Neko bi bosanskohercegovačkim medijima trebao objasniti da nije prihvaćen zahtjev Bosne i Hercegovine za članstvom u Europskoj uniji nego aplikacija BiH za početak pregovora o članstvu.

Bosna i Hercegovina će prije samih pregovora dobiti tisuće pitanja kojima će EU skenirati stanje domaćih zakona i njihove provedbe, vladavinu prava, stanje tržišta, položaj manjina, demokratski poredak, stanje pravosuđa, borbu protiv korupcije i ostale aspekte Bosne i Hercegovine.

Nakon slanja odgovora na ova pitanja i njegovog prihvaćanja, počinju pravi pregovori o članstvu u Europskoj uniji. Pregovori se svode na 90% usklađivanja sa EU standardima, a 10% na pregovaranje spornih tema. Pregovori su podijeljeni na poglavlja jer je praktično nemoguće odjednom pregovarati o svim temama. Ni Europska unija, a pogotovo Bosna i Hercegovina, nema takvih birokratskih kapaciteta da odjednom pokrene sve točke pregovora.

U pregovaranju za članstvo u Europskoj uniji najproblematičnijim se pokazalo poglavlje o vladavini prava i borbi protiv korupcije. Suština pregovora nije u tome da se formalno usvoje zakoni, kako je to u BiH običaj, već da se realno promijeni stanje u zemlji kako bi ona odgovarala europskim standardima.

Standardi za članstvo u Europskoj uniji jednaki su za sve i moraju se ispuniti. Nazivaju se Kopenhagenski kriteriji.

Prvi kriterij je „Geografski kriterij“. Država se mora nalaziti u Europi. Međutim, ovaj kriterij definiran je kao „subjekt političke procjene“ na Brifingu 23 Europskog parlamenta. Ovo praktično znači da će se političkim dogovorom odrediti da li je neka država dio Europe i da li ispunjava „Geografski kriterij“. Europska Unija već ima jednu članicu koja se geografski ne nalazi u Europi. Radi se o Cipru. Ova država ima jake veze s Grčkom koja jest geografski europska država i članica je Unije tako da je odlučeno kako Cipar ispunjava „Geografski kriterij“. Bosna i Hercegovina također ispunjava „Geografski kriterij“.

Sljedeći set kriterija nazivaju se „Politički kriteriji“:


1. Demokracija: Kako bi država ispunila ovaj „Demokratski kriterij“ neophodna je funkcionalna demokratska vlast u kojoj svi građani države mogu učestvovati jednako u donošenju odluka na svim razinama. Neophodni su slobodni izbori s tajnim glasanjem, pravo uspostave političkih stranaka bez pritiska države, pravičan i jednak pristup slobodnim medijima, slobodni sindikati, sloboda osobnog mišljenja i izvršne ovlasti ograničene zakonom kao i sloboda pristupa sudstvu nezavisnom od izvršne vlasti.

Bosna i Hercegovina ne ispunjava „Demokratski kriterij“, što je i vidljivo i presuđeno presudom „Međunarodnog suda u Strasbourgu“ po predmetu „Sejdić i Finci“. BiH ne garantira svim svojim građanima mogućnost učestvovanja u vlasti i donošenju odluka. Izbori su korumpirani, mediji ovisni o politici, sindikati podložni političkim utjecajima, sloboda mišljenja ugrožena terorom etablirane elite i njoj podložne mase, a sudstvo i izvršna vlast pomiješani i isprepleteni, ne formalno koliko praktično. Europska unija je već preko diplomatske mreže svjesna ovakvog stanja, a pitanja i odgovori će samo formalizirati i detaljnije utvrditi stanje.

Kako bi Bosna i Hercegovina postala članica Europske unije, mora ispraviti sve navedeno, što će uključivati ustavne i zakonske promjene, reorganizaciju države, početak borbe protiv korupcije, reformu sindikalnog organiziranja, reformu sudstva, reformu javnih medija, reformu izbornog sustava i praktičnu promjenu ponašanja političkog rukovodstva, sudskog rukovodstva, državnih službenika i građana koji svi zajedno moraju početi raditi i živjeti po „Demokratskom kriteriju“.


2. Vladavina zakona: Kako bi se ispunio „Zakonski kriterij“ vlast se mora ponašati u skladu sa dokumentiranim zakonima donešenim po demokratskoj ustanovljenoj proceduri. Arbitražne procjene od slučaja do slučaja su striktno zabranjene.

