„Uzimajući ga u njegovom najpotpunijem i najizrazitijem vidu, poluintelektualac je čovek koji je uredno, pa možda, čak, i s vrlo dobrim uspehom svršio školu, ali u pogledu kulturnog obrazovanja i moralnog vaspitanja nije stekao skoro ništa. Bilo usled njegove urođene nesposobnosti ili zbog mana školskog sistema, nije dobio podstreka za duhovno samorazvijanje. On uopšte duhovne vrednosti ne razume i ne ceni. Sve ceni prema tome, koliko šta doprinosi uspehu u životu, a uspeh uzima u „čaršijskom” smislu, dakle sasvim materijalistički. S ostalim duhovnim vrednostima odbacuje i moralnu disciplinu, ali ne sasvim, jer prekršaji te discipline povlače krivičnu odgovornost. Ipak i u moralnom, kao i u kulturnom pogledu, on je u osnovi ostao primitivac. Neomekšan kulturom, a sa olabavljenom moralnom kočnicom ima sirove snage napretek. Školska diploma, kao ulaznica u krug inteligencije, dala mu je preterano visoko mišljenje o sebi samom.“

Da je ovakvo definiranje poluintelektualca dao netko manje kontroverzan od Slobodana Jovanovića (1869 – 1958), ove rečenice valjalo bi odštampane zalijepiti na ulazna vrata mnogih „intelektualnih“ i akademskih udruženja diljem Bosne i Hercegovine i prostora Jugoslavije – a bar nam takvih udruženja ne nedostaje. No, razdvojimo li za ovu priliku djelo od autora, Jovanovićeve rečenice mogu nam poslužiti kao objašnjenje zašto smo udruženje koje se zove „Asocijacija nezavisnih intelektualaca KRUG 99“ atribuirali kao u naslovu.

Među gomilom poluintelektualaca, koje ćete pronaći svuda gdje vladajućem poretku – političkom, materijalnom, koncepcijskom – trebaju ljudi s titulama kako bi ga legitimirali i blagoslivljali svojim umovanjima, intelektualca ćete prepoznati po tome što ustrajno ide protiv vladajućeg poretka i što ustrajno ukazuje na promašaje koncepcija unutar kojih se taj poredak ostvaruje. Riječima Viktora Ivančića, intelektualac „dovodi u pitanje postojeći poredak i upušta se u radikalnu kritiku stvarnosti; takav je spreman žrtvovati vlastiti komoditet da bi se, svojim glasom, borio za bolje društvo“. Opet na tragu njegovih riječi, intelektualac je onaj tko odbija povinovati se oportunističkoj stihiji kolektiva.

Međutim, „Krug 99“ niti jednom svojom aktivnosti mnogo godina unazad nije pokazao ni mrvicu otpora dominantnim konceptima. Štoviše, on ih iz nedjelje u nedjelju perpetuira, između ostaloga i time što aktivno i aktivistički sudjeluje u proizvodnji društvene histerije i u nacionalističkom „loženju“ naroda. Savez koji Krug demonstrira s retrogradnom i zloćudnom, a prije svega banalnom i idiotskom, politikom uopće više i nije prešutan, nego je vrlo jasan i transparentan.

Svaki od tri dominantna misaona poretka u Bosni i Hercegovini – jedan se zove srpski, drugi se zove hrvatski, a treći (bošnjački) voli bacati dimne bombe nazivajući se probosanskim, kako bi usisao i asimilirao svaku mogućnost četvrtoga puta u BiH, teži za eliminacijom svega što njegove temeljne dogme i mitove dovodi u pitanje. A pogotovo teži za eliminacijom onoga što dovodi u pitanje sisteme moći i nečiju privilegiranost. Kritičko mišljenje ograničeno je dogmama, koje su i sekularno-političke i religiozno-političke, ono se tolerira samo ako ne prelazi granice koje su tim dogmana zacrtane. Kad ih pređe, idu prizemne diskvalifikacije, ad hominem napadi i crtanje meta, čemu posljednjih godina svjedočimo na mjesečnom, pa i na dnevnom nivou.

Svojim redovnim nedjeljnim sesijama i okolnim proglasima Krug 99, kao jedan od izvikivača trećeg misaonog poretka među gore navedenima, čini sve da se misaoni sistem koji taj poredak nameće učvrsti što jače, do nivoa neupitnih istina. Pa da onda onima koji te „istine“ ne žele slijediti, jer za bogohulnike koji dovode u pitanje dogme propisan je odstrel, ostaje samo opcija da napuste prostor na kojem te dogme dominiraju. Nećete stoga, očekivano, među sesijama tog kružoka i saopćenjima na njihovoj stranici naći nikakav trag kritike spram dominantnog bošnjačkog nacionalizma, nikakav trag propitivanja historijskih mitova na kojima se on temelji, nikakav trag otpora prema politici proizvodnje histerije, izolacionizma i jalovog (i u konačnici autodestruktivnog) siljenja koju on sprovodi, nikakav trag želje da se unutar Bosne i Hercegovine postigne bilo kakav unutrašnji dogovor potreban za minimalnu društvenu koheziju. Naprotiv, Krug unutar svojih mogućnosti sve to dalje betonira. U praksi, to znači da Krug 99 otvoreno promovira ideologiju i politiku Stranke demokratske akcije, bilo direktno bilo preko njezinog „građanskog“ proksija Željka Komšića. Poneki načelni i slatkasti ispadi o univerzalnim vrijednostima i tako dalje, uvjerljivi su koliko i prigodničarske humanističke floskule patrijarha Porfirija.

U ovom slučaju, radi se o tome što potreba koju rečena ideologija treba stvara „intelektualce“ na način da onima koji doprinose toj ideologiji dodjeljuje taj status. A režimski Krug 99 joj itekako doprinosi, pa su stoga njegova nedjeljna okupljanja redovna tema na portalima i u televizijskim dnevnicima.

Na sesijama tog i takvog udruženja intelektualaca, uvodničari su redom propagandisti nacionalističkog usmjerenja, među kojima ima osoba koje se najpreciznije mogu opisati riječju huškači. Tom i takvom udruženju, dakle, sasvim priliči da mu uvodničari u sesije budu osobe poput Reufa Bajrovića, jednog od najaktivnijih i najistaknutijih proizvođača nacionalističke i šovinističke histerije u našem javnom prostoru, koja gotovo svakodnevno uđe duboko u polje gole mržnje. Nađe se, doduše, među uvodničarima i poneka razumna i dostojanstvena osoba, ali se najčešće radi o nekome tko je neupućen u društveni život Sarajeva, pa njegova ekspertiza o određenoj temi bude zloupotrebljena prekodiranjem i kontekstualiziranjem u onaj jezik kojim se Krug obraća javnosti.

Da budemo do kraja korektni, ima među članovima te asocijacije i poneka pristojna osoba, koja svojim ličnim angažmanom odudara od dominantne pozicije Kruga. No, očigledno je da ona kao takva samo služi za potrebe ucvjećavanja jedne močvare prepune trulih avetinja.


Franjo Šarčević, Prometej.ba