Sve je počelo kad sam neki dan naletio na sliku koja me osvojila svojom jednostavnošću, kreativnošću i simbolikom. Plavo-žuto srce, u koje je uklopljena ptica raširenih krila. Odmah sam podijelio sliku s prijateljima na društvenoj mreži. Neki su me pitali odakle mi slika, tko je autor. I onda sam slučajno saznao da se radi o logu jednog građanskog pokreta na internetu koji pretendira prerasti u stranku. Riječ „stranka“ mi je automatski izazvala alergiju, pa sam privremeno uklonio sliku sa svog profila, barem dok ne vidim o čemu se radi. I onda sam malo istražio.


Stranica s koje potječe kreativni gore opisani logo s radom je počela tek 22.1.2014., a već je skupila oko 10 tisuća simpatizera. Naravno, brojke same nikad nisu pouzdan pokazatelj pa sam prelistao o čemu se i na koji način govori na ovoj stranici. I pronašao sam dosta stvari koje su mi se svidjele u radu stranice.


Za razliku od mnogih tzv. „građanskih“ pokreta i stranaka, u svom izvještavanju autori ove stranice ne isključuju nijedan dio BiH. Na vješt, a jednostavan način prikazali su slike gradova u BiH s logom vlastite stranke, tako da faktično nisu zaobišli nijednu regiju, entitet, kanton u BiH. Najavili su da će otvoriti urede u Banja Luci, Mostaru i Brčkom, te da će njihova buduća web-stranica biti na sva tri bh. jezika. Nisu propustili ni obratiti se biranim riječima bh. dijaspori. U svemu ovome su se pokazali kudikamo mudriji od postojećih „građanskih“ opcija u BiH.


Za razliku od mnogih stranaka koje se troše u imenovanju krivaca i stalnom oživljavanju prošlosti, na ovoj se stranici upozorava da nema koristi od upornog proklinjanja aktualne vlasti koju smo sami izabrali, nego da bi bilo bolje „da ne ponavljamo istu grešku“. I korupcija je ovdje opisana ne samo kao krivnja političara nego i naroda koji je lako podmitljiv („Novac koji ste uzeli kao mito je svakako vaš.“ „Zar je bolje živjeti 7 dana kao beg ili cijeli život kao čovjek.“). Iako nijedna postojeća stranka nije pošteđena kritike, drugim strankama se na ovoj stranici administratori nisu mnogo bavili. Pledirali su i da se ne komentiraju na jeftin način teške teme iz prošlog rata i „bilo kakvog vida nacionalizma“ (ova sintagma je osvježenje u odnosu na mnoge druge stranice, portale i zajednice koje kritiziraju samo jedan oblik nacionalizma, a u stvari redovno podržavaju i afirmiraju neki drugi oblik).


1654547 612241055496867_1583780227_n-22


Umjesto davanja gotovih odgovora, na ovoj se stranici radije postavljaju pitanja da se građani što više angažiraju i kažu što ih žulja. Svidjelo mi se to što se uporno stavlja naglasak na lokalne zajednice („Pišite nam o problemima u Vašoj lokalnoj zajednici.“). Sve da ovakve stranice i ne uspiju u onom što su zacrtale, i ne donesu neke ogromne promjene, kao mjesta gdje se ljudi mogu izraziti, maštati i razgovarati, one su već znak jedne bitne demokratske promjene.


Za razliku od mnogih novih pokreta, ne postavljaju odmah previsoke, napuhane ciljeve. Kao glavni cilj postavljaju buđenje svijesti kod građana BiH, posebno kod mladih. U kratkom periodu svog postojanja najavili su i bavljenje oglasima za radna, volonterska, pripravnička mjesta, da bar nekako počnu borbu protiv nezaposlenosti u BiH. Kao svoja glavna buduća načela između ostalog naveli su: pristup EU; reforme penzijskog i zdravstvenog osiguranja; poticaj malih i srednjih poduzeća; uvođenje nezavisnosti sudstva u borbi protiv korupcije; zaštita i pravo glasa nacionalnih manjina; poticanje građana na stalnu demokratsku aktivnost; ukidanje viška državne birokracije i poticaj lokalne samouprave; podizanje nekadašnjih proizvodnih giganata iz pepela; povećanje izvoza i smanjenje uvoza kroz ukidanje uvoznog lobija i povećanje carine na uvoz luksuznih proizvoda.