Bosna i Hercegovina ne ispunjava „Zakonski kriterij“ čega je unija također svjesna. Sve razine vlasti krše zakone bez posljedica, a zakoni se donose nedemokratskim procedurama te se kod važnijih pitanja često događa da intervenira Ustavni sud Bosne i Hercegovine što pokazuje kršenje ustava i procedura prilikom donošenja zakona.

Kako bi Bosna i Hercegovina ispunila „Zakonski kriterij“ mora promijeniti način rada svojih parlamentarnih tijela na svim razinama, od općinskih vijeća do Parlamentarne skupštine BiH. Sve razine vlasti u BiH moraju promijeniti način predlaganja i provođenja zakona kroz parlamente te početi primjenjivati zakone i ponašati se u skladu s njima.


3. Ljudska prava: Kako bi ispunila kriterij „Ljudska prava“ Bosna i Hercegovina mora garantirati ljudska prava formalno i praktično. Striktno je zabranjeno arbitriranje od slučaja do slučaja. Svaki pojedinac se mora poštovati kao ljudsko biće, a njegova prava su neprikosnovena, neotuđiva i neumanjiva. Ljudska prava podrazumijevaju, ali nisu ograničena na: pravo na život, pravo na pravično suđenje po zakonima postojećim u trenutku počinjenja djela, pravo na zdravstvenu skrb i skrb za novorođenčad, pravo na obrazovanje, pravo na slobodu vjere, jezika i kulture itd. Ljudska prava potrebna za ulazak u članstvo Europske unije definira „Europska konvencija o ljudskim pravima“.

Bosna i Hercegovina ne garantira praktično ljudska prava iako je formalno ratificirala konvencije o ljudskim pravima. Pravosudni, zdravstveni i školski sustavi pružaju različite usluge ovisno od nacionalne, političke i vjerske pripadnosti pojedinca te su podložni utjecajima politike. Svi građani nemaju praktično ista prava. Sporna su i prava na slobodu jezika, vjere i kulture koja se u BiH redovno krše.

Kako bi Bosna i Hercegovina ispunila kriterij „Ljudska prava“ mora reformirati kompletan sustav i društvo, počevši ali ne ograničeno na: sudstvo, tužilaštvo, organe gonjenja, zdravstveni sustav, školski sustav i upravne strukture.

Sljedeći kriterij je „Ekonomski kriterij“ koji zahtijeva da država kandidat za članstvo ima funkcionalnu tržišnu ekonomiju sposobnu nositi se sa konkurencijom ujedinjenog europskog tržišta.

Bosna i Hercegovina ne ispunjava „Ekonomski kriterij“. Njena ekonomija ovisna je o političkim utjecajima koji diktiraju mogućnosti vođenja biznisa, ostvarivanja ekonomskih prava i dobijanja državnih natječaja. Osim toga, ekonomija Bosne i Hercegovine strukturalno je neuređena, preduzeća imaju neiskusne kadrove, bave se preradom osnovnih sirovina, nema visoko-tehnološke industrije, a načini postojeće proizvodnje su uglavnom tehnološki zaostali. Slobodu tržišta ometa i sama država velikim uplivom u poslovanja najvećih kompanija bilo direktno preko vlasničkog udjela bilo političkim pritiskom.

Ispunjavanje „Ekonomskog kriterija“ ovisi o reformi kompletne ekonomije BiH koja se mora tehnološki osuvremeniti, reorganizirati i reformirati. Država mora upravljanje kompanijama koje posjeduje dovesti u red i izvesti ga iz sfere politike, privatizacijski procesi moraju se završiti, načini subvencioniranja ekonomije reformirati, radni kadar doškolovati, a radnici zaštititi. Europska Unija ne prihvaća kao ispunjenje „Ekonomskog kriterija“ ako je ekonomija stabilna i slobodna, ali zasnovana na umanjenju prava radnika. Česte su kritike europskih institucija prema zemljama koje ne poštuju radnička prava.

Posljednji kriterij je „Legislativni kriterij“ koji podrazumijeva usklađivanje kompletnog zakonodavstva s europskim zakonodavstvom. Ovaj kriterij najlakše je ispuniti jer podrazumijeva samo formalno izglasavanje zakona u parlamentima, dok se njihovim provođenjem bave raniji kriteriji.

