Ta dva "problema" oko kojih se u posljednje vrijeme, zapravo kroz cijelu ovu godinu, vodi najviše rasprava i sprovodi najviše razračunavanja jesu pitanje dvojezičnosti, tj. ćirilice, u Vukovaru, te pitanje definicije braka. U vukovarskom slučaju, Vlada Republike Hrvatske nastojala je dosljedno sprovesti odredbe Ustava koje se tiču manjinskih prava, među kojima je i pravo na „dvojezične ploče“. Zahvaljujući jednoj agresivnoj skupini ljudi, antisrpski nastrojenoj, nebitno da li je ta grupa manjinska ili većinska, dvojezične ploče nisu mogle biti postavljene na normalan način niti su – nakon što su postavljene – mogle stojati a da ih netko nije razbio. Nakon što je histerija pokrenuta, ploče s ćiriličnim slovima su razbijane i u drugim gradovima u Hrvatskoj.

Predstavnici takozvanog Stožera za obranu hrvatskog Vukovara i desničarski dio hrvatskog društva apsolutno su protiv dvojezičnih ploča u Vukovaru. Za njih je, vjerovali ili ne, ćirilica simbol agresije na Vukovar i na Hrvatsku. Sve to apsolutno ne stoji. Ćirilica nije ekskluzivno srpsko pismo - zar je potrebno spominjati sve što je važan dio hrvatske kulturne (i političke) povijesti, a pisano je ćirilicom!? No, ako se ćirilica shvaća kao srpsko i samo srpsko pismo, kao simbol srpstva, onda je jasno da u ovome slučaju antićiriličnost jest ništa drugo doli antisrpstvo. Prosvjedi protiv ćirilice jesu prosvjedi protiv postojanja Srba u Vukovaru i protiv postojanja Srba u Hrvatskoj. Koliko god se oni koji vode tu kampanju pozivali na stradanje Vukovara i Hrvatske, manipulirajući pri tome ljudima koji su proživjeli ratne strahote, jasno je da u pozadini njihove akcije stoji apriorno neprijateljstvo prema Srbima. Između njih i onih koji su izvršili agresiju na Vukovar i Hrvatsku nema načelne razlike!

Postavimo sada jedno sasvim prirodno pitanje. Na koji način postojanje ćiriličnih slova na zidovima nekoliko zgrada ugrožava bilo kojeg Hrvata u Vukovaru? Zar je opća situacija u Vukovaru i Hrvatskoj tako dobra da problemom od krucijalnog značenja postaje nekolicina ćiriličnih slova? Zar je animozitet prema pripadnicima manjinskoga, srpskog, naroda toliko velik da se mnogo važnijom pokazuje borba da toj manjini bude gore, nego borba da ovoj većini bude bolje?

cirilica

Drugi "problem" zbog kojega Hrvati ne mogu spavati jest pitanje braka. Neke organizacije, koje su logistički potpomognute "Katoličkom crkvom u Hrvata" i HDZ-om, pokrenule su potrebne korake za raspisivanje referenduma, i u tome uspjele, kojim će tražiti da se u Ustav RH unese odredba po kojoj je brak per definitionem zajednica muškarca i žene. Po njihovoj retorici, netko s Marsa bi mogao zaključiti da najveću opasnost za brak u Hrvatskoj predstavljaju homoseksualne osobe. Oni koji nisu s Marsa, lako će uvidjeti da je to još jedan imaginarni problem, nasilu proizvedeni problem, a da se o stvarnim problemima odbija pričati.

Šta doista predstavlja opasnost za brak u Hrvatskoj i na ovim prostorima? O tome je sjajno rekao Milorad Pupovac, srpski političar u Hrvatskoj, navodeći u saborskoj raspravi činjenice da se u Hrvatskoj na tisuću stanovnika sklopi 4.4 brakova, da od tisuću brakova koji se sklope, 280 njih završe razvodom, da se po braku rodi samo 1.4 djece, zbog čega hrvatskom društvu prijeti demografska katastrofa.

Nastavi li se ovako, za nekoliko desetljeća broj Hrvata će se prepoloviti i mogla bi se prijeći granica ispod koje više nema povratka: konac je u "izumiranju".

Dalje, zbog neriješene materijalne situacije, nemogućnosti da pronađu posao i dobivaju plaću koja bi im bila dovoljna da uzdržavaju obitelji, mladi ljudi sve kasnije stupaju u brak, iza 30-e godine. A ukoliko stupe, iz istih razloga se ne odlučuju imati više djece.

To su stvarni problemi i prave opasnosti za brak i obitelj ne predstavljaju istospolne zajednice i LGBT prava, nego svi oni koji su direktno ili indirektno uključeni u projekt osiromašivanja Hrvatske i stvaranja stanja beznađa i bezperspektivnosti: to su, prije svega, političke elite i Crkva. A šta ćemo tek s kršenjem šeste Božje zapovijedi, toliko raširenoj praksi među katolicima diljem svijeta, pa tako i u Hrvatskoj, koja jest glavni uzrok raspadanja brakova i nezdravih obiteljskih odnosa!? Zar nije licemjerno, i spram budućnosti društva neodgovorno, izbjegavati razgovarati o stvarnim problemima i njihovim uzrocima, a pritom praviti "problem" od onoga što objektivno nije problem!?

Oni koji to ne shvaćaju, na predstojećem referendumu glasat će ZA i pritom biti uvjereni da su učinili Bogu i ljudima ugodno djelo, a nakon toga će se vratiti u realnost ocrtanu prethodno navedenim pokazateljima. Ja bih, zbog svega navedenoga, glasao PROTIV.

Prometej.ba | 11/2013