokracije, a dijelom širenjem straha od Trumpa. Podržali su je mnogi slavni, poput Lady Gage ili predsjednika Obame i njegove supruge.

Kampanju su obilježile tri debate i dva skandala. Hillary Clinton kao vrsni debatator čime je poprilično i Sandersa upropastila, dobro se nosila s Trumpom. Prva debata proglašena je njenom pobjedom, dok su druge dvije bile poprilično neriješene. Same debate bile su prljave, gadne i niske, toliko da su mnoge napredne ljude odbile od gledanja, a privukle nazadne ljude sklone Trumpu.

Pred kraj kampanje pojavio se skandal za Trumpa. U javnost su procurile „snimke iz svlačionice“ u kojima Trump na seksistički način govori o ženama i seksu, hvali se kako može raditi sa ženama što hoće jer je bogat. Odmah su uslijedile reakcije u javnosti, a dio republikanaca se odrekao Trumpa. Trump se branio kako je to uobičajen muški razgovor, sniman nezakonito, a odmah je i prešao u kontra napad pričama o tome kako su Hillary i Bill Clinton zlostavljali i silovali žene i djevojke. U anketama Trump je izgubio 3-4 % podrške te je izgledalo kako je kampanja za njega gotova.

Iznenađujuće, nekoliko dana pred izbore, FBI je ponovno objelodanio javnosti kako i dalje istražuje slučaj Hillary Clinton u vezi s njenim e-mailovima. Naime, Clinton je službene mailove slala s privatne mail adrese te su moguće tako mnoge državne tajne mogle biti otkrivene. Iako je dan pred izbore FBI objavio kako nema namjeru pokrenuti krivični postupak protiv Clinton, više nije bilo pomoći. Javnost je dobila utisak kako je točno sve ono što Trump govori mjesecima, da je Clinton kriminalac, varalica i lažljivac. Osim toga, izjava da nema krivične istrage samo je izgledala kao pritisak establišmenta na institucije u korist Hillary Clinton. Dva dana pred izbore Trumpu sklona tv mreža Fox u udarnom terminu objavila je kako postoje osnovanje sumnje i dokumenti koji ih potkrepljuju, kako su Hillary i Bill Clinton silovali maloljetnice.

Trumpova kampanja s porukom „Učinimo Ameriku velikom i sigurnom“ uspjela je pridobiti nezadovolje Amerikance, a optužbama i najprljavijom mogućom kampanjom deprimirati birače Hillary Clinton. Iako su dobili približno jednak broj glasova, Trumpovi glasovi bili su bolje raspoređeni po saveznim državama tako da je skupio više od 270 elektorskih potrebnih za pobjedu.

Postavlja se pitanje kakvog je to predsjednika dobio SAD. Mene osobno uvelike podsjeća na Willy E. Coyotea (Vilija Kojota) iz ptice trkačice, „čovjeka“ s vizijom i idejom. Samo, što i ta vizija i te ideje imaju neke kobne propuste u kalkulacijama. Donald Trump je čovjek koji, najblaže rečeno, ne razumije ništa. Trump je znao samo kako postati predsjednikom. Igrao je na podjele, mržnju i strahove, mobilizirao masu, prebrodio sve krize i postao predsjednik. Međutim, problemi tek počinju.

Kroz cijelu kampanju provlačile su se Trumpove opasne i sulude ideje. Nosioc njegove kampanje, ideja da se muslimanima zabrani ulazak u SAD, je protuustavna i fašistička, diskriminatorna. Ideja o podizanju zida na granici s Meksikom i deportacija nelegalnih imigranata je preskupa i izazvala bi/izazvat će, socijalne nemire. Njegove ekonomske ideje sastoje se od ukidanja poreza bogatašima, poput njega samog, što bi navodno trebalo ubrzati ekonomiju. Kao dodatno rasterećenje ekonomiji Trump se založio za ukidanje zadravstvene zaštite. Sve ovo samo će još više Amerikanaca odvesti u siromaštvo i izazvati socijalne nemire koji proizlaze iz nejednakosti. Napredniji dio društva optužit će za te probleme establišment i elitu koji su sustav prilagodili sebi na štetu naroda, a nazadniji dio društva će na poticaj te iste elite za sve probleme optužiti strance i drugačije ljude. SAD vrlo lako može potonuti u socijalni kaos i nesigurnost kada sve razlike, vidljive u podršci Sandersu i Trumpu, proključaju podgrijavane od za jedne iritirajućeg, a za druge ohrabrujućeg predsjednika Trumpa.

Međutim, Trump koliko god bio opasan za socijalnu koheziju SAD-a, vladavinu prava, demokraciju i slobode u svojoj državi, mogao bi biti izuzetno opasan za ostatak svijeta. Donald Trump ima za svijet pogubne i radikalne ideje o vanjskoj politici. Novi predsjednik SAD-a najavio je kako će napustiti saveznike i srušiti sustav koji su Sjedinjene Države gradile od Drugog svjetskog rata. Trumpove ideje suradnje s Rusijom i Kinom svode se na napuštanje garancija prema Južnoj Koreji, Japanu, Filipinima, Ukrajini, Gruziji i baltičkim državama, što će ih sve zajedno prepustiti na milost i nemilost Rusiji i Kini. Dok je Kina okružena državama koje se znaju same braniti, poput Vijetnama ili Japana, Rusija je svoje ekspanzionističke ciljeve počela provoditi nad daleko slabijim državama poput Ukrajine i Gruzije.