Osim ovih načelnih kriterija Bosna i Hercegovina mora ispuniti tisuće i tisuće pojedinačnih kriterija, mjerila i procjena koje se rade u sklopu pregovaranja za članstvo koje nije jednosmjerno. Periodično Europski parlament iznosi „Izvještaj o napretku“ koji procjenjuje uspješnost pregovora. „Izvještaj“ može biti pozitivan, neutralan i negativan u slučaju kada je država članica nazadovala u nekom pitanju poput recimo poštovanja prava manjina ili borbe protiv korupcije.

Od svih zemalja koje su pristupile pregovorima za ulazak u Europsku uniju Bosna i Hercegovina najdalje je od ispunjavanja svih navedenih kriterija. Europska unija posebno je pojačala nadzor nad ispunjavanjem kriterija nekon ulaska u Uniju Rumunjske i Bugarske koje nisu ispunjavale kriterije što je kasnije prouzrokovalo konstantne probleme. Pojačan nadzor vidljiv je na slučaju Hrvatske.

Nakon što Bosna i Hercegovina provede sve potrebne reforme, transformira svoje društvo i institucije te ispuni Kopenhagenske kriterije, počinje politički proces. Svaka država članica Unije mora ratificirati BiH aplikaciju za članstvo, a sama Bosna i Hercegovina mora provesti referendum o članstvu u Europskoj uniji. Nakon završetka političkog procesa, Bosna i Hercegovina punopravno zauzima mjesta u Europskom parlamentu, Europskom vijeću, Europskoj komisiji i ostalim odborima i tijelima u kojima će tijekom procesa pregovora biti prisutna kao promatrač kako bi se njeni kadrovi obučili i shvatili načine funkcioniranja Unije.

Kroz proces pregovora Bosni i Hercegovini će se otvarati Europski fondovi koji financiraju razne projekte, fondovi za poljoprivredne subvencije, diplomatska mreža Europske unije i ostale privilegije.

Zvuči idealno, zar ne? Kao početak puta u budućnost. Ali nije. Najvećim, najdobronamjernijim i najsposobnijim reformatorima koji su oko sebe okupili vrhunske timove te imaju apsolutnu podršku za reforme bilo bi potrebno desetljeće kako bi ispunili kriterije za članstvo BiH u Europskoj uniji. Šta onda očekivati od nesposobnih i korumpiranih elita koje uz podršku naroda vode Bosnu i Hercegovinu, državu u kojoj su sporna pitanja zajedničke škole za djecu različitih nacija ili pitanje minimalne plaće i zdravstvenog osiguranja.

Bosna i Hercegovina jako je daleko od Europske unije. Nismo u stanju riješiti vlastite unutrašnje probleme bez izazivanja međunarodnih incidenata, dostići standarde koje smo imali prije 1992. godine, a kamoli se transformirati u naprednu europsku državu. Ili barem početi ovu renesansu.

Bh. političke elite nemaju nikakvih razloga za slavljenje podnošenja aplikacije za članstvom u Europskoj uniji jer to samo po sebi ne znači ništa. Sama Unija je NAMJERNO snizila početne pozicije za Bosnu i Hercegovinu ne tražeći dosadašnji minimum ispunjavanja uvjeta za početak pregovora. U ovom takozvanom „Berlinskom procesu“ u kome Unija pokušava stabilizirati zapadni Balkan ide se od ideje kako je praktičnije pustiti BiH da počne pregovore takva kakva je pa joj pomoći da se reformira u toku pregovora, nego čekati da se BiH sama reformira dovoljno da počne pregovore, što se godinama ne događa.

Europska Unija će nam pomoći u reformama, ako pomognemo sami sebi. Bez naše unutrašnje želje za reformama i promjenom načina razmišljanja, proces pregovora formalno će trajati desetljećima, kao u slučaju Turske, a praktično se neće pomjerati s mrtve točke.

Za kraj, postavlja se pitanje kakvi su ovo kriteriji i jesu li prestrogi. Kopenhagenski krijeriji zapravo su paradoksalni. Nisu nimalo posebni ili neobični. Radi se samo o jednoj sasvim običnoj, uređenoj državi koja bi takva trebala biti i sama za sebe, zbog svojih građana, a ne zbog Europske unije. Sve što ovi kriteriji propisuju treba nam zbog nas samih i bez Europske unije.

Već smo ionako moralno priznali kako je u pravu Europska unija, a ne mi ovakvi kakvi smo. Bez obzira na priče „nema niđe' vake' ljepote“, iseljavamo u Europsku uniju. Svako ide tamo gdje mu je bolje.

(Dino Šakanović, Prometej.ba)