U podužem osvrtu glavnog urednika Katoličke tiskovne agencije (KTA), ujedno i glavnog tajnika Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine don Ive Tomaševića objavljenom u Sarajevu 23. svibnja/maja 2020., gospodin Tomašević se obrušio i na mene, vrlo ružno, diskvalificirajući me, etiketirajući, optužujući me da sam sudjelovao u ''hajci'' na kardinala Vinka Puljića. Svrha ovog mog teksta jest odgovoriti don Ivi Tomaševiću, pošto on nije dozvolio da reagiram tamo gdje me je napao, ali, više od toga, iznijeti bosansko-hercegovačkoj javnosti neke moje opservacije u vezi ''bleiburške sarajevske mise''. Zahvaljujem se uredništvu portala Prometej na ustupljenom prostoru.

Nakon podnaslova ''Lutanje gospodina Pilsela'' Tomašević piše: ''Rado citiran i prenošen u nemalom broju medija u glavnom gradu BiH u danima hajke bio je i novinar iz Hrvatske Drago Pilsel. On, s jedne strane, naziva kardinala Puljića ‘bratom u Kristu’, a s druge strane piše da je na zajedničkom zasjedanju Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, 2. ožujka 2020. ‘zavladalo sljepilo’ te da bi sve bilo drugačije da je kardinal Puljić zauzeo ‘antifašističku poziciju’. To je, najblaže rečeno, neobičan način komuniciranja s ‘bratom u Kristu’ putem medija. Teško je i degutantno nabrojiti što je sve ovih dana izjavio i napisao gospodin Pilsel, koji ni sam ne zna što zapravo želi. Međutim, dovoljno je vidjeti da ogromna većina osoba s kojima on dijeli isto ili slično mišljenje nisu skloni Crkvi niti se, iako su možda u njoj i kršteni, smatraju njezinim članovima. A narodna poslovica kaže: ‘S kim si, takav si’.'' Kraj citata.

Don Tomašević ne prihvaća da me etiketirao i vrijeđao. Pojasnit ću mu, za početak, prema Rječniku stranih riječi Bratoljuba Klaića (Školska knjiga, Zagreb, 2007., str. 267), što znači riječ ''degutantan''.

DEGUTANTAN -tna, -tno (kako znamo, ta riječ nam dolazi iz francuskog - degoutant): koji je neugodan, odvratan, odbojan, gnusan, neukusan... što izaziva odvratnost... zbljuvati, zgaditi. Dakle, don Ivo kaže da je ono što sam ja iznio o toj misi i kardinalu ''odvratno'', ili ''gnjusno'', nešto što ''izaziva bljuvanje''. Tko tu ovdje koristi ''kršćanski jezik'' neka zaključe čitatelji.

Napisao je i još ružniju, nekršćansku sintagmu, koja ima za cilj me poništiti, učiniti me bezvrijednim, jer je napisao: ''S kim si, takav si''. A to je dehumanizirajuća krilatica. Želio je kazati i da nisam kršćanin. Ja mislim da jesam, vjerujem da jesam, kakav sam pak, neka Bog donese pravorijek. Ružno je uopće prosuđivati o tuđoj savjesti.

Uglavnom, don Ivo smatra da nisam ''branio kardinala''. Pak pošto nisam nastupao riječima Tomaševića i mons. Vinka Puljića, ergo sam neprijatelj Crkve. To je na razini diskursa onih koji sada govore i pišu da su Ivan Lovrenović, Željko Ivanković, Miljenko Jergović i drugovi, bivši članovi P.E.N. centra BiH, nacionalisti, dapače, ''bleiburgaši'', štoviše, ustaše!

Ja nisam napisao da je nastupilo slijepilo kod obaju biskupskih konferencija zato jer su na navedenoj sjednici održanoj u Banja Luci odlučile moliti za ''bleiburške žrtve'' (premda se na Bleiburgu nije dogodio nikakav zločin, uvriježeno je u historiografiji tako nazivati stradale od osvetničke partizanske ruke u svibnju/maju 1945. i kasnije, sve do amnestije koja je donešena početkom kolovoza/augusta 1945.).

Za molitvu sam uvijek! Ali sam i za podjednaki tretman svih onih koji su otišli k Bogu na istinu.

Ja sam to napisao jer:

a) imali su (nad)biskupi namjeru otići u Bleiburg iako su austrijske vlasti tjedan dana prije sjednice obaju BK 2. ožujka/marta 2020. u Banja Luci jasno dale do znanja da će doći do zatvaranja granice zbog pandemije;

b) imali su namjeru da vrhbosanski nadbiskup, kardinal Vinko Puljić, predvodi misu na Bleiburgu premda se ništa nije promijenilo od kada su hrvatski (nad)biskupi tamo od strane mjesne crkvene koruške vlasti proglašeni nedobrodošlima (lani su članovi HBK i BK BiH pokušali nadmudriti crkvenu vlast u saveznoj pokrajini Koruška tako što misu nije predvodio biskup ali je biskup propovijedao: krčki biskup mons. fra Ivica Petanjak);

c) godinama (nad)biskupi igraju ulogu manekena u nečemu što organizira proustaški Počasni bleiburški vod, čiji članovi ne vide ništa sporno u NDH (i kako to da gospodinu vrhbosanskom nadbiskupu, kardinalu Vinku Puljiću, nije problematično što PBV u Hrvatskoj vodi ubojica?! Naime, presuda protiv Bože Vukušića donesena je na državnom sudu u njemačkom Karlsruheu 1984. godine, kada je osuđen na doživotni zatvor kao nalogodavac ubojstva jugoslavenskog gastarbajtera Jusufa Tatara, koje je osobno izvršio Damir Šišnjak, s Vukušićem osuđen na doživotnu robiju);

d) se slavi misa pored spomenika podignutog ''u čast i slavu hrvatske (čitaj ustaške) poginule vojske''!