Ovakva vanjska politika predstavlja enormnu prijetnju posebno po Europu. Nije teško zamisliti Sjedinjene Države koje daju Rusiji otvorene ruke po pitanju Ukrajine i Gruzije, ukidaju sankcije, a ruska vojska silom nameće sebi sklone režime. Poljska i Baltičke države lako mogu biti sljedeće. Ogromna prijetnja postoji i na Balkanu gdje Srbija uvijek može računati na podršku Rusije. Bez jakih SAD i NATO-a, nema garancija za Kosovo i Bosnu i Hercegovinu. Ako bi SAD digle ruke od Balkana, nije isključeno da će se opet javiti i hrvatski i srpski ili albanski i bugarski velikodržavni projekti. Teško je zamisliti što bi se sve moglo dogoditi ako bi neko Balkancima rekao - „Radite šta hoćete, briga nas.“

Trumpova vanjska politika može izazvati enormnu nestabilnost i nove ratove širom svijeta, dok se SAD povlači u izolacionizam i unutrašnje probleme koji su eskalirali sa Donaldom Trumpom. Njegove ideje u rangu su nacrta i ideja Kojota kako uhvatiti pticu trkačicu. Sve djeluje efikasno na papiru, ali praktično završi tako što sef padne Kojotu na glavu jer je nešto previdio ili se nešto nije ponašalo kako je on htio.

Mnogi se nadaju kako bi izolacionizam SAD-a mogao olakšati živote mnogima širom Sirije gdje će ispariti podrška pobunjenicima. Mada, SAD u zadnje vrijeme sve više podržava samo kurdske snage i balansira između Kurda i Turske. Ako nestane uloge SAD-a, Turska bi lako mogla izvršiti invaziju Sirije i otvoreno podržati islamističke pobunjenike i protiv Asada i protiv Kurda.

Ljudi poput Vojislava Šešelja, koji je podržao Trumpa, mogu se nadati nekim novim vojnim pohodima za pokoravanje susjeda. Svaka država Balkana ima svog Vojislava Šešelja. Međutim, ovakve ideje provedive su samo onoliko koliko Trump bude mogao biti dosljedan, a Europska Unija i ostatak NATO-a nezainteresirani, što je slabo moguće. Ako itko može danas biti zadovoljan, onda je to Vladimir Putin jer gotovo sigurno više neće nailaziti na odlučan otpor Zapada kako je to do sada bilo. Da je ovo zadnja karta koju je Putin mogao baciti pokazuje i napad ruskih hakera na američke izborne servere i privatne inboxe demokrata u pokušaju da pronađu inkriminirajuće činjenice protiv Hillary Clinton, što je do sad nezabilježeno.

Čovjek se na kraju mora zapitati može li išta dobro ispasti iz predsjednikovanja Willya E. Coyotea na čelu Sjedinjenih Američkih Država?

Ono što budi nadu da nećemo s Trumpom zapeti u novo mračno doba su četiri stvari. Prije svega, Donald Trump je autsajder bez ikakve podrške unutar struktura upravljanja u SAD-u. Nema čak ni podršku Senata i Kongresa u kojima većinu ima, samo nominalno njegova, Republikanska stranka. Mnoštvo senatora i njihovih prijatelja Trump je do sad izvrijeđao. Male su šanse da Trump uspije provesti svoje projekte i ideje. Iako formalno nije tako, praktično predsjednik nije svemoćan. Ponešto se pita i vojsku, kompanije, ljude koji trebaju provoditi naredbe i sve ostale silne strukture upravljanja koje mogu, ali i ne moraju provesti sve zamišljeno. Najjači otpor koji strukture mogu pružiti je pasivan otpor. Jednostavno, iz svog interesa, otezati, zavlačiti, ne provoditi naredbe i instrukcije, ukazivati na probleme i tako zamoriti Trumpa.

Druga stvar koja nas može utješiti jeste Europska Unija koja sada dobiva priliku da se istakne na međunarodnoj sceni i preuzme dosadašnju ulogu Sjedinjenih Država pružajući garancije mira, sigurnosti i stabilnosti. Direktna vojna prijetnja prema članicama Europske Unije od strane Rusije gotovo sigurno neće proći. Europske države danas imaju relativno malu, ali dobro opremljenu i istreniranu vojsku. U slučaju potrebe, Europa se može jako brzo naoružati i odvratiti Rusiju od ekspanzionističke politike. Europske države su bogate države i države koje proizvode oružje. Danas djeluje nezamislivo da se Europska Unija naoružava protiv Rusije, prije svega zato što ima iza sebe NATO savez i jake Sjedinjene Države. Međutim, i bez SAD-a, Europa se može jako dobro snaći i sama. Europske države teško da će dozvoliti unošenje nesigurnosti na svom teritoriju, u okolici, a pogotovo ne prijetnje silom, kako je to Rusija izvela u Ukrajini i Gruziji. Najveći problem za Europsku Uniju predstavlja unutrašnje nejedinstvo koje se može produbiti, ali i nestati pod stranom prijetnjom ili pred nesigurnom budućnošću.

Treća utješna stvar jeste slabljenje utjecaja SAD-a, sa ili bez Donalda Trumpa. Danas živimo u sve više multipolarnom svijetu u kome svoje mjesto osim SAD-a, zauzimaju i Europska Unija, Rusija, Kina, Japan, Indija, Brazil, Južnoafrička Republika itd. Nije to više onaj slabašni svijet iz 1960-ih, potpuno ovisan o dobroj volji SAD-a i SSSR-a.

Četvrta utješna stvar može biti za nas na Balkanu jedna vrlo karakteristična rečenica: „Ja se šalio.“ Moguće da Donald Trump možda i neće biti tako apokaliptičan predsjednik jednostavno zato što neće poslije izbora početi provoditi ono što je pričao u kampanji da dođe na vlast. Ovakav model mi imamo 25 godina.

(Dino Šakanović, Prometej.ba)