Gledano iz umjetničke perspektive, stranica je zauzela dobar kurs. Citira se Dizdara, Andrića, postaju se pjesme Dubioze, Balaševića, Latina, Dade Topića, S.A.R.S.-a, Haustora, Plavog orkestra... Posebno je za pohvalu profesionalno i jednostavno urađen logo. Negdje sam na toj stranici pročitao i post o BiH kao „zemlji bezbroj malih, ljudskih pozitivnih priča“, za koje „u javnom prostoru ima malo mjesta“.

 

1624109 612241205496852_508310319_n-333


Na lijep način se koriste brojkama i statistikama kao pokazateljima aktualne situacije u BiH. Na ovoj stranici doznao sam neke zanimljive podatke koje dosad nisam upratio. Navest ću samo neke. Na izborima 2010. 42,9% glasača bilo je 50-59 godina, a samo 2,4% glasača ispod 29 godina! Unatoč mišljenjima da kod nas mnogi mladi studiraju i koriste internet, ovi podaci tome proturječe: 36% stopa upisa na fakultet (jedna od najnižih u Europi), 66% mladih koristi internet (najgori u Europi). 0,61 – broj objavljenih radova u referentnim publikacijama na 100.000 stanovnika (1990. je taj broj iznosio 1,91). Tek 0,1% GDP-a se izdvaja za naučno istraživački rad (EU standard je 3%). U slobodno vrijeme 78% mladih slobodno vrijeme provodi u kafićima. Samo 1% mladih misli da može utjecati na politička zbivanja. Stopa registrirane nezaposlenosti za studeni 2013. iznosila je 44,5%. Bh. političari u sekundi potroše 275 maraka budžetskog novca. BiH je europski rekorder po broju političkih partija s njih 190 (npr. jedna Švedska ima ih 75, a Velika Britanija samo 12).


Tko su i odakle dolaze glavni pokretači ove inicijative, još nije očitovano. Po onome što su indirektno rekli o sebi može se saznati da su „bili prisutni na mnogobrojnim protestima koji nam nisu donijeli promjene na bolje“, da ne žele „da se stranka veže za jedno ime već za grupu ljudi koji su osnivači“, da se u njihovom pokretu, koji već ima „Skupštinu“ i redovne sastanke, „ne nalazi ni jedan aktivni, sadašnji ili bivši političar“. Najavili su i prerastanje njihovog Udruženja u stranku pod nazivom „Prva bosanskohercegovačka stranka“.


Imam tek nekoliko manjih zamjerki na rad stranice. Ponekad nisu najpreciznije artikulirani u svojim stavovima, te pokoji put manjkav pravopis nekako kvari dojam njihovih inače solidnih postova. Trenutno je u izradi i njihova web-stranica http://www.prvastranka.ba/.


prva stranka_fb_page


Što se tiče nereda koji haraju gradovima BiH, na ovoj stranici se prosvjednike podržavalo i izvještavalo o njima, međutim, administratori su se jasno odredili protiv nasilničke i vandalske dimenzije koju su protesti poprimili. Čak su i cenzurirali i brisali komentare koji pozivaju na nasilje. Ali opet su u neku ruku društvene mreže i internetski portali pogodovali širenju i eskalaciji nereda u BiH, često čak i ne svojom direktnom krivnjom. Jednostavno, sama činjenica bržeg protoka informacija proširila je vrlo brzo vijesti o neredima i revolucionarnu atmosferu u mnoge krajeve BiH.


O atmosferi koja je izrodila nerede u BiH može se mnogo saznati na društvenim mrežama. Upravo praćenje reakcija na prosvjede na tim mrežama daje dijagnozu podjela u bh. društvu koje su doveli do nereda. Upravo na Facebooku se može vidjeti oštra socijalna podjela u bh. društvu, koja je odavno prerasla i generirane etničke podjele u društvu. Tako sam na Facebooku imao priliku čitati kako djeca vjerskih službenika, političara – svi redom osigurani, imućni, bezbrižni – preziru siromašne prosvjednike nazivajući ih vandalima, alkoholičarima koji uništavaju državu BiH (koju njihovi staratelji, eto, godinama marljivo grade!), te špekuliraju o tobožnjim etnopolitičkim dimenzijama prosvjeda (neki Hrvati zlurado likuju nad „muslimanskim“ prosvjedima i pišu o paljenju zgrade HDZ-a kao „jasnoj poruci hrvatskom narodu u BiH“ /mudri Raspudić je čak pričao o „bošnjačkom proljeću“/, neki Bošnjaci – još luđa teorija – pišu o zavjeri destabilizacije države prosvjedima kako bi se olakšalo odvajanje Herceg-Bosne i RS-a, te kako sve „ovo zaudara na pro-velikohrvatsku katoličku intervenciju“ Bruxellesa, a neki Srbi sve to skeptično promatraju, uz pokoje pitanje „što li se krije iza ovih prosvjeda“). Ni jedne jedine riječi razumijevanja za ljude koji nisu plaćeni za svoj rad, koji nemaju čime prehraniti obitelji. Samo prezir i fasade etničkih podjela kojima se treba pokriti užasne socijalne nepravde, te opravdati vlastita bešćutnost, čak zluradost spram nereda u BiH.


