Sve koji su u toku nekoliko desetljeća iza nas studirali i predavali matematiku na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu, iznenadila je vijest da je u nedjelju, 21.1.2018., u 75. godini preminula umirovljena profesorica Mirjana Malenica.

Njezin odlazak bio je neočekivan i tih i ta tišina je nekako u skladu s načinom na koji je ona živjela. Od moga dolaska na fakultet 2009., upoznao sam je kao osobu koja se ne želi isticati niti praviti veliku priču oko sebe. Živjela je i ponašala se jednostavno i skromno, nije voljela konflikte i u drugima je pronalazila lijepe stvari koje je isticala. Možda je u tome određenu ulogu igrala i njezina posvećenost vjeri, koju moram istaknuti, zato što je kroz čitav život – nezavisno od političkih sistema i društvenih poredaka! – bila neodvojivi dio njezinog ljudskog identiteta; i zato što je u njenoj interpretaciji i praksi vjera bila toliko topla i humana da je i u nama s „drugačijom metafizikom“ budila samo poštovanje.

Možda su za njezin životni stav bili presudni najvažniji obiteljski momenti. Rođena je u Travniku 1943., od oca Luke i majke Jovanke. Oca nije upamtila, on je – kao Hrvat iz Hercegovine koji se našao na strani onih koje je tzv. Nezavisna Država Hrvatska progonila – stradao u Jasenovcu. Majka ju je, uz sve teškoće vezane za to doba, izvela u život i usadila etički kodeks koji joj je ostao temelj do kraja.

Na Prirodno-matematički fakultet u Sarajevu, grupa matematika-fizika, upisala se 1962. godine i diplomirala četiri godine poslije. Od 1967. je asistentica na Odsjeku za matematiku. Naučno i akademsko napredovanje je išlo dalje, pa je 1974. magistrirala, 1979. doktorirala i izabrana u zvanje docenta. Vanredna profesorica je od 1984., a redovna profesorica od 1989. do umirovljenja 2013. Za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini, po ovlaštenju Univerziteta u Sarajevu je u prostorijama Metalurškog fakulteta u Zenici obavljala konsultacije, ispite i rukovodila izradom seminarskih i diplomskih radova za studente Odsjeka za matematiku Prirodno-matematičkog fakulteta u Sarajevu.

Dugačak je spisak predmeta na kojima je bila angažirana od prvih radnih dana do odlaska u mirovinu. Najviše su vezani za geometriju, analizu i specijalne funkcije. Mojoj generaciji je predavala Analizu III i IV, Euklidsku geometriju, Geometriju trougla i kružnice, Specijalne funkcije i Višu geometriju. Jedina stvar koju sam joj zamjerao bila je veća popustljivost prema studentima, koja je proizlazila iz njezinog osjećaja prema osobi, spremnosti da iziđe u susret i određene vrste straha da netko ne izgubi nešto važno „zbog nje“. Nije nikada gledala studente hladno kao brojeve indeksa, a pri tome nije imala neomiljene studente i studentice. Osobno sam joj zahvalan za podršku i poštovanje koje mi je ukazivala i hvala joj za sve poklonjene knjige.

Pored magistarskog i doktorskog rada, profesorica Mirjana Malenica objavila je 15 naučnih i 37 stručnih radova, a samostalno ili u koautorstvu izdala je 6 knjiga – univerzitetskih udžbenika te dvije zbirke zadataka. Bila je mentorica na ukupno obranjenih 40 diplomskih i 8 magistarskih radova.

Veliki su to pokazatelji za osobu koja je u svakodnevnom životu svojevoljno odlučila biti povučena i anonimna. Fotografija u ovome članku, s njezine osmrtnice, jedina je koju sam uspio pronaći. Žao mi je što na vrijeme nisam fotografijom zabilježio njezinu pojavu. Ostat će njezina slika kroz sjećanje i kroz literaturu.

Sahranjena je u ponedjeljak u Travniku, na groblju Šarića Brdo. Nažalost, fakultet na kojem je radila pola stoljeća nije joj odao zasluženu počast. Nije se na stranici fakulteta pojavio In memoriam posvećen njoj, nije bilo službene informacije o smrti i sahrani i nema komemorativne sjednice, a posljednjem ispraćaju prisustvovalo je tek par profesora. Objavljena je doduše štura smrtovnica u dnevnim novinama. Uvjeren sam i znam da tu nema nikakvog lošeg predumišljaja i da su krivac isključivo praktične okolnosti u toku ispitnih rokova, ali ipak: ne želim prihvatiti da se od osobe poput Mirjane Malenice akademska zajednica i prostor u koji je ugradila veći dio svog života oproste tako neopaženo.

Franjo Šarčević, Prometej.ba

25.1.2018.

Tekst je objavljen i u časopisu za teoriju i praksa odgoja i obrazovanja Naša škola, br. 83/253