e) jer je kardinal Vinko Puljić, premda je bio zamoljen da uključi sve žrtve, održao sarajevsku misu (inače, misa je liturgijsko slavlje, nije tribina za obračun sa neistomišljenicima!) bez spominjanja žrtava ustaškog terora u Sarajevu i na području Vrhbosanske nadbiskupije, odnosno na teritoriju BiH (npr. u Gradini koja je bila dio jasenovačkog kompleksa).


U svom nastupu na Face TV, u Centralnom Dnevniku Senada Hadžifejzovića, kada je polemizirao s gospodinom Jakovom Fincijem, don Ivo Tomašević je ponavljao ''mi nikoga ne optužujemo''. I u tome je problem, jer on ima poteškoće s javnom osudom ustaša i NDH, Ante Pavelića, Vjekoslava Luburića i Jure Francetića, dabome i s prethodnikom kardinala Puljića na biskupskoj stolici u Sarajevu, Ivanom ev. Šarićem. Kako to da njemački biskupi nemaju problem u osudi Adolfa Hitlera i drugih nacističkih glavešina ili Trećeg Reicha kao takvog?

Podigle su crkvene vlasti pred sarajevskom katedralom spomenik papi Ivanu Pavlu II, a prešućuje se da je taj Papa bio pripadnik poljskog pokreta otpora i da je, pošto je 1978. postavljen za rimskog biskupa, požurio otići u Auschwitz (7. lipnja/juna 1979.), pokloniti se svim žrtvama.

Pitam gospodina Tomaševića: gdje je njegov, gdje je kardinalov poklon žrtvama Jasenovca i Gradine? Ne žele tamo poći jer Milorad Dodik trubi o 700.000 umorenih Srba? Pa da ga i u ovome podučim jer ne poznaje moj rad, ne zna da sam prvi novinar koji je dobio priznanje nekog vladike da su te brojke ''budalaština'' koja vrijeđa žrtve. Episkop Jovan Ćulibrk je to meni rekao i za Jutarnji list (prije nekoliko godina) i u mojoj emisiji na Face TV (nedavno), naime, da valja uzeti kao relevantne one brojke do koje su došle Javna ustanova spomen područje Jasenovac i Muzej žrtava genocida u Beogradu, a koje su slične.

Ja ne opravdavam, kako mi imputira, sve ono ružno što je kazano o mons. Vinku Puljiću.

Ne slažem se s riječima mitropolite Hrizostoma, a kamoli s onima koji su rekli ili napisali za kardinala Puljića da je fašist i ustaša.

Koristio sam dostupan prostor na televiziji i portalima u Sarajevu da kažem kako je to nekorektno. Otprilike, reagirao sam kao što su reagirali kolege koji su istupili iz P.E.N. centra BiH.

Žao mi je što don Ivo Tomašević i kardinal Vinko Puljić nisu razumjeli intenciju svetog Ivana Pavla II. (pročitati propovijed izrečenu 11. rujna/septembra 1994. na zagrebačkom hipodromu).

Žao mi je što selektivno uzimaju citate iz navedenih dokumenata Hrvatske biskupske konferencije, kako im odgovara.

Da su shvatili poruke Ivana Pavla II. i kardinala Franje Kuharića i drugih znali bi da:

''Nije glavna težina pitanja u tome kako žaliti žrtve vlastite zajednice i kako prepoznati krivnju druge zajednice. Hrvati i Srbi, katolici i pravoslavni, muslimani i drugi pred težim su moralnim pitanjem: Kako žaliti žrtve druge zajednice, kako priznati krivnju u vlastitoj zajednici? A zatim: kako okajati krivnju, kako zadobiti oproštenje Božje i ljudsko, mir savjesti i pomirenje među ljudima i narodima? Kako započeti novo doba osnovano na pravednosti i istini?''
(Pismo HBK o 50. godišnjici završetka Drugog svjetskog rata).

Kao teolog i novinar podsjećam na temeljnu viziju kršćanskog humanizma: ne može nikome biti dobro, ako nije svima dobro. Ili, kako je govorio Isus iz Nazareta: ''Što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste!'' (Mt 25, 45). Don Ivo, kardinale, to nam je sav zakon! To je sažetak naše zadaće. Isusova najmanja braća su i žrtve partizana, ali i oni umoreni od ustaških krvnika Jure Francetića i Vjekoslava Maksa Luburića u kardinalovom Sarajevu.

Drago Pilsel