Ali onda dolazi nešto što me ugodno iznenadilo. Na gore opisane napise koji dolaze iz imućnijeg sloja dolaze uvrijeđeni odgovori i reakcije pripadnika drugih, manje imućnih i sigurnih slojeva, nešto što se u stvarnoj svakodnevici zbog raznih društvenih pritisaka i strahova rijetko događa. Ali ovdje, na društvenim mrežama, ta dva socijalno (i klasno) odijeljena sloja stanovništva imaju priliku za izravniju i direktniju interakciju preko interneta. Ono što se ljudi boje ili ne mogu izraziti u postojećim svakodnevnim okolnostima, iznenađujuće hrabro izriču preko društvenih mreža. Na društvenim mrežama postoji i šansa za određen stupanj anonimnosti, ali i vrijeme i prostor za slobodniju artikulaciju mišljenja koje se u brzini verbalnog sukoba nikad ne može izraziti dovoljno precizno i jasno. I to je već jedna blijeda, ali kakva-takva naznaka demokratizacije: svojevrsna virtualna klasna interakcija.


50 000_ljudi_za_bolje_sutra


Ulogu društvenih mreža u počecima mnogih modernih revolucija nipošto ne treba podcijeniti. Društvene mreže najprije su poslužile kao mjesto brzog protoka informacija, te izražavanja nezadovoljstva i želje za promjenama od strane građana. Društvene mreže su danas ono što su u praskozorje Francuske revolucije bile gradske kavane, gdje su se okupljali intelektualci i umjetnici i najprije izražavali nezadovoljstvo zastarjelim monarhističkim sistemima, a onda planirali, organizirali i započinjali društvene prevrate. I kad neredi ili revolucije već počnu, društvene mreže igraju bitnu ulogu. Npr. u Tunisu su se malobrojni sukobi brzo pretvorili u revoluciju zato što su se informacije vrlo brzo proširile po cijeloj zemlji putem Facebooka i Twittera. Nadalje, revolucionari u Egiptu su mnogo toga postigli i koordinirali aktivnosti zahvaljujući komunikaciji preko društvenih mreža. I međunarodni mediji sve češće koriste fotografije i videomaterijale s lica mjesta koje šalju demonstranti, i tako svjetska javnost dobiva dosta informacija iz prve ruke. Zbog svega ovoga mnogi režimi su nastojali ograničiti, kontrolirati ili čak zabraniti internet. U većini zemalja režimi ili nisu uspjeli ili su prekasno uspjeli ograničiti komunikaciju građana na internetu, pa su ispočetka malobrojni prosvjedi građana prerastali u mnoge (često nasilne) revolucije i prevrate.


U kojem će se pravcu razvijati bh. prosvjedi, na koji će način aktivnost građana na društvenim mrežama utjecati na opću klimu i konkretna događanja u državi, te kakva će biti povezanost virtualne interakcije građana i oblikovanja aktivnosti usmjerenih na promjene u BiH, ostaje da vidimo. U bh. medijskom prostoru lagano, ali ohrabrujuće raste broj pozitivnih medija i inicijativa za promjene situacije u društvu (po viđenom i ovdje opisanom, pokret tzv. „Prve bosanskohercegovačke stranke“ zasad spada u ovu grupu i nadamo se da će tu i ostati), ali problem je što ne manjka ni onih koji – također koristeći slobodu izražavanja na internetu – plediraju za nasilna rješenja ili rješenja isključivog karaktera koja na umu nemaju dobro BiH.


Želja za promjenama postoji. Ali, ako se ta želja ne oblikuje dobro, onda neće donijeti promjene nabolje. Interakcija građana na internetu rađa prostor za konkretnije definiranje strategije kojom se žele postići promjene, i uopće koje i kakve promjene se žele. Ukoliko prevlada neorganiziranost, nestrpljenje i nasilje (a što se dogodilo na prosvjedima ovih dana), mogli bismo u budućnosti – kao i više puta u prošlosti – umjesto promjena nabolje doživjeti promjene iz vrlo lošeg u još gore.


Marijan Oršolić

Prometej.ba | 02/2014